- 
- 
- 
JJ-ove baljezgarije umjesto pisanja u dnevnik
18.09.2006., ponedjeljak
i tako...
|
psujem u sebi sve vrijeme koje mi je upropastilo lijepo popodnevno raspolozenje od umora sam zaspao u fotelji... ali nema veze... :) htio sam s vama podijeliti jednu pjesmu koju dugo nisam cuo... i onda sam je cuo.. u autu... na radiu... inace u radiu slusam balasa , ako idem na duzi put, onda si sprzim neki moj mix (zahvale,bukete ruza te ostale stvari koje se bacaju DJ-ima zaprimam poslije.. ) i tako ja nista ne sluteci upalim radio ... i pocnu nesto kao zelje ustvari... ljudi nazoivu pozele zelju i onda prije pjesme puste jos i njihov glas koji trazio pjesmu i tako zenska nesto izmumlja "jooj ako imate Balasaa ja bi tako rado cula..." i sad mene pretrne.. iz nekih starih razloga , koje poznaju moji prijatleji ova pjesma me vratila istovremeno u daleku proslost i u neko drugo vrijeme... blisko... eto na prve taktove sam stao... ali bas stao u autu, dobro da sam jos bio na parkingu... a i neka dobro poznata alergija je prosirila svoje djelovanje i uhvatila me... i da .. .pjesma... Djordje Balašević - (Devedesete, 2000) - Sevdalinka Štagod noćas da zapevam vućiće na sevdalinku... Usnuo sam čobanicu uplakanu u šljiviku... Grom udari... Planu seno... Rasturi se stado njeno... Zaplete se dim na uvojku... Reče da se zove Bosna... Čudno ime za devojku? Nekom Drina teče desno... Nekom Drina lijevo teče... Sve da teče u dubinu... Na dve pole svet da seče... Znam tajni gaz, moje lane... Most se pruži gde ja stanem... Sve da vuku me konji vrani... Nema meni jedne strane dok si ti na drugoj strani... Osta ovaj stari kompas u grudima... A po polju nikli zabrani... Crne senke što se gnezde u ljudima nadleću me kao gavrani... Nekada sam putovao po mjesecu... Kroz vilajet pun hajdučije... A sada me oči ljudske plaše više nego vučije... Stoputa su prijatelji u molitvi pomenuti... Dal će mi se radovati? Ili glavu okrenuti? Šta slagati? Šta im kasti? Svet ne možeš pesmom spasti... Njine brige me i noćas brinu Dok se spremam na put kući... Na put kući...U tuđinu... Svetom smo se rasipali ko đerdani... Nosili nas nebom ćilimi... Da li su to stvarno bili bolji dani, ili smo to bolji bili mi? Nekad smo se bratimili po pogledu... Sluteći da isto sanjamo... I bogu je prosto bilo krstimo l' se ili klanjamo... |
0