- 
- 
- 
JJ-ove baljezgarije umjesto pisanja u dnevnik
22.01.2006., nedjelja
lijepo snivaj.....
|
daleka osobo jedna... sad sam se probudio sanjao sam jedne rasirene ruke i pjesmu bele ruze nezne ruze.... zar sam toliko los? oprosti mi Barry White You're My First, My Last, My Everything The first, the last, my everything And the answer to all my dreams You're my sun, my moon, my guiding star My kind of wonderful, that's what you are I know there's only, only one like you There's no way they could have made two You're all I'm living for Your love I'll keep for evermore You're the first, your the last, my everything And with you I've found so many things A love so new only you could bring Can't you see it's you You make me feel this way You're like a fresh morning dew on a brand new day I see so many ways that I Can love you till the day I die You're my reality, yet I'm lost in a-a-a a dream You're the first, the last, my everything I know there's only, only one like you There's no way they could have made two Girl you're my reality But I'm lost in a-a-a a dream You're the first, you're the last, my everything ovo je pjesma koja mi je sad svirala dok ukljucio komp... uzivajte i svi... i lak anoc i pjesma za moju dusu... polako me hvata strah... zar je to pjevao moj zivot ili ja prilagodjavam svoj zivot Njegovim pjesmama? Saputnik Na granici sam bio posle ponoći. Mrak je moja boja i tu nema pomoći. Carinik, jos dečak, klimnuo mi glavom zvaničan i krut i samo lupio pečat: "Sve u redu, laku noć i sretan put". Put se odmotava k'o dugi sivi šal. Sutra će se stare koke picnuti za bal. Takav dan se pamti, petnaest godina u vetar poslatih, dolaze svi maturanti al' će neki neke teško poznati. Dosadne proslave mi dođu kao kazna, ali svejedno, idem, možda najzad saznam: Gde je moja Pegava? Dugo me izbegava. Nije mi se javila nikad više. Magija je prestala, negde mi je nestala kao leptiri pre kiše. Gde je moja Pegi Su? "Nije ovde", rekli su, "Oni su odselili, nemoj zvati". Ostao je samo lik, mali verni saputnik, mali svitac srebrni da me prati. Promiču dani kao jablani uz drum. Jutro već miriše na vanilu i na rum. Gde su? Kako se drže? Baš da vidim šta je s dobrim đacima. Oni se potroše brže, mi smo nekad bili generacija. Dosadne proslave mi dođu kao kazna, ali svejedno, idem, možda najzad saznam: Gde je moja Pegava? Dugo me izbegava. Nije mi se javila nikad više. Magija je prestala, negde mi je nestala kao leptiri pre kiše. Gde je moja Pegi Su? "Nije ovde", rekli su, "Oni su odselili, nemoj zvati". Ostao je samo lik, mali verni saputnik, mali svitac srebrni da me prati. |
0