pokazivala je na neko prazno parking mjesto u prolazu...
stao sam i parkirao paralelno,prvi put onako iz prve...
pogledala me
'samo sjedis..razmisljas nesto?'
'ma ne divim se samo sebi kako sam se super parkirao'
opet se smijala i krenula otvoriti vrata,
pogledala je vani i nasmijal ase
'sad znam zasto je ovo mjesto bilo prazno'
'zasto?' okrenuo sam se prema njoj
'pa pogledaj kamen je na 3 milimetra od tvog auta'
'da se onda sklonimo?'
'pa moze ali oprezno, ili skloni kamen? ' ovo je rekla onako kroz smijeh skuzio sam da je to najpametnije...
i brzo otvorio vrata
'idemo..poslije cemo to srediti'
'kud ti se zuri?'
'ma onako...'
'pa mogli bi malo i sjedit u autu'
'pa mogli bi.......' ja sma onako otegao ovo i kao da se neckam...
'pa ne plasis se valjda mene' skuzio sam da se ne prestaje smijesiti
'ma ne plasim se ja tebe..'
'plasis se sebe?'
'pa naravno....'
'ne brini se ja se ne plasim tebe ' namignula je ona
nasmijao sam se na silu da skrijm kako j epogodila...
pogled mije bjezao od nje dok smo koracali niz ulicu do prvog kofija(ne Anana..)
poceli smo pricati o svacemu i o nicemu...
sat-dva koje smo imali na raspolaganju proslo je ko za tren...
u povratku nije se znalo tko sporije hoda...
d ali da odugovlacimo sa rastankom ili zato sto nismo znali sto cemo dalje...
pognuo sam glavu i slusao je kako prica o golubovima
'Hej, pogledaj me '
pogledao sam je stajala je iza mene i gledala me...
'nesto dugujes...'
'ja nista, ti dugujes...' ovo je vec bilo moje igranje na blef... jer uz njene golubove i razmisljanje o svemu samo ne o njoj nisam imao ni najmanjeg pojam sto je zeljela reci ...
'ma ne ti dugujes...'
'a sta ja to kao dugujem?' poluozbiljno sam je pitao..
'nastavak onog poljupca'
'pa nisam te poljubio...'
'pa zato i kazem ucini to kako spada...' skroz tiho rece dok mi se priblizila tako da sam osjecao kako njezino srce sve brze kuca...
'pa ne znam da li znam to...'
'pa onaj ne-poljubac mi nekako bio na dobrom putu...'
polako je svila ruke oko mog vrata njezno i naslonili smo se na moj parkirani auto, ruke su mi bile oko njezinog struka, ona je stala i pogledala izmedju nas...
'pa znal asam da necemu sluzi...' nasmijal ase i stala na kamen i sad je bila u razini samnom
'vidis kako je ovo dobro '
'prekrasno , ne bih te vidio bez kamena...'
'nemoj da dobijes ovim kamenom, suti i ljubi' rekla je kroz salu zapovjedno...
tko bi s emogao oduprijeti toj naredbi... ja sigurno ne
a iz auta je dopiralo "moon river" iz dorucka kod tifanija, "bas super ovo "pomislio sam prije nego sto sam mislio ostavio na jednom malo dlanu skupa sa usnama...
PS
Eto ovo je bilo romanticno...
mata hari verzija slijedi ;))))))))
prevruce mi je da mislim o icemu drugom ako bude ladniej napisem nesto i da...
Post je objavljen 28.06.2006. u 15:03 sati.