... Ples nevjernih godina ...

Noćas zaključavam vrata prošlosti,
Objeručke otvaram vrata budućnosti.
Nisam mislila da ću ikad biti spremna,
Nisam osjetila spremnost koju osjećam danas.

Dragocjeno sam vrijeme,
Danas nažalost uzalud potrošila ...
Tvrdoglavost me ubijala,
Previše sam joj se godinama priklanjala...

Danas je taj sudnji dan,
Danas se okreće novi list,
Što je prošlost, pojma više nemam,
Jel mi se ikad išta dogodilo ?? –
Hm.. – ne sjećam se.. sve mi je u magli..

Prokleto bilo svo ovo vrijeme,
Prokleta bila prošlost koja me uništavala,
Prokleti bili dani kad sam joj sve to dozvoljavala,
Iako neki to zaslužili nisu.

Nešto lijepo treba da se desi,
Uza svu moć koju sad osjećam,
Vjerujem da je moguće sve,
Pa i da se promijenim.

Dosta je zaklanjanja očiju mislima prošlosti,
Dosta je grijeha potkovanih tom gadurom,
Dosta je patnje koju ponašanjem nanosim drugima,
Dosta je moje proklete tvrdoglavosti.

Davno sam naučila ovakva biti,
Tvrdoglava, nepopustljiva i naizgled jaka,
Iako unutrašnjost je plakala,
A vanjština se tjerala istinu prikrivati.

Danas sam plakala,
Ko malom dijetetu niz lice potekle mi suze,
Boljele me želje,
Boljela me manjkavost hrabrosti.

Čovjek kojega ne muči prošlost,
Ne zna kako to dušu umara i snagu isisava,
Ali napokon imam nekoga,
Uz koga sam trenutak taj dočekala.

Trenutak kad ću zadnju put reći,
Jebite se svi, koji mi zlo želite,
Svaka čast svima koji me ne znam kojim čudom volite,
A prošlosti ću obećati – više me gaduro odvratna nećeš dirati!




Sad me napokon čeka ono najbolje.. osjećam se dobro.. i spremna sam za taj veliki korak.. spremna sam potisnuti to čim dalje je moguće.. da se napokon riješim tog užasnog tereta ne samo na leđima već i na srcu.. danas nekoga volim.. zaista volim.. i vrijeme je da se toga riješim.. jedna me blogerica impresionirala svojim postom rekavši da očima punima prošlosti ne možemo gledati u budućnost.. i slažem se.. zato je danas pravo vrijeme da okrenem list i da svu tu ogromnu energičnost koju posjedujem usmjerima na zaboravljanje i potiskivanje, a isto tako i na ljubav prema nekome koga nisam zavrijedila.. prema nekome tko me voli, stvarno voli.. iako mi je do danas još uvijek to bilo toliko nevjerojatno.. ali više ne mogu reći da mi je nevjerojatno.. jer kako me voli on, nije me volio još nitko .. nikad nitko.. pa i kad mi je pomoć bila u životu najpotrebnija, nitko me nije ni saslušao ni išta drugo.. da me itko ikad pitao kako sam, ili da sam ikad ikome mogla pričati o prošlosti, danas ne bih imala tolike probleme zbog nje.. no došlo je vrijeme, došao je netko tko me shvaća kolko tolko, došao je netko tko me voli i koga volim.. i sad je pravo vrijeme za krenuti dalje.. ma sretna sam jer sam to napokon odlučila onako kako treba.. ispravno jer je već bilo i vrijeme.. ne može me to gaziti cijeli život.. pusek svima..