Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/newsjj

Marketing

lijepo snivaj.....

daleka osobo jedna...
sad sam se probudio
sanjao sam jedne rasirene ruke i pjesmu bele ruze nezne ruze....
zar sam toliko los?
oprosti mi


Barry White
You're My First, My Last, My Everything

The first, the last, my everything
And the answer to all my dreams
You're my sun, my moon, my guiding star
My kind of wonderful, that's what you are
I know there's only, only one like you
There's no way they could have made two
You're all I'm living for
Your love I'll keep for evermore
You're the first, your the last, my everything

And with you I've found so many things
A love so new only you could bring
Can't you see it's you
You make me feel this way
You're like a fresh morning dew on a brand new day
I see so many ways that I
Can love you till the day I die
You're my reality, yet I'm lost in a-a-a a dream
You're the first, the last, my everything

I know there's only, only one like you
There's no way they could have made two
Girl you're my reality
But I'm lost in a-a-a a dream
You're the first, you're the last, my everything

ovo je pjesma koja mi je sad svirala dok ukljucio komp...
uzivajte i svi...
i lak anoc

i pjesma za moju dusu...
polako me hvata strah...
zar je to pjevao moj zivot ili ja prilagodjavam svoj zivot Njegovim pjesmama?


Saputnik

Na granici sam bio posle ponoći.
Mrak je moja boja i tu nema pomoći.

Carinik, jos dečak,
klimnuo mi glavom zvaničan i krut
i samo lupio pečat:
"Sve u redu, laku noć i sretan put".

Put se odmotava k'o dugi sivi šal.
Sutra će se stare koke picnuti za bal.

Takav dan se pamti,
petnaest godina u vetar poslatih,
dolaze svi maturanti
al' će neki neke teško poznati.

Dosadne proslave mi dođu kao kazna,
ali svejedno,
idem, možda najzad saznam:

Gde je moja Pegava? Dugo me izbegava.
Nije mi se javila nikad više.
Magija je prestala, negde mi je nestala
kao leptiri pre kiše.

Gde je moja Pegi Su? "Nije ovde", rekli su,
"Oni su odselili, nemoj zvati".
Ostao je samo lik, mali verni saputnik,
mali svitac srebrni da me prati.

Promiču dani kao jablani uz drum.
Jutro već miriše na vanilu i na rum.

Gde su? Kako se drže?
Baš da vidim šta je s dobrim đacima.
Oni se potroše brže,
mi smo nekad bili generacija.

Dosadne proslave mi dođu kao kazna,
ali svejedno,
idem, možda najzad saznam:

Gde je moja Pegava? Dugo me izbegava.
Nije mi se javila nikad više.
Magija je prestala, negde mi je nestala
kao leptiri pre kiše.

Gde je moja Pegi Su? "Nije ovde", rekli su,
"Oni su odselili, nemoj zvati".
Ostao je samo lik, mali verni saputnik,
mali svitac srebrni da me prati.


Post je objavljen 22.01.2006. u 03:02 sati.