...
pogledao sam kroz prozor, kapljice kisice su se umorno povlacile po staklu.
'ma daj... bas sad? ' bio je moj odgovor..
zazvonio je mob...
'bas sad, daj pa malo pada kisa, nije da se i meni izlazi'
procitala me je kao i obicno
'pa gdje sad' pogledao sam bunovno na sat'u pol 3?'
onda mi je sinulo...
'ti ces moci?'
'pa gluho doba noci je svi normalni ljudi spavaju vec ' njezin smijeh se izlio iz slusalice...
'ok ali gdje sto radi?'
'pa ne znam , ali pije mi se kava '
'tebi se uvjek pije kava' nakasljao sam se lagano i nasmijao se
'ma zlo jedno stvarno mi se pije kava'
' ok gdje se nadjemo? ' skuzio sam da cu sad morati ustati iz topline kreveta u tu hladnocu kise...
i kao vujek znao sam da vec od pocetka da cu je poslusati, kao uvjek...
'ma znas... cekam te za 10 minuta'
'ok' u isti cas smo spustili slusalicu...
ostao sma zatecen, ona je uvjek inicirala nase kave, ma to su bile eksplozije kofeina
poslije me jos satima drzala prava groznica i bio sam hiper hiper aktivan
izasao sam iz kuce, sjeo u auto i ukljucio grijanje...
vec iz daleka sam je vidio kako u jakni ceka, opet je doslo do izrazaja njeno kontroliranje vremena,
bijela jakna niej bila z akisu , uz sve to onaje bila moj arbiter ljepote
bez greske je mogla otkriti sto mi pase, u cemu cu se ugodno osjecati,
stao sam pored nje...
usla je u auto i sjela kao da joj je hladno, jer njoj je uvjek je bilo hladno...
samo je reka bok i pogledla me
'moramo ozbiljno razgovarati'
'nemoj me plasiti....'
'ma necu se praviti pametna, ne brini se' nasmijala se...
vozio sam na jedino mjesto koje je bilo otvoreno u to doba,
utociste svih zalutalih putnika i sad vec otreznjenih mladaca koji jurcaju gradom i sire,
vec izdaleka se vidjela zgradurina koja nikako da sredi svoj izgled i jedino ovako po noci izgleda nekako kao dio okoline
neprirodno sama na pustopoljini...
'nego zasto si ti meni ovo poklonio?' rekla je vadeci moj poklon i okrecuci ga prema meni i svjetlu..
'pa rekoh ti, svidjelo mi se i podsjetilo me na tebe'
'ma samo to?'
'ne plasi se nemam skriveni plan kojim cu se pomocu poklona domoci do tvog zmijskog tijela'
nasmijala se na glas i pogledala me
'onda sma mirna, ali ja ga ne mogu zadrzati'
pruzil ami je poklon nazad
'vozim, a i ne brini se da bih uzeo nazad poklon, on je tvoj, ima tvoje ime na njemu' rekoh sad vec ozbiljno
u tom trenutku smo stali ispred zute zgrade koja je vrlo lako mogla biti i ludnica,
psihoterapija nekog zanesenog arhitekta...
'onda ti nece smetati da ga bacim?' rekla je krajnje ozbiljno
'nece...' rekoh ja i polako krenuh pored nje..
ona me pogledala i zamahnula rukom cuo se lom stakla negdje daleko na betonu
'ti nisi normalna' okrenuo sam se i ubrzaop u zgradu
usla je zamnom, i smijuljila se...
u meni je sve polako kipilo, narucio sam kavu s mlijekom i casu vode
'mozes mi reci da li si me pozval aovdje samo zato da bi predamnom razbila poklon???' nisma izdrzao
'polako prvo moze sli mi reci da si koncentriran ?'
'mogu ali to nema veze sa razbijanjem, vandalko jedna, ti mora da hodas kad su utakmice da iz potaje gadjas policajce koji onda tuku neduzne navijace'
pokusao sma zbiti salu, i u istom casu skuzio kako je neprimjerena i glupa...
'paaa pod broj jedan mogu samo reci da sad nisi uopce koncetriran...'
'pa nisam, '
'pa da jesi skuzio bi da sam bacila bocu kole koju sma nosila u dzepu'
pricajuci to sa osmjehom je stavila taj cudni predmet na stol
'ok sad vec nista ne kuzim...'
'ma znam , ludo jedna...zar si mislio da bi razbila tvoj poklon? '
'i tu spiku furas cijeli put?'
'pa naravno bilo mi je glupo sutat...'
'a jesi prava' polako sam dolazio k sebi....
'ok sad mozemo krenuti?'
'evo moze ' rekoh srknuvsi kavu
'sjecas se nase prve kave?'
nasmijesio sam se i pogledao je u oci
'zar si mislila da cu zaboraviti?'
'ma ne samo si pumpam ego...' nasmijal ase,
vidio sam da nocas ne mogu parirati njezinim rijecima
'ok sad te pazljivo slusam, da sjecam se prve kave...'
'ok for d rekord i ja se sjecam prve kave'
'pa da s ene sjecas nebi me pitala da li se ja sjecam' nasmijao sam se...
oboje smo bili poznati po tome sto nam je pamcenje bilo izuzetno selektivno i kratkotrajno...
ili bolje receno sve se odmah prepisivalo u dugotrajnu memoriju, sve vrijedno spomena...
'i?'
'pa vidis malo sam se raspitivala, guglala, citala...' krenula je ona...
'a da dodjes malo ubrzano i umjesot stoljeca sedmog krenes recimo od 9. ?' pokusoa sam opet biti pun humora
'ma ok ok , recimo ovako'
'slusam ' sad me vec poputpuno okupirala njezine oci su bile jedino sto vidim
'hehehe ma samo tren pogledaj ovo ' spustio sam pogled
'karirani stolnjak, znam...'nasmijah se...
'jos samo bend sa pjevacicom fali'
' i dobar kuhar, da ne kazem pravi as ' namignuh...
samo smo odlazili s teme na temu skakutavi razgovor je ponovno krenuo...
i ond au tom trenutku pocelo je na radiju polako jedna pjesma...
"dolazim 100 dukata donosim...."
'recimi da se ovo ne dogadja... ' pogledala me
'ma sad i DJ malo pusta svoju mjuzu najbolje je sad slusati radio...' odvratih kao da je to nesto svima poznato i vazno
'ma ok ali da, nesot zelim zanti...'
'ok sad me vec plasis, reci sto ' polako smo se vratili na temu
'da li su ti ovaj poklon preporucili ili si sam izabrao'
'pa rekoh ti skoro pa je vikao tvoje ime na polici, morao sam g akupiti'
'ok onda ovako...to s epoklanja osobi koju ne zelis da te zaboravi...'
'a sad.. nisam ot mislio , ali dobro zvuci...' nasmijesio sam se i pogledao kut njezinih usana,
'nemoj opet razmisljati o mojim usnama...'
'i drugim dijelovima tijela' nasmijala se
'pa pogledaj drustvo ovdje n ezeli m da se isticemo '
podigla je glavu , i pogledom itrazila prostoriju u kojoj nije bilo puno namjestaja osim stolova i stolica
nekoliko smijesnih i prljavih zavjesa,jedna pregrada sa cvijecem i dva para koji su gugukali nesto jedno drugom...
'pametan si ti kad se razbudis nema sto...' nasmijal ase i potapsala po ruci..
'ma da nastavim, ustvari znas li da ovi pokloni sami biraju svoje vlasnike?'
'nemam pojma, stvarno?'
'da i ovaj znaci da zelis da te se sjecam po smijehu, ljubavi i... tebi...'
'pa sad ne znam ali ako ti tako kazes ne znam po cemu bih ja to znao... ali ajde dobre stvari za sjecati..'
pogledah je jos dublje u oci pokusavajuci ssto brze sazanati sto zeli reci
'svaka boja ima svoje znacenje, a kombinacije imaju svoje price '
'ali to nije sve...'
'sto ima jos?'
'u svakom kristalu je poruka za onog za onog z akoga je poklon namijenjen....'
'i sta je poruka u tvom?'
pogledala je na cas u taj kristal pa u mene
'ne znam jos, zaot sam te pozvala, mislim , khm'nakasljala se,kao da joj je nelagodno' on mije rekao da te nazovem'
'pa zasto ti to niej rekao u neko razumno doba?' nasmijao sam se 'nego sad....'
'ma je smao mi nije bilo lako da li te mogu nazvati ili ne, nije mi bilo svejedno ponovno okrenuti tvoj broj'
na radiju je u tom trenutku
poceo pjevati Kemo "nije htjela"
'sad ja ne vjerujem u ovo, slusaj'
'pogadja nas taj DJ....' rekla je sa nekim smjeskom,dalekim
'reci mi ti sreco sto tocno bilo receno tebi od strane ovdje prisutnog kamena?'
'ne znam smao je rekao da te nazovem...'
'a to nije podsvjet mozda?' nasmijao sam se
'ma sve je podsvjest lijepo prica stari dedek frojd,
ma u stvari.. trebam te kako bi skupa vidjeli sto me ceka'
dovrsila je svoju pricu...
'pa naravno da mozes na mene racunati, ili se nesto promijenilo?'
'ma nije,al znas kako je..moram pitat...'
u tom trenutku je na nekoliko sekudni nestalo struje, a mi smo ostali u sablasnom svjetlu ,
ne samo od mjeseca koji se nekako izborio za svoje mjesto pod suncem vec i sa stola nas je polako
nekim cudnim sjajem golicao taj kristal...
'a da nisam ti rekla da svijetli u tami?'
'sto jos nisi rekla?'nasmijsoa sam se...
njezin ozbiljni izraz na licu me je potpuno ostavio u soku...
sto bi se jos krilo u tom sarenilu, uzeo sam kristal u ruku i promatrao ga pazljivije...
za sad ti mogu samo to reci...
jos nesto moram potvrditi pa cu ti sv emoci reci...
znao sam da vise nista sad necu saznati i polako srknuo kavu i pogledao kako se polako na istoku bori svjetlost i tmina..
-----------------------------
PS svima koje sma probudio oprostite :))))))
Post je objavljen 13.06.2006. u 17:17 sati.