- 
- 
- 
JJ-ove baljezgarije umjesto pisanja u dnevnik
28.06.2006., srijeda
i pjesma dana...
|
vec me nekoliko dana fascinira od kad sam vidio spot na balkanmedia.tv :))) DINO MERLIN UMRI PRIJE SMRTI ne sjecam se imena tvog ni kad sam zadnji put ti poklonio stih al' necu da budem dio tog ne mogu ja nikad vise biti jedan od njih umri prije smrti govore mi ljudi dok jos nije prekasno kad tijelo zadrhti zamagle se puti pa sve postane opasno ne sjecam se dodira tvog ni kad sam zadnji put osjetio slast sve mi je to darovao Bog da probam strah i nemir koju nosi strast pa da i ja zapjevam kome trebam kao onaj svirac da se predam umri prije smrti govore mi ljudi dok jos nije prekasno kad tijelo zadrhti zamagle se puti pa sve postane opasno hajde i ti zapjevaj kome trebas kao onaj svirac sav mu se predaj umri prije smrti govore mi ljudi dok jos nije prekasno kad tijelo zadrhti zamagle se puti pa sve postane opasno |
hm da...
|
pokazivala je na neko prazno parking mjesto u prolazu... stao sam i parkirao paralelno,prvi put onako iz prve... pogledala me 'samo sjedis..razmisljas nesto?' 'ma ne divim se samo sebi kako sam se super parkirao' opet se smijala i krenula otvoriti vrata, pogledala je vani i nasmijal ase 'sad znam zasto je ovo mjesto bilo prazno' 'zasto?' okrenuo sam se prema njoj 'pa pogledaj kamen je na 3 milimetra od tvog auta' 'da se onda sklonimo?' 'pa moze ali oprezno, ili skloni kamen? ' ovo je rekla onako kroz smijeh skuzio sam da je to najpametnije... i brzo otvorio vrata 'idemo..poslije cemo to srediti' 'kud ti se zuri?' 'ma onako...' 'pa mogli bi malo i sjedit u autu' 'pa mogli bi.......' ja sma onako otegao ovo i kao da se neckam... 'pa ne plasis se valjda mene' skuzio sam da se ne prestaje smijesiti 'ma ne plasim se ja tebe..' 'plasis se sebe?' 'pa naravno....' 'ne brini se ja se ne plasim tebe ' namignula je ona nasmijao sam se na silu da skrijm kako j epogodila... pogled mije bjezao od nje dok smo koracali niz ulicu do prvog kofija(ne Anana..) poceli smo pricati o svacemu i o nicemu... sat-dva koje smo imali na raspolaganju proslo je ko za tren... u povratku nije se znalo tko sporije hoda... d ali da odugovlacimo sa rastankom ili zato sto nismo znali sto cemo dalje... pognuo sam glavu i slusao je kako prica o golubovima 'Hej, pogledaj me ' pogledao sam je stajala je iza mene i gledala me... 'nesto dugujes...' 'ja nista, ti dugujes...' ovo je vec bilo moje igranje na blef... jer uz njene golubove i razmisljanje o svemu samo ne o njoj nisam imao ni najmanjeg pojam sto je zeljela reci ... 'ma ne ti dugujes...' 'a sta ja to kao dugujem?' poluozbiljno sam je pitao.. 'nastavak onog poljupca' 'pa nisam te poljubio...' 'pa zato i kazem ucini to kako spada...' skroz tiho rece dok mi se priblizila tako da sam osjecao kako njezino srce sve brze kuca... 'pa ne znam da li znam to...' 'pa onaj ne-poljubac mi nekako bio na dobrom putu...' polako je svila ruke oko mog vrata njezno i naslonili smo se na moj parkirani auto, ruke su mi bile oko njezinog struka, ona je stala i pogledala izmedju nas... 'pa znal asam da necemu sluzi...' nasmijal ase i stala na kamen i sad je bila u razini samnom 'vidis kako je ovo dobro ' 'prekrasno , ne bih te vidio bez kamena...' 'nemoj da dobijes ovim kamenom, suti i ljubi' rekla je kroz salu zapovjedno... tko bi s emogao oduprijeti toj naredbi... ja sigurno ne a iz auta je dopiralo "moon river" iz dorucka kod tifanija, "bas super ovo "pomislio sam prije nego sto sam mislio ostavio na jednom malo dlanu skupa sa usnama... PS Eto ovo je bilo romanticno... mata hari verzija slijedi ;)))))))) prevruce mi je da mislim o icemu drugom ako bude ladniej napisem nesto i da... |
26.06.2006., ponedjeljak
nastavak....(ustvari ovo je onaj knjizevni oblik kad se vracas u proslost prije opisivanih dogadjaja, naviknite se na to ;)) )
|
gledao sam na sat.... bilo je 3 minute poslije pol, opet kasnim. Najvise na sebi mrzim to sto na najbvaznije osobne sastanke kasnim, na poslovne ne ali dok meni nesto treba onda je to tako, i sad ovaj semafor... tko me tjerao na put do grada koji ima semafor i kakvi su to gradovi sa semaforima, kod nas dok se vozim tokijima imam filing kao da sam u onim filmovima sa zandarima iz sent tropea. gledao sam tupo u to crveno svjetlo, nikako da se makne a vec kasnim, makni seeee gledam neke sretnije aute koji krecu sa krizanja, pa kad ce moj red... pisamce na displeju mi javlja da sam cekan....i gdje sma cekan... samo mene nema na tom mjestu.... polako kao puz ispred mene krece neki bijesni auto, ma tko je to u njemu... pogledavam onako diskretno nos nabio do saube... neki tipus u krizi srednjih godina, zalizane kose i skvarcanog tena (nema sanse da je dedek to dobil na skijanju ... ) pogledava neki promrzli minjak kako prolazi ispred njega, pitam se da li to toliko dugo salta mjenjac ili "se to sad samo tako zove" aha blizu sam, svi orjentacijski znaci se poklapaju... vidim neku osobu lijevom rukom drzi kragnu (*ebiga ne znam kako se to drugacie kaze ) jakne i desnom mi mase... uf fulao sam skretanje... polako gledam sto sam napravio ali na svu srecu tu je blizu neki parking stajem i palim zmigavce, izlazim i cekam je... ona pretrcava ulicu i polako mi prilazi , bas kao neki zenski lik iz Balaseve pjesme... korakom k'o u srne prilazi i smijesi se, opet me razoruzavajuci.. 'kasnim, sorry' 'ma nista smao da si dosao...' 'dugo cekas?' 'ma ne sad sam i ja dosla tu...' presutio sam ono o Blasevoj pjesmi i pogledao je, zracila je necim... koza joj j ebila vise prozirna i "mladenacka boja" mog auta joj se presijavala kroz nju svejedno nisam izdrzao prije polaska sam lagano dotaknuo njezine usne za pozdrav koje su podrhtavale, kao i moje... 'pa drhtis, dugo si me cekala' 'ludo jedna' nasmijesila ' samo vozi znam gdje je dobra kava, krenimo...' pogledao sam je... po prvi puta sam u necijim ocima vidio to... osmjeh, ljubav, povjerenje... vozio sam se dok je ona polako brbljala o nekim sitnicama razmisljao sam "sad si stvarno uprskao, zasto si je poljubio, sad si stvarno nesto izgubio.... nesto lijepo" pogledala me i usutila 'sto je ' 'ma nista, onako...' 'onako..hmmm...ma ne brini se nista nisi uprskao..' opet me citala kao knjigu... 'i kako da se borim protiv tebe?' nasmijao sam se.. u sebi sam sad razmisljao "pa sto sad htjela reci time? " 'nikako , bolje ti je odmah se predati' nasmijala se dok smo skretali na parking tek sad sam ostao zbunjen.... eto tako je izgledalo okupljanje prije prve kave... :))) eh da cita ovo ubila bi me , dobor da ne zna da pisem blog :)))) jer bih si potpisao definitivno ili smrtnu ili kastrirajucu presudu :) i da objava 30.6. u Mariboru je koncert jednog pjevca tko je zainteresiran bilo bi lijepo da se javi :))) |
23.06.2006., petak
ustvari post koji je bio zamisljane prije posta o nastavku sage u nastavcima ;))
|
jucer sam se silno spremao za tekmu tako da sam od siline priprema bio savznojav... kako nisam bio kuci krenem se ja fino istusirati... klaj klaj... i onda vidim da mi netko manijacki iz suprotnog smjera blenda,mase i slicno prva reakcija mi je bila "da se sklonim ludjaku" i onda vidim da to frendica ona mi poslala sms 3 sata aprije da se nadjemo na kavi... ja napravim krug na tokiju (njih hvala Blogu imamo pun k**** ) i krenem za njom ona me ceka na parkingu... iz auta tresti ona izlazi nasmija, dugo se nismo vidjeli i bas si mislim kako joj dobro stoji ljubav... daklem ona se zaljubila u nekog tipa i sve pet i njoj i njemu uglavnom inzistiranje na kavi... nije da mi s enije pila kava... uf da...(kofeinska... z aone neke ;-)) ) no uglavnom pogledam sebe n ameni sve pripijeno od znoja i koliko god to zvucalo primamljivo za zenski svijet.. uopce niej izgledalo tako ;))) uglavno mona kaze ma majde idemo negdje mojim autom, ajde... no tako nakraju zavrsili na trati (livadi/polju) naslonjeni na auto i ona prica o sebi ja o sebi... kecing-ap na nas nacin... uz neke dodatke koji svemu tome pridonose bolje :) no nije to sve, tako se povela prica o najljepsim poljupcima... a to je ustvari zasto sma poceo pisati ovaj tekst.. :) onda smo se prvo slozili da izbacimo sve poljupce koji su bili pod utjecajem opijata raznih (jer oni sami po sebi ne znace bas da su osjecaji u pitanju vec je njihov intenzitet drugaciji) i onda se krenulo :) ona : poljubac koji je klizio niz cijelu ruku dok je u pozadini svirala djevojka sa cardas nogama.. da li ste skuzili koliko se sitnica ureze u sjecanje dok zelite nesto prebaciti u neko sjecanje.... ja: nagli okret njezin na kaucu i lagani poljubac usnama bez da me i pogledala, kao da je sram.... oboje smo znali sto je mirisalo u tom trenutku, sto je sviralo, sto je receno, sto nije.... uglavnom zenica velicine glave pribadace ( a prijevoda za pin-head) i onda je krenulo kad si dao najnjeziniji poljubac? ona : dok je svirao Balasevic u puli, prolazila je pored i cula koncert i pjesmu i poljubila decka onda mi je sinulo pa i ja s eljubio na balasevicevom okncertu... sjetio se koncerta kad sam bio sa curom koja bas i nije slusala balasevica, ovo je anderstejtment stoljeca... uglavnom ne znam kakvi ste vi na njegovom koncertu(ovi koji jesu bili ) ali mora postojati nekoliko faktora za dobar osjecaj na koncertu: dobra vibra u ekipi(sto znaci da ne dolaze reda radi, vec da ga vole i znaju pjesme) dobar raspored pjesmi ( i to ajd nije nesto presudno vazno ali :)) ) prisnost medju ekipom (najbolji primjer, na mom zadnjem koncert odmah prisan sa 4/6 ekipe ali ostatak je zeznuo stvar.. kako je netko mogao ici po pivu na pocetne taktove djevojke sa cardas nogama jos mi ni sad nije jasno..., onda dalje na predposljednjem koncertu ekipa z apet koju cak ni provala oblaka nije mogla zeznuti previse... pa onda jos neki kojima je to samo sljedeci koncert... nije nesto... stvarno su posebni balas fanovi... prepoznas ih po malo poremecenom senzibilitetu.. recimo suzom u oku i knedlom u grlu na prvom taktu prve pjesme koncerta :) ) i tako dok je ona jos uvjek pricala kako je njezina lubav najbolja, meni se nije dalo to bas slusati sklopio sam oci i sjecao se tog poljupca... cura me lagano potapsala po ledjima jer sam bio ispred nje (ofkors) i zagrlila me i lagano poljubila i tako ja sklopljenih ociju prisjecam se toga i razmisljam hoce li se opet poklopiti jedan takav trenutan, takva osoba, i znam da hoce, mora, statistika je na mojoj strani :))))))) tako je maribor u mom sjecanju ostao po tom poljupcu koji mozda i nije bio neki ali osjecaj je bio .... ma jedinstven... zato s ene cudite kad na koncertu blasevica vidite ljude koji se ljube, n epostoji bolji trenutak za balasevicevca od takvog... i da pjesma je bila Lunjo, sjecam se ko sad i okus usana na friski winterfresh, i njezino tijelo uz moje , uz neke tresnjice koje zovu na branje... < ti uvjek nadjes najbolji nacin... > i tako jucer se sjetio jedne davne osobe, ljubavi , koja je u tom trenu bila stanovnik mog srca ma ustvari dok razmislim sve moje ljubaiv su i jos stanovnici mog srca, samo nisu bas pocasni gradjanini istog, vise su sugradjani, koje neki put ugledas ili okrznes u prolazu, i nasmijesis se i kazes Bok, kak si? kak zivot? dobro, ide eto gura se... izmijeni se osmjeh i krene dalje |
prvo pjesma dana...
|
Vece ne mirise na rakove i skoljke mesec je bleda fleka boje cimeta uzimas cipele za setanje kroz snove ulica voli ritam tvojih koraka Vetar se provlaci kroz nepoznate reci asfalt se miluje sa tvojim stiklama suvise mekan da bi mogao da spreci ovo je vece puno tvojih tragova Kad hodas ne zastajkujes i zemlju ne dodirujes a mene ne primecujes i uporno se trudis da me prodje pozuda jos drhtim od tvog pogleda iz nekih starih razloga ne mogu da se sredim |
20.06.2006., utorak
i pjesma dana...
|
ustvari tri... ma znam, glupo je al... dvije sam mislio napisati ali onda jedna pjesma samo uletjela... Kad pomislim na te, stara ljubavi, Žao mi je što smo bili samo dobri drugovi, Žao mi je što smo bili samo dobri drugovi. A život leti, leti, mladost kraća je. Sve će jednom da se vrati samo ona ostaje. Sve će jednom da se vrati samo ona ostaje. Bolje biti pijan nego star, bolje biti pijan nego star Vino ne zna da smo nekad bili sretni par, Bolje biti pijan nego star. Bolje biti pijan nego star. A kad dođe zima i prve pahulje, Čekat ću te moja, buco, kraj I Gimnazije Čekat ću te moja, buco, kraj I Gimnazije A ti nećeš doći, znam te dobro znam, Možda je i tako bolje, navik'o sam biti sam Možda je i tako bolje, navik'o sam biti sam Bolje biti pijan nego star, bolje biti pijan nego star Vino ne zna da smo nekad bili sretni par, Bolje biti pijan nego star. Bolje biti pijan nego star. Bolje biti pijan nego star. Bolje biti pijan nego star. -------------------------------------- Djordje Balašević - Lunjo Lunjo, moj stari kofer opet mirise na sive ceste a tvoja soba na mandarine i przen kesten. I toplo je tu, tu ispod tvog krova. O, dobro je tu, u zamku iz snova, pa sretna ti nova. Lunjo, sad cu ti reci i vise nikom i vise nikad: svako je od nas ponekom slican al' ti si unikat. Procitas me, znam, od slova do slova. Precutis to, znam, k'o pametna sova, pa sretna mi nova. Ti uvek znas najbolji nacin, s tobom lako stizem na tron. Ti si ta nit, taj retki zacin koji daje poseban ton. Ti si mali carobnjak koji donosi spas a svi ti pajaci na pokretnoj traci nek zure bez nas. Lunjo, ako me traze ti slazi da sam odavno mrtav. Spusti roletne i navij sat na sredu, cetvrtak. A napolju mraz i magla i zima. A napolju mrak al' ovde sve stima, od kad tebe imam. Ti uvek znas najbolji nacin, s tobom lako stizem na tron. Ti si ta nit, taj retki zacin koji daje poseban ton. Ti si mali carobnjak koji donosi spas a svi ti pajaci na pokretnoj traci nek zure bez nas. Ti uvek znas najbolji nacin, s tobom lako stizem na tron. Ti si ta nit, taj retki zacin koji daje poseban ton. Ti uvek znas najlepse reci, ti cak i cutis vise od svih. Ti imas smeh koji sve leci, ti od psovke nacinis stih. -------------------- Tears In Heaven by Eric Clapton and Will Jennings Would you know my name If I saw you in heaven? Would it be the same If I saw you in heaven? I must be strong And carry on, 'Cause I know I don't belong Here in heaven. Would you hold my hand If I saw you in heaven? Would you help me stand If I saw you in heaven? I'll find my way Through night and day, 'Cause I know I just can't stay Here in heaven. Time can bring you down, Time can bend your knees. Time can break your heart, Have you begging please, begging please. Beyond the door, There's peace I'm sure, And I know there'll be no more Tears in heaven. Would you know my name If I saw you in heaven? Would it be the same If I saw you in heaven? I must be strong And carry on, 'Cause I know I don't belong Here in heaven. ne znam ljudi ovako to ide prva je krenula zato sto sam mislio "preumoran sam za post, smao cu pjesmu dana" onda sam vidio komentar okrenutih brojki :) i pogledao njegov post i to je to :) prva pjesma me odfijuknula u ono doba kad su mi najvece brige bile hoce li me neka cura pogledati ispod šiški (ovo napisao sa š da ne pomislite svasta ;)) ) a druga mi svirala.... i da dobijate sljedeci nastavak... samo mi recite zelite li da krenemo prema krimicu ili ljubicu ili izmedju ili... :)))) |
18.06.2006., nedjelja
ovaj post nije o nogometu....
|
tek toliko da se zna... :) ovo je post o onome sto znam najbolje... hmm... pa sad po mojem field record-u to mozda i nije tako... ili sto bi onda znacilo kakav sam u drugom aktivnostima :))) daklem, najbolji sam u... ,a glupom pisanju i zamisljanju.. ja sam Vam ljudi jedan cistokrvni covjek u oblacima... posebno dok tako krenu neke pjesme... ai dobar sam u poezivanju ljudi sa nekim pjesmama... evo danas bas... gldam sam neki muzucki kanala, (o da hrvatska ima i svoj mjuzik čenl samo sto je satelitski) i pocne jedna pjesma.... i ja vidim u spotu neko tijelo pliva, i sad se ja razmisljam ... "pa sta ona radi u tom spotu.." ali ofkors nije to bila ona samo sam skuzio da me pjesma podsjeca na jednu osobu.... i onda dalje krene pjesma pa krene neki gitarski solo i tip sa gitarom upada u more i pomislim "pa da oakoje luda i ona..." ali sad sasvim druga osoba... i onda uz neke rijeci se sjetim nekih drugih rijeci daklem jedna od polivalentnih pjesama.... koje me podjseca na vise ljudi ili dogadjaja... (ustvari kad pomislim mozda jos samo jedna pjesma je takv a..) i ofkors evo pjesme da uzivate u njoj... (dok sam ovo pisao pred ocima mi je cetvrta osoba...pa zato prestajem sa pisanjem :) ) Morska vila - Marijan Ban Kao da je morska vila Sve je moje snove ostvarila Na obalama vrele , neprospavane noći Kao da je dio plime, modro more šumi njeno ime I sklada tihe pjesme, pjesme o samoći Kao da je dio sna Što me nosi zvijezdama I dok je ljubim ona se pretvara da spava Grijana zlatnim suncem moje ljubavi I dok je ljubim, kao more, njeno tijelo podrhtava Povedi me prostranstvima gdje svi Pjevaju o ljubavi i eto neciji izgled, neciji korak , neciji osmjeh, i neciji glas... sve u tucet stihova i prekrasnom spotu... a mozda me samo hvata nostalgija........ |
14.06.2006., srijeda
i pjesma dana...
|
ovo niej bilo duuugooo zar ne ;) Galija - Mozda sam lud (Dobro jutro to sam ja) Zasto mislis da sam lud, Bio sam ti samo drug. Lagala si sebe s kim si sad kada proslo je sve, Tu sam ti samo ja. Ja volim da se ljubim, kao i ti, Sto malo ko zna, Ostadoh samo ja. Ako pitas ko je kriv, Vetar duva u-uuu... Bilo ti je glupo sta ti je sad kada proslo je sve, Tu sam ti samo ja. Ja volim da se ljubim, kao i ti, Sto malo ko zna, Tu sam ti samo ja. (ref) Mozda sam lud-lud, mozda lud, Sto volim da si opet tu samo dan ili dva. Mozda sam lud-lud, mozda lud, Sto osecam da to je sad, pa ko zna kad. |
13.06.2006., utorak
....
|
... pogledao sam kroz prozor, kapljice kisice su se umorno povlacile po staklu. 'ma daj... bas sad? ' bio je moj odgovor.. zazvonio je mob... 'bas sad, daj pa malo pada kisa, nije da se i meni izlazi' procitala me je kao i obicno 'pa gdje sad' pogledao sam bunovno na sat'u pol 3?' onda mi je sinulo... 'ti ces moci?' 'pa gluho doba noci je svi normalni ljudi spavaju vec ' njezin smijeh se izlio iz slusalice... 'ok ali gdje sto radi?' 'pa ne znam , ali pije mi se kava ' 'tebi se uvjek pije kava' nakasljao sam se lagano i nasmijao se 'ma zlo jedno stvarno mi se pije kava' ' ok gdje se nadjemo? ' skuzio sam da cu sad morati ustati iz topline kreveta u tu hladnocu kise... i kao vujek znao sam da vec od pocetka da cu je poslusati, kao uvjek... 'ma znas... cekam te za 10 minuta' 'ok' u isti cas smo spustili slusalicu... ostao sma zatecen, ona je uvjek inicirala nase kave, ma to su bile eksplozije kofeina poslije me jos satima drzala prava groznica i bio sam hiper hiper aktivan izasao sam iz kuce, sjeo u auto i ukljucio grijanje... vec iz daleka sam je vidio kako u jakni ceka, opet je doslo do izrazaja njeno kontroliranje vremena, bijela jakna niej bila z akisu , uz sve to onaje bila moj arbiter ljepote bez greske je mogla otkriti sto mi pase, u cemu cu se ugodno osjecati, stao sam pored nje... usla je u auto i sjela kao da joj je hladno, jer njoj je uvjek je bilo hladno... samo je reka bok i pogledla me 'moramo ozbiljno razgovarati' 'nemoj me plasiti....' 'ma necu se praviti pametna, ne brini se' nasmijala se... vozio sam na jedino mjesto koje je bilo otvoreno u to doba, utociste svih zalutalih putnika i sad vec otreznjenih mladaca koji jurcaju gradom i sire, vec izdaleka se vidjela zgradurina koja nikako da sredi svoj izgled i jedino ovako po noci izgleda nekako kao dio okoline neprirodno sama na pustopoljini... 'nego zasto si ti meni ovo poklonio?' rekla je vadeci moj poklon i okrecuci ga prema meni i svjetlu.. 'pa rekoh ti, svidjelo mi se i podsjetilo me na tebe' 'ma samo to?' 'ne plasi se nemam skriveni plan kojim cu se pomocu poklona domoci do tvog zmijskog tijela' nasmijala se na glas i pogledala me 'onda sma mirna, ali ja ga ne mogu zadrzati' pruzil ami je poklon nazad 'vozim, a i ne brini se da bih uzeo nazad poklon, on je tvoj, ima tvoje ime na njemu' rekoh sad vec ozbiljno u tom trenutku smo stali ispred zute zgrade koja je vrlo lako mogla biti i ludnica, psihoterapija nekog zanesenog arhitekta... 'onda ti nece smetati da ga bacim?' rekla je krajnje ozbiljno 'nece...' rekoh ja i polako krenuh pored nje.. ona me pogledala i zamahnula rukom cuo se lom stakla negdje daleko na betonu 'ti nisi normalna' okrenuo sam se i ubrzaop u zgradu usla je zamnom, i smijuljila se... u meni je sve polako kipilo, narucio sam kavu s mlijekom i casu vode 'mozes mi reci da li si me pozval aovdje samo zato da bi predamnom razbila poklon???' nisma izdrzao 'polako prvo moze sli mi reci da si koncentriran ?' 'mogu ali to nema veze sa razbijanjem, vandalko jedna, ti mora da hodas kad su utakmice da iz potaje gadjas policajce koji onda tuku neduzne navijace' pokusao sma zbiti salu, i u istom casu skuzio kako je neprimjerena i glupa... 'paaa pod broj jedan mogu samo reci da sad nisi uopce koncetriran...' 'pa nisam, ' 'pa da jesi skuzio bi da sam bacila bocu kole koju sma nosila u dzepu' pricajuci to sa osmjehom je stavila taj cudni predmet na stol 'ok sad vec nista ne kuzim...' 'ma znam , ludo jedna...zar si mislio da bi razbila tvoj poklon? ' 'i tu spiku furas cijeli put?' 'pa naravno bilo mi je glupo sutat...' 'a jesi prava' polako sam dolazio k sebi.... 'ok sad mozemo krenuti?' 'evo moze ' rekoh srknuvsi kavu 'sjecas se nase prve kave?' nasmijesio sam se i pogledao je u oci 'zar si mislila da cu zaboraviti?' 'ma ne samo si pumpam ego...' nasmijal ase, vidio sam da nocas ne mogu parirati njezinim rijecima 'ok sad te pazljivo slusam, da sjecam se prve kave...' 'ok for d rekord i ja se sjecam prve kave' 'pa da s ene sjecas nebi me pitala da li se ja sjecam' nasmijao sam se... oboje smo bili poznati po tome sto nam je pamcenje bilo izuzetno selektivno i kratkotrajno... ili bolje receno sve se odmah prepisivalo u dugotrajnu memoriju, sve vrijedno spomena... 'i?' 'pa vidis malo sam se raspitivala, guglala, citala...' krenula je ona... 'a da dodjes malo ubrzano i umjesot stoljeca sedmog krenes recimo od 9. ?' pokusoa sam opet biti pun humora 'ma ok ok , recimo ovako' 'slusam ' sad me vec poputpuno okupirala njezine oci su bile jedino sto vidim 'hehehe ma samo tren pogledaj ovo ' spustio sam pogled 'karirani stolnjak, znam...'nasmijah se... 'jos samo bend sa pjevacicom fali' ' i dobar kuhar, da ne kazem pravi as ' namignuh... samo smo odlazili s teme na temu skakutavi razgovor je ponovno krenuo... i ond au tom trenutku pocelo je na radiju polako jedna pjesma... "dolazim 100 dukata donosim...." 'recimi da se ovo ne dogadja... ' pogledala me 'ma sad i DJ malo pusta svoju mjuzu najbolje je sad slusati radio...' odvratih kao da je to nesto svima poznato i vazno 'ma ok ali da, nesot zelim zanti...' 'ok sad me vec plasis, reci sto ' polako smo se vratili na temu 'da li su ti ovaj poklon preporucili ili si sam izabrao' 'pa rekoh ti skoro pa je vikao tvoje ime na polici, morao sam g akupiti' 'ok onda ovako...to s epoklanja osobi koju ne zelis da te zaboravi...' 'a sad.. nisam ot mislio , ali dobro zvuci...' nasmijesio sam se i pogledao kut njezinih usana, 'nemoj opet razmisljati o mojim usnama...' 'i drugim dijelovima tijela' nasmijala se 'pa pogledaj drustvo ovdje n ezeli m da se isticemo ' podigla je glavu , i pogledom itrazila prostoriju u kojoj nije bilo puno namjestaja osim stolova i stolica nekoliko smijesnih i prljavih zavjesa,jedna pregrada sa cvijecem i dva para koji su gugukali nesto jedno drugom... 'pametan si ti kad se razbudis nema sto...' nasmijal ase i potapsala po ruci.. 'ma da nastavim, ustvari znas li da ovi pokloni sami biraju svoje vlasnike?' 'nemam pojma, stvarno?' 'da i ovaj znaci da zelis da te se sjecam po smijehu, ljubavi i... tebi...' 'pa sad ne znam ali ako ti tako kazes ne znam po cemu bih ja to znao... ali ajde dobre stvari za sjecati..' pogledah je jos dublje u oci pokusavajuci ssto brze sazanati sto zeli reci 'svaka boja ima svoje znacenje, a kombinacije imaju svoje price ' 'ali to nije sve...' 'sto ima jos?' 'u svakom kristalu je poruka za onog za onog z akoga je poklon namijenjen....' 'i sta je poruka u tvom?' pogledala je na cas u taj kristal pa u mene 'ne znam jos, zaot sam te pozvala, mislim , khm'nakasljala se,kao da joj je nelagodno' on mije rekao da te nazovem' 'pa zasto ti to niej rekao u neko razumno doba?' nasmijao sam se 'nego sad....' 'ma je smao mi nije bilo lako da li te mogu nazvati ili ne, nije mi bilo svejedno ponovno okrenuti tvoj broj' na radiju je u tom trenutku poceo pjevati Kemo "nije htjela" 'sad ja ne vjerujem u ovo, slusaj' 'pogadja nas taj DJ....' rekla je sa nekim smjeskom,dalekim 'reci mi ti sreco sto tocno bilo receno tebi od strane ovdje prisutnog kamena?' 'ne znam smao je rekao da te nazovem...' 'a to nije podsvjet mozda?' nasmijao sam se 'ma sve je podsvjest lijepo prica stari dedek frojd, ma u stvari.. trebam te kako bi skupa vidjeli sto me ceka' dovrsila je svoju pricu... 'pa naravno da mozes na mene racunati, ili se nesto promijenilo?' 'ma nije,al znas kako je..moram pitat...' u tom trenutku je na nekoliko sekudni nestalo struje, a mi smo ostali u sablasnom svjetlu , ne samo od mjeseca koji se nekako izborio za svoje mjesto pod suncem vec i sa stola nas je polako nekim cudnim sjajem golicao taj kristal... 'a da nisam ti rekla da svijetli u tami?' 'sto jos nisi rekla?'nasmijsoa sam se... njezin ozbiljni izraz na licu me je potpuno ostavio u soku... sto bi se jos krilo u tom sarenilu, uzeo sam kristal u ruku i promatrao ga pazljivije... za sad ti mogu samo to reci... jos nesto moram potvrditi pa cu ti sv emoci reci... znao sam da vise nista sad necu saznati i polako srknuo kavu i pogledao kako se polako na istoku bori svjetlost i tmina.. ----------------------------- PS svima koje sma probudio oprostite :)))))) |
12.06.2006., ponedjeljak
samo ovoliko...
|
od prevelikog posla umora i svega nisam stigao napisati nista... pjesma dana (stara dobra navika zar ne? :))) ) Crvena Jabuka Principessa Lutao sam gradovima čega sve na svijetu ima previše suza, premalo smijeha mogao sam da poludim samom sebi da presudim slatka bješe jabuka grijeha uzavrela krv vozi se venama al' prepoznah te za tren među svim tim ženama Da nisam upoznao tebe principessa sve što imao sam kule su od pijeska dok nisam sreo tebe principessa da te nisam upoznao i na ludi kamen stao Plesala si lakonoga čista mezimica Boga nisam znao da takve postoje nikad pomislio ne bih da ću postat dobar sebi rekle su mi sve oči tvoje tijelo duši hram lako je postalo neću ni da znam šta bi od mene ostalo Da nisam upoznao tebe principessa sve što imao sam kule su od pijeska dok nisam sreo tebe principessa da te nisam upoznao i na ludi kamen stao Da nisam upoznao tebe principessa... (puse i ssve ostalo primam na kavi  )i da za one koji su nestrpljivi , kuci mi je ostao sljedeci nastavak price pa ako poradi blog dok dodjem doma imat cete navecer friski nastavak polu-polu kao vrijeme ;) i da , ovo je predmet :)  |
01.06.2006., četvrtak
...
|
"Ako nemate zenu kupite poster. Jeftinije je, samo se slabije cuje"- Brad Pitt :)))))))) procitali smo to skupa iz novina polozenih na stolu. njezin smijeh je rame uz rame sa podnevnim suncem dolazilo do mog lica. pricala je o dogodovstinama tog jutra, kao da smo jos jucer popili kavu, imala je stvarno tu neku sposobnost... slagala je kockice razgovora polako i razigrano kao dijete one stare kockice za gradjenje, napravljene u sloveniji, koje danasnji klinci nece ni pogledati i samo gledaju one velike i ruzne lego kocke. u maloj terasici kafica osjecao sma se kao u filmovima koji prikazuju kafice u Parizu ili Rimu. dok je cavrljala ja sam samo nasmijeseno slusao, bilo je opustajuce slusati je samo. znao sam da ne moram reic ni rijec da bih sudjelovao u razgovoru, ona je pricala ne skidaju osmijeh sa lica. zastala je na tren. 'pa ovo je kao da smo u "prijateljima"' komentirala je dok je konobar dolazio i nosio one jumbo salice 'pa tako se samo uz jednu salicu mozete sitni napricati' namignuo joj je konobar... pogledao sam salice zaintrigiran mini dijalogom, pogledao nju, pogledao konobara, pa polako nju nazad.. skuzila je 'evo on ne vjeruje da mi je jedna salica dovoljna' 'ja nista nisam rekao ' nasmijao sam se... 'pa velike su salice' komentirao je konobar vidjeci da je malo pogrijesio u procjeni ' ne brini se uskoro cemo naruciti jos jednu rundu , ali onda cemo manje salice , onda cu ja placati' namignula je seretski. Konobar je otiso do sljedeceg stola pokupiti salice a ja sam skuzio da smo ostali sami na terasi, pocelo je puhati... 'hej pa oni imaju i zimsku bastu' rekao sma ,'predjimo tamo' 'ispasce da se skrivamo' nasmijala se, kao i uvjek 'a ovdje ne ispada to jer smo ostali sami i glave su nam na milimetar' 'bas....' uzeli smo salice i odnijeli do slobodnog stola u samom kutu staklenika, ili zimske baste sa prohladnog vremena uletjeli smo u topli kutak jer je sunce je sjalo i smaoje vjetar kvario prekrasan dan. 'pa dan je prekrasn,samo se zbog ovog glupog vejetra to ne moze skuziti..' rekla je utonuvsi u meko sjedalo na stolcu od sibe, izgledajuci pritom kao curetak koji je dosao u posjetu dragoj baki zadovoljna dobivenim kolacom... 'tako to ide.... ne vidis koliko je nesto lijepo dok se ne pogledas iz drugog kuta' pokusah ispasti dubok... 'ili iz druge baste' 'u drugoj basti je sve bujnije i ljepse' 'ne moras meni pricati' 'nit ne pricam samo bockam...' 'a stvarno, cemu sluzi ovo?' ponovno je vratila fokus razgovora na poklon.. ' ne znam ali lijepo je i odmah sam te se sjetio...' 'kako?' 'pa lijepo je, a opet nedefinirano lijepo, jednostavno lijepo u jednostavnosti poteza' polako joj se crvenilo pokazalo u obrazima... 'pa nisam zicala kompliment...' 'zar si mislila da bih mogao nesto drugo odgovoriti??' zamislila se na tren i nasmijala 'istina od tebe stvarno samo to sma mogla ocekivati...' u tom trenutku je zasvirao gibo "divji cvit" i sve rijeci moje i njezine su se polako topile u neki razgovor koji je sve vise nalikovao na stari razgovor nas... 'zato nisi htjela da se vidimo tkao dugo?' 'ma neeee, to ja drhtim zbog vjetra...' nasmijala se 'ma ok znas, i meni niej svejedno..a opet... ' 'a opet... sta a opet? niej ti drago da me vidis? ' i saljivo me ukorila pogledom kao sto dijete kori malog psica s kojim s eigra... 'ma beeelj' nasmijao sam se... poslije druge salice kave otisli smo svaki an svoju stranu... ja sma bio ispunjen necim cudnim, nekom ispunjenoscu i srecom... kao da se dio slagalice, davno izgubljen carobno pojavio i sjeo na svoje pravo mjesto.. nekoliko dana je proslo u klasicnoj zurbi na poslu i spavanju u omjeru 3:1 i onda sam u blizu ponoci legao na krevet i ispruzio se i pogledao u mob koji je zasvijetlio i pojavilo se pisamce na displeju cuveno.. uhvatio sam mob i mislio ovo moze biti samo ona, iako se nije javljala mjesecima u ovo doba.. i stvarno njezino ime bilo uz poruku, prvoi su mi sve lose stvari koje su joj se mogle desiti prosle kroz glavu i onda sma sa strahom otvorio sms, pisalo je samo 'mozemo se naci na kavi?' odgovorio sam 'da naravno ali zasto?' 'otkrila sam cemu sluzi tvoj poklon....' ... (ovo je nesto izmedju izmedju.... :D ) |
0