... Ples nevjernih godina ...

Iako imam hrpu razloga zbog kojih bih se mogla osjećati loše, trudim se ne misliti na to i raditi ono što volim. Hrabro se provlačim kroz sve te prepreke i jurim prema cilju. Iako je ponekad užasno teško, uspijevam pobijediti svoje strahove i žudnje. Toliko sam toga u životu željela, toliko sam snova imala. No čemu želje, snovi i žudnja?? Čemu sve to kad znam da nikad neću imati ono što se usudim poželjeti. Navikla sam na to i s te mi je strane lakše no ne mogu poreći da i dalje jednako boli. Iako sam se pomirila sa svime što mi sudbina radi i nosi ne želim poricati da me i dalje nešto stišće pri srcu. Sretna sam, zaista jesam. No zamislite kolika bi moja sreća bila da napokon dobijem ono jedino što mi fali.. Ma ne želim ni razmišljati o tome jer znam da se neće ostvariti. Kako već mnogo puta, tako i ovaj put. Bila sam uvjerena da znam, predosjećala sam što će se dogoditi. I naravno, nisam se prevarila. I ne bunim se što je sve kako jest, ne bunim se iako mi izjeda srce. Naravno i prošlost je tu, no već i samo jedan njegov zagrljaj izbrisao bi mnoštvo drhtanja iz moje glave. Samo jedan njegov zagrljaj dovoljan je da se osjećam sigurno, dovoljan da se osjećam zaštićeno i voljeno. Komplicirano je ono što se sad mota po mojoj glavi no još je kompliciranije sve što osjećam. Gledam a nemam, želim i trebam. Volim i nikako da tu ljubav spriječim. Znam da to nije dobro, znam da je moguće svašta no znam i da mi je suđeno ono što me plašilo. Imam hrpu razloga za i protiv. Tolko je sitnica koje me muče no ne predajem im se. Tolko je pitanja neobjašnjeno u mojim mislima da je to strašno. No ništa nije ni približno veliko ni sveto poput moje ljubavi. Znam da voljeti njega nije za mene no znam i da voljeti njega nešto je najvrijednije što sam ikad osjetila. Voljela sam više puta no još nikad ne ovako. Voljela sam i zaboravljala, voljela sam i ne si time glavu razbijala. A danas.. sve je drugačije. Ja sam druga osoba, osoba koja živi za ljubav, razumijevanje i sve što ona nosi. Joooj najrađe bih vikala da ga volim, ma ne, najrađe bih to govorila njemu, mojem zabranjenom voću. Iako mi je zabranjen, volim ga. Ne mogu protiv sebe a kamo li protiv srca vatrenog. Živim za danas, ne mislim na sutra. Danas sam sretna unatoč svemu. Danas sam to ja, samo mala Chuchy, vidljiva kad to ne želim a nevidljiva uvijek kad srce vapi za njim. Suzdržavam se i bježim od njega kao takvog, živim za njega ali samo kao prijatelja. I unatoč svoj sreći koju osjećam ima par nerazjašnjenih stvari. Ima sitnica koje mi nedaju mira i koje me podižu, pune me energijom. Mogu samo sanjat ono što u životu želim jer kako mi kreće, nikad ništa od toga imati neću. No nije više vrijeme za tmurne misli i ovakve rečenice. Jer ja nisam pesimist, već upravo suprotno, pozitivna sam i optimistična, luda zbog ljubavi koja me izjeda iz dana u dan. No neka, bolje i propala ljubav nego nijedna.. Kakva god ona bila, ispunjava me potpuno. Ljubav je uzrok sve moje energije, moje snage i onoga što me tjera dalje i drži živim. Da ne osjećam ni tu propalu ljubav, izgubila bih se u vremenu i prostoru. Jer upravo je ljubav ono što me orijentira i spašava. Iako sam ga zavoljela slučajno, opet sam se opekla. Sasvim slučajno prema njemu osjetila sam više nego je dozvoljeno. "Sasvim slučajno" opet sam osuđena na tugu i nesreću, opet sam osuđena na propast. Al da bar nije tako, da ga bar ne volim. Nije da žalim zbog ičega no voljela bih ne osjećati ovako. Voljela bih biti samo sretna, bez da me nešto loše dočeka na svakom koraku. No ne želim i prisiljavat ću se ne misliti na njega. Volim ga i spremna sam biti uz njega.. kao prijatelj.. Ne tražim ništa od njega. Boli kad se samo daje, naravno da boli kad se daje a ne prima.. itekako boli. No ne smijem misliti na to, ne želim se opterećivati time. Iako je teško, znala sam, znam i znat ću biti uz njega kao frendica. Iako mi se poneki put srce para ugledavši ga negdje u daljini, moram biti jaka. Sretna sam što postoji i što je danas sve kako je. Sretna sam, nema nekog sretnijeg od mene. Boli me poneki put no to nije ništa naspram svom veselju koje me okružuje i kojeg sam dio. Iako često i izgleda da sam bolje nego jesam, važnije je ono što se krije u mom srcu. Zato ne tražim ništa. Dajem sve od sebe svima koje volim i nastavit ću davat.

Jedan sam od prethodnih postova posvetila svojoj novopečenoj sekici, a ovaj sam odlučila posvetiti prijatelju. Osobi kojoj shvatila sam, itekako mogu vjerovati i koju ja tek sad upoznajem. Svašta sam o njemu slušala, i hvala Bogu, nisam na tome stala. Rekla mi je jedna frendica koja ga ne poznaje baš najbolje al dobro prosuđuje ljude, da nek ne slušam samo ono što mi govore o njemu, nek slušam svoje srce i upoznavam ga. I drago mi je što sam tako i napravila. Jer danas.. nakon svega, mogu reć da mu se samo još više divim. I da ostajem bez daha slušajući kako lijepo govori. Sretna sam što ga imam. Sretna sam što mogu danas reć da je on moj prijatelj. I sretna sam što je to i ostao, jer ne bih ga htjela izgubiti. Nikad. Kad ga slušam kako govori postajem svijesna da me razumije kao još nitko do sad iako me možda ne poznaje tako dugo. Razumije i vidi ono što mnogi ne shvaćaju. A kako tek razmišlja, kako je prekrasno slušati te riječi podrške, kako je lijepo imat nekoga poput njega. Tek danas mogu reći da naše prijateljstvo postaje ono pravo. Razgovaram s njim o svemu i svačemu i ne moram se pred njim sramiti ničega, ali baš ničeg. Nevjerojatna je osoba.. osoba vrijedna divljenja i osoba kojoj jednostavno mogu vjerovati. Bogu hvala što je na kraju sve ispalo kako je ispalo. Nije da uvijek u životu može biti onako kako želimo, no moramo se zadovoljiti onime što imamo i prihvatiti sudbinu. Uvijek može računati na mene.. kad treba rame za plakanje ja sam tu, Chuchy mu je uvijek spremna pomoći i saslušati ga. Kako god nevjerojatno bilo ja sam ovih dana presretna, niko sretniji od mene. A sve to samo zato jer znam da me neko kuži, i nikad ne bih mislila da će to biti baš on. Osoba ogromna srca i osoba koju nitko ne poznaje kako bi trebao. Svi misle da ga znaju a ispada da su se varali. Kad govori, priča iz srca i nadam se da je uistinu tako. Ma ne moram se nadat, vjerujem mu i nadam se da će tako uvijek ostati. Jer upravo njegovu iskrenost i tolko cijenim. Ima i smisla za humor što je preeevažno hehe.. Ma mislim kako bi bilo da smo preozbiljni, malo šale nikad ne škodi. Dapače, uvijek je dobrodošla da mi uljepša dan.. Sigurno još mnooogoooo toga neznam o njemu no bit će prilike da ga još bolje upoznam i pomognem mu kako god mogu bude li mu moja pomoć ikad potrebna. I vjerujem da ni njemu nije bilo lako u životu, vjerujem da je kroz svašta prošao i vjerojatno me zbog toga tako dobro razumije. I ne mogu vjerovat kako je tolko toga o meni zapravo i sam znao i shvatio a da mu ja ništa nisam ni govorila. I ma kolko god ja brbljava i hiperaktivna bila znam slušat, baš kao i on, tako da moje je rame uvijek spremno prihvatiti nekoga.. bilo njega.. ili koga drugoga. Sretna sam kad su moji frendovi sretni iako mnogi ne shvaćaju da unatoč svemu i ja ponekad trebam nekoga da me sluša. I mene ponekad boli.. ubija.. i hvala Bogu što sad pa nadalje imam njega.. a tu je naravno i ekipa 5+1.. moja seka, moja pedikerka, moja DJ-ka, moja slatkica, dugokosac i svi ostali.. da sad ne nabrajam jer nema smisla.. jer do previše mi je ljudi stalo i za previše sam ljudi spremna na sve. Cijenim sve.. cijenim i najmanje detaljiće. Ponosim se njime, sretna sam što je tu.. Predobra je osoba i želim mu sve najbolje, zaslužio je.. Ako ja ne mogu biti sretna onolko kolko želim, bar on i ostali moji frendovi mogu biti. Poseban je već i samo zato što je moj frendić.. mislim pa nisu u stanju svi mene magadit hehehehe.. Ma šalim se, al opet ima istine u tome. Poseban je na neki tajanstveni način, u njem se nešto skriva.. nešto što ljudi ne žele vidjet. U njem postoji nešto puno više nego ljudi znaju. A šta da vam kažem, ma strašan je. Sve su riječi hvale suvišne, jer je očito što ja mislim i kolko sam zahvalna Bogu što ga je stavio na moj put.. kao prijatelja.. isrenog, dobrog i pažljivog. No ništa nije toliko važno koliko su važni njegovi osjećaji i vrline koje brojimo milijunima. Ništa nije važnije od velikog srca koje ga krasi i prekrasne duše čiji je vlasnik. Željela sam vas upoznati s njim i ovim mu putem zahvaliti na svemu, na svemu što je prošlo i na svemu što tek dolazi. Znam samo da se ljudi poput njega rijetko susreću i da sam ponosna jer ga poznajem. Znam i da može puno punooo davati no znam i da i on kao i svi mi ostali ima potrebe i da prije svega mora i primati.. Znam da je u stanju srušiti brda i doline, pobijediti svijet, pobijediti sve! Sigurno je prošao svašta u životu i vrijeme je da napokon i njemu život bude bajka ako se tako smijem izraziti, mada znam da o bajkama ne smijemo ni razmišljati a kamoli sanjati.. to je nemoguće. No opet s druge strane, možemo si napraviti da nam bude bolje, možemo živjeti svoju trenutno sreću i ponekad se osjećati kao da smo na vrhu svijeta iako to zapravo i nismo. Život je kratak pa moramo živjeti i iskoristiti sve što nam kuca na vrata. Znam da me razumije. Znam da ono što kaže iskreno misli. Lijepo je slušat kad neko govori tako iz sveg srca, iskreno.. Kad to slušam osjećam glas s one strane ekrana, osjetim da čujem njegov glas. Osjećam toplinu s kojom su mnoge riječi izrečene i osjećam se tako sigurno. A sigurnost je ono što mi je toliko potrebno u životu, sigurnost i nečiji zagrljaj. Da mi neko kaže da će sve biti u redu, nek se olakšam, nek plačem ili se smijem, kako mi god odgovaralo.. Znam da ćete se nakon ovog posta svi ponositi njime kao ja, jer njega jednostavno trebamo voljeti.. Takva je osoba, i iako ne traži to tako će bit. A kad ga vidite kako se smije i gleda tim dubokim okicama.. gotovi ste. Ma najljepše je vidjeti prijateljev osmjeh, najviše je vidjeti prijatelja sretnog i nasmijanog od uha do uha. No danas mi je jasno jedno. Sigurno ste čuli da su OČI OGLEDALO DUŠE, jel tako?? E pa da vam kažem, tako je i kod njega.. Al uistinu je.. Kakve oči takva duša, a mislim da je već svima jasno da je njegova duša nešto najdragocjenije što sam zadnjih nekoliko godina imala čast upoznati.. onda možete zamisliti i te oči.. ogledalca mala dva.. iskrena, svjetlucava.. Ja mu se divim, i vjerujem mu.. nadam se da moje povjerenje nikad izdati neće. Naizgled možda i djeluje mirno, no njegova unutrašnjost je totalno drugačija.. nemirna i možda malo i živahna.. baš kao i u nas malih vražića.. Drago mi je što si nisam dozvolila da mi se iskrivi slika o njemu o mojoj ludoj glavi. Jer bilo je bolnih trenutaka kad sam bila na sve i zato mi je danas zbog tog neopisivo drago. Osoba je vrijedna mog povjerenja. A sad ga možda i vi želite za prijatelja?? Ne, ne! Ne ide to tako. Hehe.. ma šalim se.. I ako sad mislite da je ovo sve, vi pojma nemate. O njemu se može pisati godinama, ma stoljećima.. tisućljećima.. no bolje je i neke stvari zadržat za sebe. Samo sam vam htjela ovim postom dočarati kako je moj prijatelj fenomenalna osoba.. Duhovit je i neobičan. Drugačiji usuđujem se reći, unikat.. A čujem da ima i smisla za umjetnost.. Zbog prošlosti često šutim i kad bih mu htjela nešto reći, sramežljivost je često jača od mene. Često ga i gnjavim a on ništa ne govori iako bih ja htjela da mi kaže ako je tako hehe.. I više jednostavno ne mogu zamisliti život bez njega. Naravno tu su i drugi ljudi koje sam vam već spominjala.. to bi bilo strašno..

I na kraju: on je tako dobro izgrađena osoba, toliko potpuna da vam ne znam kako to dočarati! Odabrao je put kojim će juriti na putu do ostvarenja svojih ciljeva. Do ostvarenja svojih snova! Ono što kod njega najviše cjenim jesu njegova brižnost, iskrenost i osjećajnost. Čuva tajne, sluša i uvijek je tu. Divim se njegovoj strpljivosti sa mnom, jer to sigurno nije lako.. Ili ?? He he.. No od svega su najvažnije one najmanje sitnice.. sićušne a tako važne.. Riječi koje izgovara užasno mi puno znače. I bez problema mi suze poteku niz lice.. kad ga slušam.. kad ga se sjetim.. jer on je moj prijatelj.. wiiiiiiiii.. da, moj!! Znam da ima nešto veliko u njemu, nešto na što ni ne slutimo! Znam da ima nešto skriveno i krasno u ovom malom anđelu.. Ma njega jednostavno trebate voljeti. Stoga, slijediti moj primjer i obožavajte ga! OBOŽAVAJTE ČOVJEKA NAJVEĆEG SRCA NA SVIJETU !!!!



Friendship is important.
It’s always having someone there,
Someone you can trust.

Friendship can open doors,
Whether good or bad,
New opportunities.

When you’re in trouble,
True friendship will save you.
True friends will be there, when others are not.

Volim ponekad sjediti sama u sobi kad ju prekrije mrak.. Slušam pjesme, puštam misli na pašu, naslonim glavu na zid uz krevet.. Tad mi je pogled usmjeren prema prozoru.. Gledam kako se nebo mijenja, kako dan prolazi. I vidljivost je sve manja. Za nekoliko minuta ne vidi se ništa. Samo moja sjena na zamagljenom staklu.. Prepuštam se razmišljanju, puštam misli da odlutaju i uživaju.. Mrak mi obuzima dušu i tijelo.. Spremna za sanjarenje.. To su trenuci u kojima dajem srcu da radi što god mu pada na pamet.. Slušam njegove želje i iznenadim se novim saznanjima o sebi.. Na vidjelo izlaze sve moje skrivene želje, žudnje, misli i osjećaji.. I mislim si, hoću li ikad znati nekoga s kim ću moći raditi ovako blesave stvari.. To mora da će biti netko jako neobičan, netko tko će iskakati iz uobičajenih okvira.. Netko drugačiji od ostalih i bar malčice sličan meni.. Kao da si stavim baterije na punjenje.. ubrzo nakon toga puna sam energije i spremna krenuti u akciju.. Nova i preporođena.. Kad me obuzme tama, tijelo mi je lako i nepomično.. Zamislim se, očiju širom otvorenih i lebdim.. Jednog dana, jedne mrke noći, netko će sjediti kraj mene, i zajedno ćemo letjeti.. No onda mi glava neće biti naslonjena na zid nego na njegovo rame.. Ruke mi neće bespomoćno ležati uz tijelo već će biti moje i njegove ruke isprepletene.. Zaspimo li sanjareći, jutrom ćemo se buditi zajedno.. Tko nije probao nešto slično, ne može razumijeti kakvi su osjećaji prisutni i kako to obnovi čovjeka i njegovu dušu.. U vrlo kratkom vremenu kroz glavu mi projure sva moguća sjećanja, želje i ideje. Neobično je i lijepo slušati svaki otkucaj srca koji se čuje u potpunoj tišini.. Znati kako tijelo reagira i kako se otkucaji mijenjaju. Kad pomišljam na nešto što me usrećuje, srce gotovo da ne eksplodira od sreće. A kad se sjetim onoga iz prošlosti, čujem, osjećam kako se moje srce muči, jauče i stenje.. jedva jedvice da se čuje, slabo i bespomoćno, ljuto, ogorčeno, bijesno i žalosno. Jedna takva noć vrijedi više nego tisuću pročitanih psiholoških knjiga. Baš kao i slika koja vrijedi više od tisuću riječi. Sudbina mi je dodijelila umjetničku dušu.. Na isti način na koji se izražavam slikanjem, izražavam se i pisanjem. Slikam većinom apstraktne slike, i pišem apstraktne tekstove.. No i jedno i drugo ima veliko značenje.. Svaka slika ili tekst govore o meni užasno puno. Samo je pitanje vremena tko će me otkriti i tako dobro poznavati.. Možda netko.. A možda nikad nitko..

Ljudi ja ne znam šta mi je, ali sam sretna. Ma nisam sretna.. presretna sam. A nemam nekog posebnog veeeelikog razloga. No meni su i najmanje sitnice dovoljne za sreću. I deprice me ne mogu držat dulje vrijeme. Jednostavno nisam takva osoba. Ma strašno.. samo se smijem.. sama sam doma i ubrzo moram na faks a ja ovdje sjedim i smijem se sama sebi hehe.. Nema ovo baš nekog smisla, no to sam ja.. smjehuljko kak neki vele. No bolje da se smijem nego da sam namrgođena ko stare babe. I više ne želim patiti i zbog ljubavi luda biti. Ne želim, ne mogu i neću tako više. Dosta mi je boli, patnje, nemira, noćnog drhtanja. Dosta mi je ubrzanog kucanja srca, dosta mi je ovakvog života. Ne želim biti više to što jesam. Nije lako živjeti ovako. Nije lako biti prijatelj nekome koga voliš, a ja sam prošla toliko tih sranja.. Slažem se da je istina da kad nekoga pokušavamo na silu zaboraviti, samo ga još više volimo i da ona rana koja se krije puno sporije i teže zacjeljuje.. I pitam se hoće li mi se ikad nasmješiti sreća.. ne želim umrijet nesretna.. želim gledat svjetlo dana u nečijem zagrljaju.. želim da mi napokon krene u životu.. ako to neću dočekat, bolje da me smjesta grom udari u glavu.. više ne želim šutjeti.. želim vrisnuti.. želim priznati.. želim izbacit iz sebe svo ovo zlo – ovu ljubav koja me neprestano uništava..

Ne želim više skrivati svoje rane.. jer tako nikad neće zacijeliti.. shvatila sam da je najbolje sve reći u četiri oka i bez svjedoka i razočarati se pa krenuti dalje.. krenuti i spasiti se.. sve od sebe davati.. na njega ne misliti.. sama svoja biti.. luda i nepobjediva.. hrabra i nepokolebljiva.. jer to sam ja.. i ja to mogu.. mogu svakim danom sve više i više.. al jedno ne mogu: ne mogu zbog njega više patiti.. to nema ni smisla ni cilja.. No ništa od toga nije danas toliko bitno kolko je činjenica da se osjećam najsretnijom na svijetu.. pa kako god glupo zvučalo. I naravno kao i uvijek nisam spavala gotovo ništa pa to još dodatno djeluje na mene. Osjećam se ko zombi, jedva gledam sad pišući ovo, hodam sklopljenih očiju i samo čekam kad ću se zabit negdje u neki stup. Jer ja stvarno jedva išta vidim pred sobom.. kad bi me bar neko mogo natjerat da spavam.. to bi tek bilo savršeno.. A sad se samo smijem i žalim frendove na faksu što će me danas opet morat slušat heehe.. Al šta ćeš.. sudbina se često poigrava nama.. A on ako ne vidi bol i ljubav u mojim očima.. život ide dalje, život brzo prolazi.. a ja se osjećam tako slobodno, osjećam se fenomenalno.. ko da mi ništa nije nedostižno.. pa ni vrh Himalaje ak me kužite.. ja sam ja, i neću se mijenjat zbog nikoga iako katkad drugačije razmišljam.. danas je novi dan.- novi izazovi i nove pobjede..

Bože zašto mi to radiš??
Ja jednostavno ne mogu više..
Dođe mi da završim ovaj život na najgori mogući način!
Ne mogu to više držati u sebi,
ne mogu skrivati osjećaje i ljubav koja me uništava!
Najrađe bih objavila na sva zvona, vikala..
Jer ja VOLIM, ja LJUBIM i mislim da mi uzvraćeno nije.
Srce me boli, svakim danom sve jače i jače..
Trudim se biti jaka, biti poput čelika,
no nekontrolirano gubim dah i padam.
Osjećam da me više nema, da nikome nisam bitna.
Iako znam da se varam i da imam hrpu prijatelja,
no katkad se dogodi da osjećam ono, pa šta mi vrijedi imati sve kad nemam njega??
Kad nemam ono što mi je najviše potrebno, ono zbog čega živim???
A nažalost ima i ljudi koji mi se, ne bi vjerovala, dive..
Dive mi se zbog.. ma nemam pojma zbog čega.. ne vidim razloga..
Zašto sve mora biti toliko komplicirano???
Zašto se jednostavno svi međusobno ne volimo??
Da sam Bog ukinula bih tu prokletu ljubav!
Ne želim da itko više pati i muku muči zbog nje.
Ni ja više ne želim patiti, ne želim se više navlačiti.
Ne želim da mi srce tako osjeća, želim ga izdresirati da me sluša..
Iako znam da je nemoguće i mogu samo sanjati.
Previše me muči, ne da mi da spavam, polako me ubija.
A ja ne vidim izlaza, nema mi bolje solucije.
ŠTA MI VRIJEDI BITI OVAKVA I ONAKVA KAD TO NEMAM KOME DATI?????
Kad to nemam s kim podijeliti??
Život mi nema smisla jer ne mogu da ga volim onako kako samo ja to znam..
I pitanje je hoće li se ikad takva osoba naći,
osoba kojoj ću moći vjerovati i koja će vjerovati meni..
Ili mi jednostavno nije suđeno ???
Ako uistinu nije, ne želim živjeti!!
Želim da ovaj život završi kako je i počeo, želim da me napusti bol.
I to još danas!
Bože, ili daj da me voli ili me ubij ovog trenutka!
Jer JA sam GoToVa.. ne mogu i ne želim više ovako!!



Evo sad još jedna pjesma.. pisana prije ove i u puuuunooo boljem raspoloženju...



Luda sam, luda, kud ću sa sobom.
Volim ga, volim, Bog mi pomogo, srce užasno gori..
Kolko se god ja trudila iščupati tu ljubav iz srca,
po prvi put u životu nemoćna sam.

Kad bi on bar bio svjestan ljubavi moje,
ma više od pedeset sam posto sigurna da predosjeća što osjećam,
zadnjih se dana situacija vrtoglavo mijenja,
gleda, iskreno priča, brine se i zbunjuje me..

Sretna sam cijelo vrijeme, bio on uz mene ili ne.
Naučila sam živjeti ovako i ne si dozvoliti da zbog njega opet plačem,
iako me unatoč svoj mojoj čvrstini,
smekšao, zbunio i opet ogromnu mi ljubav probudio.

Tjerala sam se misliti da mi više nije toliko pri srcu,
no na kraju opet sanjam o njemu.
I kako da se ne smekšam pred nekim za kim moje srce žudi,
kako da se ne smekšam, kad ga toliko volim ???

Čudna je ljubav, još su čudniji putevi njeni.
No NIJE MI ŽAO ŠTO VOLIM, NIJE MI ŽAO ŠTO NJEGA LJUBIM.
Rođena sam kako bih voljela i ljubav svoju davala,
samo se nadam da nisam STVORENA DA UMREM BEZ NJE !!!


Odgovarajući na komentare, ljudi su me toliko inspirirali da moram još ovo napisati.. jednostavno moram.. tolko me to diglo da ne mogu objasniti. Loše se trenutno osjećam, žao mi je zbog tolikih stvari, zbog tolikih sitnica. Malo mi je žao što ga volim, žao mi je što gledam te oči primamljive. Sve bih dala da nije tako. No citirat ću riječi jedne blogerice.. jer stvarno su fenomenalno rečene neke stvari:

"HEROJI NE PLAČU I KAD GUBE POBJEĐUJU, HEROJI NE MOLE, ZUBE STISNU i PREBOLE..."

Ja znam da to nije lako, al sam mnogo puta napravila, i kome se god ovo činilo nemoguće - itekako je moguće. A čini se da je i meni red opet napraviti to.. dosta mi je svega.. malo da, malo ne, e pa to ne može tako.. nisam ja ničija igračka.. i kako kažu moje slatkice.. bagra su prevarantska.. da.. ni više ni manje nego doslovno to.. mogu li reći da nisu? pa nek mi se onda dokaže.. nek on konačno veli što misli i nek me ne jebe više u zdrav mozak. Možda je sad sve ovo zvučalo bezobrazno, no ljuta sam i na samu sebe. Ljuta jer ga volim. I moram nositi masku čak i sad kad nije maskenbal. Boli me što moram skrivati osjećaje. Boli više nego smrt. Boli previše, užasno. A ja ne želim skrivati što osjećam. Želim ga voljeti, želim mu pokazati to. Želim mu priznati, želim čut što on misli no bojim se da ću ga izgubiti i na ovaj način kako ga imam sad. I šta da sad napravim?? Kako da budem pametna, skuliram se i shvatim što mi je činiti kad se ljubavi ne mogu otrijezniti ????? No sramežljivost moja.. ma toliko je razloga.. Ne znam, bojim se da ne napravim neku glupost.. bojim se toga užasno.. Jer jednostavno više ne mogu raditi jedno a osjećat prema njemu drugo. Ne mogu više bježat od njega kad bih mu najrađe skočila u zagrljaj. Ne želim se više mučiti, želim ga samo voljeti. Ne želim se više pretvarati pred njim, ne želim se pretvarati da mi nije stalo kad mi je stalo više nego do same sebe. Gadno je voljeti ga a voljena ne biti. Ma Bože moj e dosta mi je, dosta.. Ne smijem se više mučiti jer ću izludjeti. Kraj je, the End.. A TI AKO ZNAŠ TKO SI.. NAPOKON NAPRAVI NEŠTO I PRESTANI ME MUČITI AKO ME NE ŽELIŠ UBITI !!! Sorry ako ovo grubo zvuči, nije namjerno, no ja stvarno ne mogu više.. Shvati napokon kolika je moja ljubav, shvati da te niko ne voli više.. sorry.. sorry..

Ko to moje ime doziva??
Čudni ljudi, čudnog imena,
Pa mi kunu, što je svetinja.
Vjera, ljubav i domovina!




Moja svetinja ??? Moji prijatelji !!! Slatka mala bića bez kojih jednostavno ne mogu. Najslađa bića na svijetu! Moji mali chucheki ?? I zato, SVI KOJI SE OSJEĆATE KAO MOJA SVETINJA, KAO OSOBE KOJE SU UZ MENE I U DOBRU I U ZLU, ovo je post posvećen Vama! Jer najiskrenije vam velim, moja ste svetinja i ponosim se time..

Prijatelji ??? Da, preslatka stvorenja koja mi najiskrenije život znače. Onih pravih, onih najboljih, najiskrenijih nema mnogo. ALI IH IMA. A tu je i hrpa fenomenalnih frendova bez kojih isto tako ništa ne bi imalo smisla. Zašto mi toliko znače?? Možda jer su mi pomogli shvatiti neke stvari i trudili se slušati me i kad nisam bila pri svijesti, kad sam bila shrvana do kostiju.. Pružali su mi rame za plakanje, i zagrljaj uvijek kad je bilo potrebno. I ono najvažnije, nikad mi, ali baš nikad nisu okrenuli leđa. Svatko tko nađe nekoga takvoga ima nebrojeno mnogo razloga za život. Pa tako i ja.. Oni koji me predobro znaju i moje tajne čuvaju, znaju dokle sam igrom slučaja i kobne mi sudbine pala prije nekoliko godina i kakvih sam problema imala.



No zahvaljujući prijateljima, zahvaljujući vama, zahvaljujući upravo tebi, i svima koji ste mi na bilo koji način pomogli, voljeli me i bodrili, ja sam ustala i krenula dalje. Nije mi sve bajno i ne cvjetaju ruže no ja sam najsretniji čovjek na svijetu. Jer imam Vas! Ovim vam postom samo želim reć kolko mi značite. I koliko svi vi na mene dobro djelujete ili ste djelovali, kolko ste mi pomogli! I usuđujem se reći – spasili me! Zahvalna sam Bogu što mi vas je darovao. Ne znam ČIME sam vas zaslužila, no danas vas previše volim da bih dopustila da izgubim vas, svoje najveće blago! Moja ste svetinja i prekrasna bića, bića kojima mogu reći sve i kojima vjerujem više nego ikome..

Pred vama ne moram paziti što govorim, kolko se smijem i uvijek smijem reći što osjećam bez da se zabrinjavam hoće li me razumijet neko ili ne, što je važno, jer mi jezik često radi brže od pameti. Sve što vam povjerim ostane zabetorirano među nama i to iskreno cijenim. Sve to naše rijateljstvo čini još većim, bogatijim i ljepšim. Fenomenalno je imati nekog poput vas, kome se mogu izjadat kad mi je teško, obratiti se za pomoć bez straha da će me otkantati, ili nazvati ga u bilo koje vrijeme bez straha da me neće htjet saslušat. Učili mi zajedno ili izlazili, ili kad samo razgovaramo ili kad djelimo sve.. Mi smo uvijek jedno.. i jedni uz druge bar u mislima ako ne i fizički! Često smo i slijepi i ne vidimo čari kojih bi dio mogli biti. Nije nam bed izreći ni najveću glupost na svijetu jer se jednostavno poznajemo – krasno je što možemo biti svoji. Ja se nikad u životu nisam smijala toliko koliko se smijem zadnjih, otprilike, godinu dana. Osmijeh ne skidam s lica i voljela bih da svi vi budete sretni kolko i ja. Baš kao što sam rekla, jednostavno, mogu bit svoja bez da me netko cijelo vrijeme sputava i namrgođeno gleda. Mada moram priznat da mi ni najmanje nije bitno gleda li me neko ovako ili onako, njegov problem.. to mene više ne dira.. I sami znate kolko je lakše kad netko samo sasluša vaš problem, a kamoli kad ih s vama dijeli i rješava, pokušava vam reć neku pametnu samo kako bi vam bilo mrvicu lakše. I nije nužno da imamo jednake interese, dapače, baš je izazov naša različitost. Tako jedni od drugih učimo i ne samo to, mnogo toga primamo. No najvažnija je upravo ona obostranost. Ne može se od nekoga očekivati sve a ne davati ništa, i obrnuto. Svi smo sposobni i davati i primati, i svi imamo potrebe za nečim, svi žudimo, volimo i ludujemo. Pa mladi smo i griješimo, no svejedno žestoko volimo! Ma ne mogu objasniti kolko mi je srce sretno što vas ima.

Cijenim i čuvam ono što imam. Mnogo je onih koji su spletkama spremni uništiti blago koje dijelimo a na nama je da im to zabranimo, da ih spriječimo, jel tako?? Razumijeti nekoga nije lako, no pokušati razumijeti druga je priča. Činjenica koju prijatelji cijene. Iskrenost i povjerenje najvažniji su. Nema smisla glumatati i biti nešto što nismo. No želim reći da ste vi moje najveće blago. Ne znam gdje bih danas bila da vas nemam kraj sebe. Da vas ne čujem i da se ne zajebavamo, da se ne družimo i dane provodimo zajedno.. Ne mogu objasniti kolku snagu osjećam od kad vas imam.. Od kad sam pronašla samu sebe. Nije normalno koliko sam se vezala za vas i na što sam sve spremna zbog vas. Da vam netko naudi, imao bi posla sa mnom. Da vam neko želi zlo, čuo bi me. Najblaže rečeno, moji ste anđeli. Čuvate me danju, čuvate me noću, kad budno jurim gradom i kad sam u dubokom snu. Dio ste mog života jer ja tako želim i za vas uvijek postoji posebno mjesto u mom srcu. Srcu koje vas toliko voli da zaboravlja i nesretne ljubavi i sve šokove koje mi život zabija u leđa. Vi ste zaslužni što sam danas takva kakva jesam. Savjetovali ste me, tješili, ohrabrivali. Sa mnom dijelili iskustva, tugu i sreću. I kako da vas onda ne obožavam kad vas jednostavno moram, ali doslovno moram voljeti.. Tražila sam se godinama i našla ne samo sebe nego i vas, svoje najdraže i ono najsjajnije u ovom životu koji me toliko mučio.


Zato tona ogromnih kissacha svima vama mojim malim chuchekima od Chuchy glavom i bradom!!!




A za kraj.. poklanjam vam stihove ove.. svakome od vas.. svima koji ste dio mene..

What is friendship?
Is it a rose or a thorn?
Is it love or is it hate?
Is it it something that we could just walk by?

Friendship to me is something that should be known..
Like a bird helping it's mate with the nest building,
Or a human swinging on the swing with another pushing,
Friendship to me is something that I am treasuring.





The day I met you
I found a friend -
And a friendship that
I pray will never end.

Your smile - so sweet
And so bright -
Kept me going
When day was as dark as night.

You never ever judged me,
You understood my sorrow.
Then you told me it needn't be that way
And gave me the hope of a better tomorrow.

You were always there for me,
I knew I could count on you.
You gave me advice and encouragement
Whenever I didn't know what to do.

You helped me learn to love myself
You made life seem so good.
You said I can do anything I put my mind to
And suddenly I knew I could.

There were times when we didn't see eye to eye
And there were days when both of us cried.
But even so we made it through:
Our friendship hasn't yet died.

Circumstances have pulled us apart,
We are separated by many miles.
Truly, the only thing that keeps me going
Is my treasured memory of your smile.

This friendship we share
Is so precious to me,
I hope it grows and flourishes
And lasts unto infinity.

You are so extra-special to me
And so this to you I really must tell:
You are my one true friend,
My Guardian Angel.

Our friendship is one-in-a-million
So let's hold on to it and each other.
We cannot let this chance of pure bliss fly away
For there will never be another.

I love you.
I WILL ALWAYS LOVE YOU.

Ah te lude godine nevjerne,
avanture, ljubavi, mrki problemi..
Obećanja ili sjećanja, ljubav ili samo strast,
jel to ono pravo ili samo zajebancija ???

Slobodna na svakom koraku,
poletna, sretna, optimistična ...
Sjećanja bole, zbog njih srce plače,
ne zna kad, gdje ni kako, no povrijeđeno je.

Voljela ga jesam, priznajem.
No on je tu ljubav ubio.
Ljubav u meni još uvijek gori.
No ponos je jači od svega kad trebam dignuti glavu.

Poklonila sam mu srce,
da je bilo po mom dala bih mu i sebe.
No sudbina je čudna stvar i u Božjim je rukama.
Ljubav je ono što nam nije bilo suđeno.

Kad god osjetim da me nešto stišće,
sjetim se dokle sam bez njega dogurala.
Shvatim da nije za mene,
shvatim da nije vrijedan ijedne moje suze.

Voljela ga jesam,
na neki čudan način voljet ću ga vječno,
No krenula sam na neko neobično putovanje,
dala si novu priliku.

Ples nevjernih godina previše boli,
no sigurno nije ono što sam nakon svega zaslužila.
Nevjernih mi je godina uvrh glave u životu,
ono što želim jest: LJUBAV, ČISTA I ISKRENA.

Bila sam nepromišljena,
zaustaviti se nisam mogla, nisam ni znala.
Kad ljubav pokuca na moja vrata, ja nestajem.
Tad samo živim za ljubav, nježnost i njega.

Možda sam u krivu i sigurno nisam nešto posebno,
no znam što u životu želim i koji su mi ciljevi.
Znam da sam više nego jaka kad je moć u pitanju
i da mogu preletjeti brda i doline.

Sad kad sam okrenula novi list,
počela novu životnu priču,
nigu letjeti s jednog cvijeta na drugi,
a da me pritom niko ne sprečava.

Napokon sam slobodna,
više ne robujem toj nezdravoj ljubavi.
Sama sam i ništa me, ali baš ništa, ne dira..
Spremna sam ponovno voljeti i srce pokloniti.
Spremna sam promijeniti život i živjeti NOVU LJUBAV !!!

Unutarnja snaga jedno je od najvećih čovjekovih moći, jedno od najvećih čovjekovih oružja. Samo je pitanje kad će ju i tko pronaći?? No kako znamo ništa nije savršeno pa tako ni naši životi. Ni moj život nije savršen. Uhhh.. daleko od toga.. No svi kad-tad shvatimo da život ne može biti bajka ili nešto slično tome i zadovoljimo se onim što možemo imati. Postoje trenuci kad nam je teško, kad jednostavno ne znamo što bi sa sobom ni kuda uopće vodi ovaj naš život. E onda tek pokazujemo koliko smo jaki. Koliko smo hrabri i kolika je naša unutarnja snaga. Uz sve probleme i nesavršenosti mi živimo dalje, borimo se iz dana u dan ali ne posustajemo. A kad kraj nas netko pokušava odustati od svega, mi mu to ne smijemo dozvoliti. Najgadnije je kad postoji VJERA, kad postoji NADA a sve se izjalovi.. sve se rasprši u tisuću komadića i više nema povratka. E tada je to PRAVA UMJETNOST. Nije lako čovjeka koji je propao, od kojeg su ostale samo krhotine, vratiti natrag i učiniti ga većim i boljim nego je bio. Kako god nevjerojatno zvučalo, ja sam se uvjerila da je to itekako moguće. Iako ima i ljudi koji nisu u stanju prepoznati najveće ljudske vrijednosti, nisu u stanju shvatiti koliko ih neko voli i koliko je spreman za njih dati. Pa čak i kad kročite u smrt. Kad gledate crne, mrke oči tete "Smrti". Ona vas zove k sebi, no vaša je moć tu da joj se oduprete. Iako su nekima potrebne godine i godine, najvažnije je vjerovati u sebe i preporod će doći kad tad. Možda ofucano zvuči, no vjera je ono što nas održava živima, ono što nas tjera da se borimo. Vjera da će nam jednog dana biti bolje. Kad se samo sjetim svoje prošlosti, svog života unatrag nekih sedam godina, gotova sam. No tako je bilo sve do prije nekog vremena kad sam napokon počela uživat u svemu što obožavam. I upoznala samu sebe. Samo je važno kakav stav prema životu zauzmete. Nema mjesta pesimizmu i plaču, budimo veseli, nasmijani i optimistični. Jer samo na taj način bit će nam lakše provlačiti se kroz ovaj okrutan svijet. Zamislite si samo što sve možemo napraviti kad ne dozvoljavamo da nas neko gazi. Ma nepobjedivi smo, jel tako? Samo treba malo bolje upoznati sebe i izvući iz sebe ono najbolje. Zato od danas za sve neka vrijedi da nema, jednostavno NEMA ODUSTAJANJA. NEMA PREDAVANJA i PROPADANJA. Nema više tužnih faca i namrgođenog lica, od danas osmjesi neka krase vaša lica. SMIJTE SE DAN I NOĆ, tek ćete onda shvatiti snagu tog čudotvornog lijeka. Tek ćete onda znati kolko vam osmjeh može uljepšati život i oraspoložiti vas kad vam je teško. Mene je smijeh spasio, život mi je promijenio. I ne šalim se kad to kažem, ma kako zvučalo. I zato ne mijenjam to blago koje uvijek nosim sa sobom! I zamislite da izgledate poput curke na slici gore.. jel da da za to treba imat i samopouzdanja i biti neobičan, poseban, drugačiji? I ja znam da svi mi možemo biti takvi. I da se svi možemo nosit s nečim takvim. Život je previše lijep i dragocjen da bi ga trošili uzalud !!!

Pratite me u stopu i ne dajte lošim mislima da vas prevladaju. Jednostavno budite kao i ja, uvijek optimistični i pozitivni. Pa čak i kad ste u najvećim problemima, budete li ovako razmišljali, sve će vam biti lakše podnošljivo. Naučila sam gledati svijet drugim očima i to želim i svima vama, svima koje boli ljubav ili bilo šta slično. Primjerice pišemo li mi neki testić na faksu ili imamo nekih drugih frka i ako čak i ništa ne znamo, ne smijemo klonuti - jer tu JOŠ NIJE KRAJ I SVE JE MOGUĆE. Samo moramo vjerovati, prije svega u sebe a onda i u ostale, u sve koje volimo pa i u one koje ne volimo. Jer samo uistinu posebna osoba bit će u nevolji i uz onoga s kim nije u najboljim odnosima. Mnoštvo je ljudskih mana i vrlina no u stanju smo u drugima potražiti ono najbolje. E to je ono što se cijeni i ono čemu se DIVIMO.. našoj UNUTARNJOJ SNAZI - onome što nas čini VEĆIM osobama i DRUGAČIJIMA, POSEBNIJIMA od ostalih !!! Ja poznajem nekolicinu takvih ljudi, no takvih osoba nažalost nema puno u ovom ludom, nepravednom a ujedno i prekrasnom svijetu. Njima ću posvetiti jedan od narednih postova.. I ako poznajete nekoga i vi, dajte mu do znanja ČEMU se toliko divite.. pokazujte mu svaki dan da je za vas poseban. Jer osobe koje su patile i preživjele zaslužuju to.. i vjerujte mi, još puno više od samo vašeg divljenja !!!

Joooj e kako sam se dobro naspavala.. ko nikad u životu. Spavala sam ko mala beda, zadovoljna i sretna. I ne bi me mogao probuditi ni grom. A što sam tek sanjala.. baš neobično.. Pitate se koji je razlog mojoj sreći?? Tom velikom zadovoljstvu?? Ma nakon svega što sam propatila i mene čudi što ih imam toliko puno.. Da ste me samo vidjeli jučer. Bila sam hrabra, jaka, nasmijana i nepobjediva. Skupila sam ogromnu količinu energije i hrabro krenula u boj. Istina, malo me kopkalo, kako će bit i hoću li moć sve to.. no nisam previše sumnjala u sebe jer sam se milijardu puta suočila s ovakvom situacijom. Bila sam tako ponosna jučer navečer na samu sebe da to jednostavno ne mogu objasniti. Ne mogu opisati što sam osjećala. Je da mi je srce bilo možda mrvicu tužno, ako tako mogu reći, no ta tuga je nevidljiva u odnosu na svu sreću koju sam jučer osjećala. Šta se predavanja tiče.. ma ko i uvijek.. al moram priznati da se maaaalo popravljam.. pratila sam cijeli jedan sat ekonomiju, unatoč tome što to nije bio Kovšca.. no nakon toga sam se nagradila i opustila priuštivši si drugi sat mp3.. meni se plesalo, letjelo, skakalo.. no Dancy me smirivala i spuštala na zemlju.. ma neznam.. jučer je baš bio neki čudan dan.. no uživala sam.. A računovodstvo? To ne moram ni govoriti. Katastrofastično hehe.. Bilanca, kont, marža.. ah kak zanimljivo.. da mi se zijeva.. aktiva i pasiva? no, thanks.. I na kraju dana - svi sa mnom po sladač.. strašno.. ali fino.. mljac mljac.. hiihi.. I onda da ne bih imala prijatelja? Ma to ne mogu reći, ja njih obožavam, oni su centar mog svijeta.. a posebno sad kad to više neće biti on. Ma bio je ovo samo još jedan dan ko i svaki drugi.. ni po čemu previše poseban ili zanimljiv.. ali dan koji užasno mnogo znači.. meni a i još nekima čini se.. no nije bitno.. glavno da sam ja ostvarila ono što sam htjela.. a on?? ma boli me više briga za njega.. Pa ko uopće jest on?? Pojma nemam.. Zar ga poznajem? No sad se zezam, uvjerena sam da će me sigurno još ponekad uhvatiti jad zbog svega, no neću se dat.. Samo ću se i dalje smijat.. i smijat.. i smijat.. jer takva sam.. to mi je u krvi. Pitaju me ponekad ljudi kako to da sam uvijek tako vesela, kako to da se toliko smijem.. ima onih koji mi se dive zbog toga i voljeli bi da i oni mogu tako.. no sigurno ima i onih kojima to ide na živce. Kako god bilo, ja se smijeha ne odričem, ni jučer, ni danas, ni sutra - NIKAD. Smijeh je moj afrodizijak, ono što me oživljava i ne da mi da posustanem. Eeee da.. pa i zaboravila sam reći da sam u ponedjeljak dobila prvu peticu hehe.. iz programiranja.. pa ipak to nije kaj god.. E a profač je živa legenda. Svaka mu čast, zaslužuje Oscar.. I kak da se ne cijepam cijelo vrijeme od smijeha kraj takvog "luđaka" kakav je on?? Teško izvedivo.. A i meni je jezik u tih 15-tak minuta radio prebrzo.. Svašta sam izvalila, no ja ko ja, ne mogu bit tiho i šutjeti kad je zajebancija posrijedi. Od smijeha su mi na trenutke drhtale ruke.. strašno.. možda mi je već vrijeme da se prestanem tolko smijat i postanem ozbiljna ko stare tete.. No kako god bilo.. začas opet moram na faks.. jadna ja.. al to me i veseli - jer ću opet pobijedit ne samo sebe nego i njega.. tako da jedva čekam.. I za kraj.. hm.. nešt sam odlučila heeh.. kako god smiješno ili nekome glupo bilo.. upisat ću se uskoro (nadam se) na trbušni ples :-).. hihi.. ili nešto slično.. A šta ću kad si ne mogu pomoć i živim za ples.. uživam u tome.. predajem mu se dušom i tijelom.. luda sam al želim to.. :-)



"U MOJOJ PSIHOLOŠKOJ KONSTITUCIJI MANIFESTIRA SE APSOLUTNA DOMINACIJA POZITIVNE ENERGIJE ZA INDIVIDUALNOST TVOJE OSOBE. KRAĆE REČENO: IZLUĐUJEŠ ME!!!" ... no danas je gotovo .. više za mene nema te..

"VOLJELA BIH DA SAM DROGA, DA ME VOLIŠ KAO BOGA I DA ME UBRIZGAŠ U VENE PA DA UMREŠ ZBOG MENE!"

"VOLJETI JE LIJEPO, VOLJETI JE LAKO, ALI VOLJETI KAO JA NE MOŽE SVATKO… KOLIKO TE VOLIM, TO SE TEŠKO PIŠE, JER SVAKI TRENUTAK JA TE VOLIM VIŠE!"

"MOJE SRCE JE KAO CRKVA U KOJU, AKO UĐEŠ, POMOLIŠ SE I AKO ZASLUŽUJEŠ, U NJEMU OSTANEŠ. NISI UŠAO, NISI SE POMOLIO, ALI SI ZAUVIJEK U NJEMU OSTAO!!"

OPROSTI MOJIM OČIMA ŠTO TRAŽE POGLED TVOJ, OPROSTI MOJIMA USNAMA, ŠTO ŽELE DODIR TVOJ, I POSLJEDNJE ŠTO TE MOLIM – OPROSTI ŠTO TE VOLIM!


Big cmokach svima, koliko vas ima, od .. CHUCHY ... !!!

OTKAD TE NEMA, SVE MI JE ISTO, SAMO STO SUNCE SLABIJE GRIJE. NOCI SU TUZNE, BOLESNE, TIHE, NI ZVIJEZDA NEMA KAO PRIJE.

POSLIJE TEBE, JA VISE NEMAM DUSU, TI SI JU ODNIO. POSLIJE TEBE JA VISE NEMAM SRCE, TI SI GA SLOMIO. POSLIJE TEBE JA NE POSTOJIM, TI SI ME UBIO !

NA PIJESKU NAPISAH TVOJE IME ALI GA OBRISA VJETAR LUDI. NA STABLU GA UREZAH ALI GA POSJEKOSE ZLI LJUDI. TAD GA UREZAH U SRCE SVOJE GDJE CE ZAUVIJEK OSTATI MOJE



POGLEDOM PRATIT CU TE, DODIROM HRABRIT CU TE, ZAGRLJAJEM BRANIT CU TE, POLJUPCIMA HRANIT CU TE, SUZAMA TJESIT CU TE, ZAUVIJEK VOLJET CU TE ! ! ! ! ! !

NE ZNAM KAKO DA POBJEGNEM OD SNA, I NE ZNAM VOLI LI TE ITKO KAO JA, ALI NE BI OVA NOC, TAKO BOLJELA...DA TE NISAM VOLJELA!!!

NISTA U ZIVOTU TAKO NE BOLI, KAO KADA SRCE UZALUD VOLI.

AKO ME VOLIS, NE PRICAJ NIKOME. AKO ME ZELIS, NE DAJ ME NIKOME. AKO ME LJUBIS, LJUBI ME NJEZNO. AKO NI JEDNO OD TOGA NIJE, VRATI MI SRCE, OPROSTENO TI JE!!!



Zašto si mi slomio srce?? Zašto si mi odnio dušu?? Zašto si me ubio polako?? Zašto moje srce uzalud voli? Zašto se ono muči kad zna da nema smisla?? Zašto sve to nije lakše pa da te napokon zaboravim?? Da bar mogu reći "čiribu - čiriba" i nek te voda nosi.. Dosta mi je igrica i navlačenja. Previše sam zbog tebe patila. Nisi me cijenio a ja sam bila spremna dati život za tebe. Ja sam te voljela a ti si me uništio. I ako si išta osjećao, na kraju si se odvratno ponio. Nitko o tebi nije imao mišljenje poput mene. Dok su mi pričali da si ovakav i onakav i dok sam ja bila svjesna da je to sve istina, držala sam se one koju su mi nekad savjetovali, a to je da ti ne sudim prema prošlosti ni po onome što drugi govore. Dala sam ti priliku i danas mi je žao zbog toga - jer nisi to zavrijedio! Žao mi je što sam se upustila u sve ovo jer sam znala kakav će biti kraj, znala sam da ću bit u većem bedu nego sam zaslužila, no srcu se ne može naređivati. Ono samo bira.. primjerice krivo kao kod mene. Ljubav može biti krasna, mogla je biti naša. No danas se bojim. Ne plačem. Idem dalje. I osjećam se sve jačom. No čuvaj se, jer više ništa neće biti isto. Kako si ubio moju ljubav tako ubijaš i mene. Više nećeš gledat "dragu i milu" mene već ćeš spoznat i malog "vraga" koji se krije u meni. Žao mi je što sve tako završava no bolje je tako. Govore mi prijatelji da me nisi zaslužio i da zaslužujem bolje.. Nadam se da to ne vele samo kako bi mi bilo lakše.. No život je kurva i ja ga kao takvog živim od pamtivjeka. Danas mi je žao što sam si dozvolila da vladaš mojim tijelom, tijelom koje je teško obuzdati. Kad te sretnem negdje najrađe bi potrčala prema tebi, skočila na tebe, grlila te i ljubila, glasno vikala da te volim i da si centar mog svijeta. No već je kasno za to. Gotovo je. The End. Fin. Žalosno ali istinito..

Bila sam u bedu.. u totalnom k.... no više NISAM. Danas sam SRETNA, sretnija od ikog. Jer imam prijatelje koji me vole i uvijek su uz mene. Zašto nešto držat u sebi kad imam njih kojima vjerujem i za koje bih bacila ruku u vatru.. Sretna sam što ih imam i što postoje za mene. Da nema njih ne znam kako bi mi bilo. I znam da je ovaj 'bed' bio samo kratkotrajna nemoć i jad. Rijetko sam kad u depri ko što sam ovaj put bila.. no nakon kiše sunce dolazi.. Danas sam fenomenalno.. ne mogu objasniti taj osjećaj. Zahvalna sam Bogu, svim višim silama.. zahvalna svijetu.. Ma osjećam se predobro.. Jer je ovaj bed bio samo prolazna pojava.. a to je jaaaako rijetko u mom životu. Već sam dugo sretna i nasmijana i ništa me ne sprječava u tome. Sad kad sam opet skupila snagu spremna sam za nove pobjede. Jer "život ide dalje, život brzo prolazi..". Nikad se nisam osjećala bolje u ovoj situaciji.. Ne mogu vjerovati kako sam krenula dalje, kako se danas cijeli dan smijem.. Ljudi zbog toga ostaju bez teksta hehe.. Nikad, ali nikad mi nije bilo bolje.. tak sam ko u sedmom nebu.. ili ko da sam nadrogirana hehe.. al hvala Bogu da je tako i da me boli briga za sve.. sretna sam.. najsretnija na svijetu.. ne znam odakle mi sad snaga da sam skupila tolko energije.. još sam se jednom uvjerila u ono da imamo snage puno više nego smo je svjesni.. i život je tako lijep, zato ne dam da me se dira hehe.. joj bolje da sad stanem.. od ovolike sreće mogla bi reć svašta.. i ono što želim i ne želim.. zato veeeeilki pozzić svima i hvaaala na mnoštvu komentara podrške..

... sve vas voli CHUCHY ... cmoookachhh

Opraštam se anđele moj..
Protiv svoje volje, previše je bolno..
I u dobru i u zlu,
voljet ću te iako ne zaslužuješ me.

Znam da nije prekasno za sve,
povrijedio si me, pa skoro i ubio.
Previše sam te zavoljela,
unatoč svemu što sam o tebi slušala,
no ne žalim zbog toga.

Možda nisam tebe vrijedna,
možda te jednostavno ne zaslužujem.
No do tebe nikoga nisam toliko voljela,
za nikim toliko čeznula.

Spremna sam na svijet,
spremna sam suočiti se sa životom.
Spremna sam prihvatiti bol koja mi je namijenjena,
jer tek sad kad sam se razočarala, mogu krenuti dalje.

Život mi je sve samo ne bajka.
Život mi je sve samo ne ono što sam sanjala,
sve samo ne ono što mi je srce ljubilo.
Badava ja voljela kad nije uzvraćeno.

Moja je ljubav luda, jednostavno prejaka.
Mnogi to jednostavno ne shvaćaju,
nitko ne zna kako voli mala Chuchy:
strastveno, dušom i tijelom... prije svega iskreno..

Ljubav je ono što me trenutno boli,
ljubav je ono što trenutno samo želim iščupati iz srca.
Ljubav je ono što unatoč boli ne bih mijenjala ni za što na svijetu.
Jer ljubav je zaslužna za to da sam danas to što jesam:
ništa posebno, ali znam ono najvažnije u životu: ISKRENO VOLJETI..
VOLJETI UVIJEK NEKOGA TKO NE VOLI MENE !?!



Neki nažalost jednostavno nemaju granica.. neki ne shvaćaju patnju. No ne bi toga svega ni bilo da neki nemaju lumene ideje. Ja si jednostavno ne mogu pomoći. Savjetuju me, tješe i slušaju. I govore da ne odustajem. Još nisam upoznala nekoga tko bi mi savjetovao da se predam. No nije ni to lako. Jedno su riječi a drugo je s pukih riječi prijeći na djela. Zašto neki rade ono što ne shvaćam? Zar je tako teško napraviti nešto pametno.. nešto malo a značajno ?!? Unatoč svim riječima, svim savjetima i tuđim slatkim željama, neke stvari i dalje ne shvaćam. Znam samo da nema smisla da se mučim i guram dalje. Moram gurat, dapače, no sama i bez obaziranja na njega. Nadam se da ću se kontrolirat, jer voljeti ovako i biti ravnodušan, nije lako.. no dat ću sve od sebe. Neću si dozvolit da me itko zgazi. Ako sam preboljela sve ove godine tako ću i ovo. Znam da to mogu, samo moram vjerovati da mogu. Vrijeme nek prolazi.. nek donese što želi.. samo nek mene pusti na miru. Da se nosim sa svime kako umijem i znam. I možda sve ovo zvuči 'pretjerano'. No ja tako osjećam. Bol koja se nazire u tekstovima nije ni približno onakva kakva stvarno je.. Boli puno jače.. volim još više.. luda sam previše.. al to je moj život.. i ne mijenja se.. a ja idem dalje.. sporo al nadam se djelotvorno.. upravo kako mi se i uvukao pod kožu. Prije ga nisam ni primjećivala a danas.. ne moram ni komentirati. Danas je situacija toliko drugačija.. ma ne znam zašto ovo govorim, kad njegovo srce ne reagira. Činilo se da možda i postoji neka šansica, no sve se razblinulo ovih zadnjih dana.. Ne želim se nadati, ne želim se više boriti i ne želim patiti. Samo želim biti sretna i krenuti dalje..

Zove me ali ne pušta,
mami me ali zaustavlja.
Srce mi krade, uništava ga.
Ljubav izaziva, mržnju ubija.

Volim ga, volim i za sve sam sama kriva.
Volim ga, volim a nažalost nije moj.
Volim ga, volim, život bih mu dala.
Volim ga, volim, bez njega ne postojim.

Čudo je što mi radi,
njegove okice dušu mi zarobile.
Trudila sam se, stvarno sam se trudila.
Trudila sam se pobjeći.
Trudila sam se biti jaka i ne pasti na taj pogled.
No nisam uspjela.
Danas vidim da nisam dovoljno jaka.
Prošlost me koči, neda mi mira.
Ubija me ljubav, zrak koji udišem.

Njegova sam potpuno.
Pripadam mu dušom i tijelom.
Ne znam ga se obranit.
Želim ga, trebam i živim zbog njega.

Ah ta ljubav luda ?!?
Što sam Bogu skrivila ??
Zašto sam osuđena na jedno te isto ??
Zašto želi da patim umjesto da mi ljubavlju vrati ???

Volim ga, volim i za sve sam sama kriva.
Volim ga, volim, nikako da ga zaboravim.
Volim ga, volim, žudim dan i noć.
Volim ga, volim, ljubim ga, ljubim.
Volim ga, volim i za sve sam sama kriva.

Volim te, volim, luda sam za tobom.
Sjedni i šuti, pusti me da zborim.
Ne obećavaj kad ne ispunjavaš,
ne ulijevaj nadu ako nisi iskren,
i na kraju molim te:
NE UBIJAJ ME AKO BAŠ NE MORAŠ !?!

Srce moje maleno, a tako veliko,
srce moje vatreno, ljubi iskreno..
Srce moje krvavo, spremno na sve,
Spremno na bol i sreću, njega i nas.

Srce moje maleno, njemu poklonjeno,
srce moje munjeno, u njega zatelebano.
Srce moje ludo i zbunjeno,
srce moje lumeno.

Sve što imam, dala bih mu bez prigovora.
Trenutno je meni sve na svijetu,
a kad me razočara bit će kraj.
On je smisao svega što radim, zbog njega se jutrima budim,
zbog njega ne spavam i imam volje da se borim.

On je sve što trenutno želim,
Ne, on nije sve što želim,
on je jedino što mi u životu treba,
jedino što mi fali.

S njim bih i na kraj svijeta.
Kraj njega bila bih nepobjediva.
Čujem da je i on neka vrsta slatke male umjetničke duše.
Među nama toliko je sličnosti, da je bar i toliko uzvraćene ljubavi.

Srce moje maleno, njemu poklonjeno,
srce moje munjeno, u njega zatelebano.
Srce moje ludo i zbunjeno,
srce moje lumeno.

Ljudi ja plačem. Al nema više ovdje mjesta za nešto žalosno. Jer ja plačem od sreće. Plačem od sreće što sam mi se rodila sekica. Daaa.. I već je mojih godina, da. Ali volim ju od trenutka kad znam za nju. Zašto plačem? Zbog sveg lijepog što mi je rekla. Tako sam ponosna što ju imam. Ponosna što je upravo moja sekica. Ponosna zbog svega što znam o njoj, ponosna na nju kao osobu. Ponosna jer danas mi je dokazala koliko je jaka. Pokazala mi je koliko može i da je duboko u srcu znala kolko vrijedi iako možda nije bila svjesna toga. Drago mi je što sam ja njena seka. Drago mi je što mi je pripala ta čast. Jer ju obožavam. I znam da možda postoji netko tko ju ne voli kolko ju volim ja. No znam i još nešto. A to je da je ona fenomenalna osoba i da za nju ne mogu reći ništa, ali apsolutno ništa loše. Sestre smo onako službeno tek nešto malo vremena. Hvala Bogu i sudbini što nas je spojila i dala mi nju za sekicu. Kako god ovo zvučalo, ja sad doslovno dršćem. Dršćem od sreće, od uzbuđenja, od sveg što je izgovoreno, pokazano i napravljeno. Ja znam da je krasna osoba jer sam joj se posvetila, jer sam ju upoznavala i onda kad drugi to možda nisu. Trudila sam joj se pomoći, a isto tako, i ona meni. To užasno puno znači. Pa ljudi smo, moramo se voljeti i pomagati si. Zahvalna sam svemiru što je uz nas. Zahvalna sam cijelom svijetu i zato i pišem ovaj post. Jer želim da svi znaju da više nemam samo jednu seku. Da danas imam dvije sekice. I sretnija sam od sviju koji su ovog trenutka budni. Od svih koji ne spavaju ovako kasno. I sad mi se ne spava ni malo. Spavam tek tolko da spavam, tek tolko da malo sklopim oči. No od ovolike sreće još mi je teže spavat. Nevjerojatno je kolko mi snagu daje moja sekica novopećena i kolko mi energije ulijevaju i svi ostali. Možda malo filozofiram no prekrasno je imati nekoga poput nje kraj sebe. Nekoga s kim dijelim sve - apsolutno sve. Sve što je moje, i njezino je. Spremna sam na sve samo da joj pomognem. Spremna sam i zamijeniti svoj život njenim i patiti umjesto nje. Spremna sam snositi njenu bol i kad ona prođe, opet se zamijeniti s njom. Voljela bih joj olakšati i pomoći na bilo koji način. Neću ju mijenjat nikad. Nikad ju nikome neću dati. Jer ljubav može činiti čuda o kojima sanjamo. Ona je Božji dar s neba, ona je meni nešto vrlo dragocjeno. Nešto važnije i od vlastite sreće. I kao što sam i rekla, moja su uheka jaaaaako velika i mogu ju slušati mjesecima, to je ono što mora zapamtiti. Jaaaj da je bar sad kraj mene. Grlila bi ju i grlila i grlila.. i ne bi ju ispuštala iz zagrljaja.. jedva čekam da ju napokon zagrlim.. da se nasloni na mene.. da se nasloni na moje rame i da ju mazim i pazim kako samo ja znam.. da joj prolazim prstom preko obrva.. preko lica.. preko onog slatkog malog nosića i mekane kosice.. ma ne mogu objasniti što osjećam.. i nikad, ali baš nikad, neću ju pustiti od sebe, nikad nas ništa rastaviti neće. Seka mi je i ponosim se njome. Jer je ona veliki čovjek. Ma ne veliki, nego ogroman. Njeno je srce mnogo više nego veliko. Ona je dobrica. Moj mali anđelek. I danas znam samo jedno. Zahvaljujem Bogu. Jer kad mi se svijet raspada, on mi je dao nju i zaboravljam sve probleme. Sjetim se njenog osmjeha koji prolazi brda i doline. I na kraju, znam još samo jedno.. a to je.. da NE MOGU ZAMISLITI ŽIVOT BEZ NJE !!!!!

Nesretnik sam od rođenja.. joooj kak ovo gadno zvuči. No vjerujem i da su mnogi već pomislili na to. U trenucima kad nam je loše, uvijek mislimo najgore. U trenucima dok nam je dobro, u sedmom smo nebu. Kakav bi nam život bio da neprestano samo patimo ili uvijek sve bude savršeno? Nikakav. U tome i jest čar. No ponekad se pitam kad će napokon doći red i mojoj sreći?? Kad će se napokon ostvariti ono za čim žudim, ono što noćima sanjam i ono što danima tražim?? Ti si taj koji mi to može reći. Zato ne stoj prekriženih ruku. Reci mi i ne muči me više. Zovem te k sebi, samo ti je potrebno malo hrabrosti. Jučerašnji post je kratak ali iskren.. nisam imala inspiracije pisati jer su mi glavom vrludale svakakve misli. I vidite da sam donijela poneku odluku. Iako boli, odlučila sam napraviti kraj. No boli to što ne znam gdje mi je mjesto. Boli to što ne znam ni gdje sam ni kako stojim. Boli jer se bojim. Bojim se odustati a još više nastaviti. Činilo se sve do danas da krećem uzlaznim putem. Kao što sam već i rekla, počelo je biti predobro da bi tako i ostalo. No onda se desi nešto što ne mogu shvatiti. Jel nešto znači to što dobivam?? Ili je to sve samo "jebanje u zdrav mozak", da se tako izrazim??? Uvijek dajem cijelu sebe, bila loše ili dobro, i teško me izbaciti iz takta. No ne ću dozvoljavati samo puku igru. Neću dozvoliti da patim. Jučer mi je dozlogrdilo i počela sam koračati putem koji mi sudbina po stoti put nameće. Ništa mi nije problem i neki će me još itekako čut. Čut će sve što ih ide. Dosta mi je svega. Ja dajem i dajem jer mi to nije problem. No kad neko drugi to cijeni. Volim davat i cijelu sebe ako treba no kad netko to zna primat i ne zloupotrebljavat. Život je previše lijep da bi se gubili. Život je lijep kad živjeti znamo. Ja živjeti znam, no nigdje nikoga tko bi živio poput mene. I istina je da uvijek najviše mislimo na onoga koga želimo zaboraviti. Ono što žarko želimo zaboraviti, nije lako. Dapače, upravo je suprotno. Treba vremena i vremena za najmanji napredak na tom putu.
Nije lako zaboraviti nekoga koga volimo. Teško je iščupati iz srca nekoga za kim vapimo, teško je izbaciti ga iz sebe i natjerati srce da ga prestane voljeti.
Teško je, no uvijek se nađe netko tko će nam reći da ne smijemo odustati, da se ne smijemo predati. No unatoč svemu, ponekad mislimo, tako je najbolje. Srce je malo čudno "stvorenje" i njemu se ne može zapovijedati. Mogu slobodno reći, da je tvrdoglavo. Jer voli i kad mi ne želimo voljeti. Voli i žudi a nema i ne dobiva. Dobiva samo ono što ne želi. Ta tvrdoglavost samo je posljedica neizmjerne ljubavi. Jer ono voli nečije srce a ne voli samo nekoga. Voli nekoga jer je taj netko velik. Moje srce prepoznaje u nekome ono što drugi NE vide. Prepoznaje mnogo više nego ljudi znaju, ono što je SKRIVENO a prekrasno. Ono što njega čini prekrasnim unatoč svemu. Naučila sam u životu jedno, a to je, ne o nekome suditi samo na temelju onoga što mi drugi govore o njemu. Uvijek gradim svoje mišljenje o njemu, upoznavajući ga i otkrivajući ono što on otkriva samo meni. Kad mi netko govori o nekome zlo, ne hvatam se toga ko lonac poklopca. Upoznavajući ga, otkrila sam toliko toga o njemu. Toliko toga što ne zna nitko osim mene. I zato ne nasjedam ničijim riječima. Znam da je sve što mi govore dobronamjerno, nitko ne želi da me on povrijedi ili da patim. No znam da ga poznajem bolje nego drugi. Shvaćam neke stvari koje o njemu ne shvaća nitko. I zato znam i gdje je moj dom. Moj je dom u njegovom srcu jer drugi nemam. Tko god on bio, ili je, il će jednog dana bit. Jer ja ga obožavam, i poznajem bolje nego drugi. Ja znam ono što se skriva a drugi ne vide. I zato mu mogu reć: "Nema bolje osobe od tebe, ne postoji netko koga bih voljela više! Ne postoji netko posebniji, netko krasniji, iskreniji i nježniji. Ne postoji netko tko se može mjeriti s tobom! Jer ti si jedinstveni! I za mene će biti tako sve dok me ne iznevjeriš. Onda će boljeti no to će biti izvor snage potrebne mi da te zaboravim!"

.. "TISUĆU RIJEČI MNOGO JE, JEDNA RIJEČ MALO JE, ALI DVIJE GOVORE SVE: VOLIM TE!" ..

E pa sad je stvarno dosta. Ja sam smotana. Nisam glupa al sam smoto. A i kako ne bi bila, kad sam si dopustila tako nešto. Jednostavno nije u redu i danas mi je žao. Bolje da sam odmah okrenula glavu i živjela dalje. Mada uvijek ima nešto nade. I krenulo je predobro da bi tako ostalo. Ma sama sam si kriva. I svoju bih prošlost najrađe izbrisala. Jer me samo koči i ne da mi mira. Zaustavlja me i obeshrabruje ponekad. Ma dosta mi je svega. Dosta mi je ovakvog života. Ne mogu imati ono što najviše želim pa je bolje da ne živim. Bolje da odem i napustim svijet. Bolje da se odvojim od svega i budem napokon mirna. Tek u nekoj drugoj dimenziji meni će život biti bolji. Ma zašto mi se to događa. Bila je prva liga no danas, ma neznam.. bila sam ljuta. Rekla sam i ponešto što ne mislim. Dosta mi je, dosta mi je života, dosta mi je borbe protiv smrti i ljubavi. Dosta mi je i to je sve što znam. Luda sam, mala i hiperaktivna, no zaslužujem neke stvari. Kako god ovo zvučalo sad, znam da zaslužujem više nego imam, no to što želim nikad neću dobiti. Osjećam se ko propali slučaj, ma nisam ja to, al tako osjećam. Ajde čovjeće ohrabri se malo, kaži što misliš. Ne ubijaj me previše, znaš da je sve kako je i bilo. Ma nek ide k vragu svijet i ja s njim. Jer danas je kraj. Danas je "the End". Prestajem i odustajem. Neću se više boriti za to što nemam. Sad krećem u fazu zaboravljanja. Dozlogrdilo mi je, i nevjerojatno je sve što me zadesilo. Znam samo da sam spremna i navikla, a sad kolko će mi trebat ne znam.. znam samo da ne znam i boli me đokica za cijeli planet. I ima onih koji ne zaslužuju od mene ništa, ali ama baš ništa..

Party ??? Podrazumijeva se.. Kaj smo radile jučer ?? Plesale, uživale, tulumarile..

Mjesto događaja: Green Moon & Classic
Četvero veličanstvenih: Any, Suzy, Dany i Chuchy !!!


Kako nam je bilo? Fenomenalno. Kako je dan počeo? Još bolje.
Kao i uvijek nisam se naspavala pa sam na faks došla sva neka mamurna i pospana. No na faksu sam doživjela BUM. Sigurno znate zašto ovo velim hehe i kolko volim poslovnu ekonomiju.. ... ma strašno.. a nakon faksa lijepo na put u neko mjesto tam "Bogu za leđima" hehe.. ma ne, zezam se.. na put u Lovrentovec, u NAJLJEPŠU SELENDRU NA CIJELOM SVIJETU, kak bi neki tam rekli.. No dobro.. ak ne vjerujete, i ja sam se iznenadila vidjevši ljepote tog mjesta, pitajte one koji znaju.. Jest da mi malo nije bilo dobro zbog svih tih silnih zavoja hehe, al zbog svega se isplatilo jurit tak daleko.. Ma bilo je fenomenalno.. kakav dan..

Prvo smo skočili malo do Green Moona, a onda do Classica. U Classic smo došle već u punom elementu, bilo je zakon. Na podiju smo rasturale. Plesale do mile volje. Pa čak i onda kad nije na podiju bilo nikoga.. I da ne pričam previše, bolje da sve ostane naša mala slatka tajna.. sve što smo radile, i ono što nismo.. ako nešt takvo postoji.. e pa daaaa.. i mala malenkost kolege Šajna bila je prisutna hehe.. no, možda malo više u elementu hehe ali ipak.. no da ne bi nešto pošlo po zlu, imale smo mi i svog bodyguarda, Robyja sa sobom hehe.. najvažnije je da smo se provele fenomenalno i da to moramo ponoviti, bilo kad bilo gdje..

... i za kraj evo nekoliko slikica s našeg partyja hahaha ...

.. primjerice fotkica našeg prijevoznog sredstva .. koje nas je marljivo selilo s mjesta na mjesto, bez ikakvih prigovora i unatoč tome kolko mu je teško bilo.. a tu je i fotkica sa same nam fešte heheheehe.. fotkica naše male partyjanerice (hm.. pitam se koje među veličanstvenom četvorkom..) s nekim napaljenim čudacima.. pa je onda tu i čaša mlijeka da ne biste slučajno rekli da se ništa nije pilo ha ha ha i fotkica ovog malog žuće da vidite kako smo u stilu plesale i kako nam je živo i veselo bilo ...

Ne znam šta mi je. Al stvarno ne znam. Ne razumijem se.. Osjećam da mi je potrebno nešto što nemam.. A imam skoro sve u životu. Imam prijatelje za koje bih život dala. I volim ih tolko da sam spremna uvijek zaboravit svoje probleme i posvetit se njima. Imam prijatelje koji bi isto tako za mene napravili sve. I stvarno mi većinu vremena ništa ne fali. No unatoč tome opet ima trenutaka kad sam u veeelikom k... nešt me muči i ne nalazim odgovor.. jesam ja samo malo hu-hu ili mi nije suđeno??? To je jedino pitanje koje me ponekad muči.. Ne bih mijenjala mnogo u životu.. samo poneku sitnicu.. Smatram da su naše "mane" privlačne i ne zamaram se previše takvim stvarima. No često mislim zašto je Bog dozvolio da mi se dogodi ono što mi se dogodilo??? Svi koji sad ovo čitaju misle da možda pričam nešto što neznam.. No vjerujte itekako znam. Jer jednostavno znam. I nitko nezna o tome kolko znam ja. Svakome je njegova patnja najveća, njegov problem najgadniji. No nije uvijek tako. Jedno je imati nekih problema i s vremenom ih riješiti, a drugo je imati problema i NIKAD ih NE riješiti. I znam da prijateljima mogu reći apsolutno sve, no ovo što me godinama muči jest slučaj za sebe. To je nešto što bih mogla ispričati samo jednoj osobi, osobi koju volim.. osobi koja osjećaje čini se nikad vraćati neće.. zadržat ću za sebe identitet tog nekog, nema smisla da si glavu razbijam kad izgleda da mi nema spasa. Bila sam ovih dana fenomenalno dobro raspoložena, raspekmezili su me neki komentari i razgovori, do malo sam prije bila fenomenalno. No onda se sve nekako preokrenulo i sad sam u "laganom" bedu.. Jedva čekam sutrašnju večer da se napokon ispušem, trebam negdje izbaciti svu suvišnu energiju jer ovako više neću moći dugo. Previše sam energična, previše živa i nemam njega kraj sebe da mu dam sve što imam. Nema njega da ga volim. Al ionako sam navikla.. Život jednostavno mora ići dalje, a neki smo osuđeni na ono što ni najmanje ne želimo, ni sebi ni drugima. Osjećam da nemam s kim pričati o nekim stvarima.. Da da, znam, imam ja tu ljudi, frendova i frendica kojima mogu reći sve, ma baš sve, no ovo bih voljela povjeriti samo njemu.. Previše je osobno.. previše bolno.. a tako teško ispričati.. Šta mi je još i to trebalo??? Možda sam samo hu-hu i uvijek se zagledam u pogrešne.. no možda je kriva i moja "malecka" sramežljivost.. Upravo zbog toga što mi se dogodilo danas sam drugačija osoba i nije mi tako lako poduzeti nešto. Ma kolko se ja tjerala, kolko god ja hrabra bila, uvijek kad odlučim, nešto me i dalje steže pri srcu. Ne mogu to objasniti, jedino što mogu reći, to su samo posljedice prošlosti. Prošlosti koja će me uvijek pratiti, prošlosti koja je problem koji se ne rješava kroz neko vrijeme, već problem koji te guši i u grobu. Bila sam tako happy no par riječi promijenilo mi je raspoloženje. Mislim i da je vrijeme da se konačno naspavam.. Samo ne znam hoće li bit moguće jer rano moram na faks.. Nije da sam sad nešto jaaako loše, to nije moguće, no kad me nešto pogodi i sjetim se prošlosti, onda je to samo zlo. Uvijek slušam, uvijek sam tu.. za sve i za svakoga. No jedino što u životu želim jest on, a znam da, ma pretpostavljam da ga neću imati. Čini mi se tako.. Mada bi mi neki rekli, ne znaš što je u muškoj glavi pa zato ne stvaraj prerano stotine mogućih rješenja.. no rekli bi mi i da nada umire posljednja, pa ću se nadat.. ako Bog konačno zaključi da je došao red i mojoj sreći, srce bi mi bilo puno, ne bi bilo nikoga sretnijeg od mene.. Samo znam da me taj neko ne pozna onako kako bi trebao, zna on mene, zna kako sam luda, vrckava i da mi nema pomoći. Zna on o meni sve i svašta. No da se prepusti otkrio bi mnogo toga.. Upravo je i tome čar, nikad ne znamo čime nas taj netko može iznenaditi. Znam samo da kad volim, spremna sam toj osobi pružiti sve što treba. Čak i previše. Nije mi teško napraviti što god je u mojim moćima. I ne tražim ništa zauzvrat.. Ne znam, nema smisla da više govorim, voljela bih pričati s njim, znam da je to drugačije, znam da može biti lijepo i uvjerena sam da bi bilo puno više, no i svejedno sam smušena. Sad samo živim za to da sutra plešem, da s ekipom vladamo podijem.. Ma šalim se.. al jednostavno uživam u tome.. Voljela bih zaboraviti sve.. al ne mogu.. Previše zavolim nekoga da bih ga onda tako lako zaboravila. Prekasno je kad shvatim da ili nije za mene ili ono vjerojatnije - ne vraća osjećaje.. Al boli me.. Svejedno mi je trenutno za sve.. Moram spavat i jutro će biti bolje.. No nekako bih najrađe zaspala i ne se probudila.. tako bih ostala u nekom svom svijetu i barem bih u snovima bilo ovako kako mogu samo željeti..

... kiss svima koliko vas ima, jer zbunjena:

CHUCHY

... svakog k sebi prima ...

E šta mi se dogodilo? Boljela me noćas glava sve u šesnaest no nisam mogla spavati. Kad sam odlučila skočiti u krevet i napokon se naspavati ko mala beba, počela sam se prevrtati u krevetu i pala mi je na pamet neka ideja. Tako da ništa od spavanja, dovukla sam laptopić do kreveta, udobno se namjestila i počela tipkati. Kad sam napokon napravila sranje shvatila sam da je stvarno već pravo vrijeme da se naspavam, jer sutradan neću bit pri sebi. Na faksu istina nisam čula ni riječi, samo sam lijepo izvadila mp3 iz torbe i pustila si omiljene pjesmice. No kako mi ni to nije bilo dosta, nabavila sam olovku i počela izbacivat svoje fantazije na listu papira. Imala sam danas puno previše "mušica" i "žutih minuta" no sve u svemu dan je brzo prošao. Hvala Bogu da nisam počela skakat po stolovima i plesat kako samo ja to znam jer bi inače bilo svega.. Ma mogu zamisliti izraze lica naših marljivih studenata.. Kaže mi Maiden kad raspravljamo o "osjetljivim" temama, da ona samo čeka trenutak kad će mi napokon biti dosta svega i napravit ću ono što želim a ne usuđujem se. Majke mi, predobro me poznaje pa mi već i misli čita. I daa.. brzo sam se vratila s faksa, jer sam bila s autom.. e obožavam voziti.. obožavam brzinu.. pritisnuti gas i jurit.. pravi užitak. Čim sam došla doma odjurila ja na net i vidim ima komentara.. čitajući te komentare nešto me uistino ostavilo bez daha. Onako sam u čudu stala i mislila si. Netko mi savjetuje da pišem općenito o sebi, jel to ima smisla? Pa nisam ja ništa posebno, a kamoli neka poznata zvijezda ili pjevačka diva hehe.. Ja sam samo obična mala Chuchy. Ili se varam?? Jesam li možda ja nešto više, puno više od toga?? Ako netko zna, nek mi kaže. Ali nemam pojma, možda mogu da letim ili čaram a nisam ni probala. Možda sam poput onih u Heroesima s izvanrednim sposobnostima.. stvarno neznam, al nisam ja nešto posebno. Ja sam samo Chuchy kao što sam i rekla..

Jedino što želim, jest ne biti ista, zapravo ne biti nečija kopija već biti svoja i drugačija. Ne želim se mijenjati zbog drugih, ako me netko voli voljet će me takvu kakva jesam. Čudna sam biljka.. A tek kad se netko usudi upoznati me, moje najbolje strane ugledavaju svjetlo dana. Ne zabrinjavaju me zlonamjerni komentari i razmišljanja, uvijek radim kako mislim da je najbolje i trudim se.. Osuđena sam da se borim ako išta poželim i nije mi problem jer sam već navikla na to. Naučila sam biti sretna unatoč svemu, smijeh je moja svakodnevica. Po horoskopu, pogodili ste, vaga.. Čula sam da vage zagovaraju onu da, treba voditi ljubav a ne rat.. Znam samo jedno, a to je da se uživam u životu, bilo kad i bilo gdje. Uživam u društvu, osjećam se bolje nego ikad i živim punim plućima.

A kad god ukradem malo vlastitog vremena, posvećujem se svojim hobijima, strastima.. plesu, slikarstvu i pisanju prije svega. Zašto upravo tome? Pa jer svaki od tih hobija za sobom nosi i neke skrivene čari. Čari koje ne može shvatiti svatko.. Zašto ples? Ma u plesu uživam više nego u ičemu, sanjala sam o takvoj karijeri, jednostavno uživam i smatram ga svojom najvećom strašću.. Zašto slikarstvo? Pojma nemam.. slikanje me naprosto opušta, omogućuje mi da sve izbacim iz sebe, jednostavno mi ruka crta sama od sebe i ponekad joj nema kraja.. nikako da se zaustavim, isprobavam nenormalne tehnike i nastaju čuda.. I na kraju, zašto pisanje? Ponekad je neke misli puno lakše reć papiru nego nekome u lice. Mada se ja ne ustručavam i uvijek kažem što mislim, cijenim iskrenost i tako i vraćam.. Fenomenalno je kad me nešto muči povjeriti to papiriću, on me shvaća i ne pametuje mi čim nešto kažem. Uz mene je, u tišini i ne gnjavi bespotrebnim komentarima. Mogu mu povjeriti sve, sve izbacit iz sebe i odmah mi bude lakše. Živim za avanture i provode, a rijetko, ali ipak i za poneki trenutak mira i samoće kako bih radila ovo u čemu uživam.. Vjerojatno s pravom kažu da sam umjetnička duša, mada se ne doživljavam tako.. Oduvijek sam vjerovala u sebe i druge i zato danas jesam tu gdje jesam i nemam za čime žaliti. Ne bih ni ništa mijenjala, osim možda jedne slatke male sitnice. Istina da u zadnje vrijeme ludim, no nije to ništa strašno kad sam takva, mala i luda, hiperaktivna i totalno drugačija. Upravo moje strasti čine me drugačijom i neusporedivom s drugima. Vjerujem da svatko ima svoje kvalitete i trudim se pomoći nekome kad mu je to najviše potrebno. Spremna sam slušati one koji osjete potrebu da se nekome povjere. Spremna sam na svašta kako bi bio bolji, ne samo moj već i tuđi život. Često sam u prošlosti razmišljala, pošto umjetnost nema baš neku budućnost, s plesom je teško kod nas napraviti nešto izražajno.. pa sam mislila, hoću li ikad u životu imati prilike negdje nekome pokazati što znam i mogu. Smijem se cijelo vrijeme, pozitivna sam i optimistična. Takva sam kakva sam i ne sramim se ničega. Ponekad mislim, mala sam, luda i mlada, nije li mi možda vrijeme da se malo smirim? No nije tako. Ove sam godine upoznala toliko ljudi da sto posto znam da nije vrijeme za ozbiljnost. Čovjek može biti star i sretan, nasmijan, i to ništa ne mora značiti. Neki bi mu rekli: gle ovoga blesana, no ima i onih koji bi se divili kako zrači svom tom energijom, i to još u tim godinama. Uvijek živim za petak, dan kad sve završava i konačno misli puštam na pašu.. Ne mogu objasniti što osjećam. Al' srce mi još nikad nije bilo toliko puno, toliko sretno – toliko zadovoljno i mirno. Ne spavam cijele noći, jutrima hodam kao zombi, no danju još uvijek imam snage za šalu, ludosti i trenutke lucidnosti.. Stvarno mi nije jasno kako mogu živjeti tako, odakle mi tolika volja? Ma vjerojatno zato šta sam u dobrom društvu i što mi je napokon krenulo. A i dosta sam naučila o životu. Kad je netko nesretan, voljela bih mu pomoći, nasmijati ga, savjetovati ili oraspoložiti. Ne znam koliko mi to polazi za rukom, to moraju prosuditi drugi, no trudim se. Često se u društvu osjećam kao njihov "kućni ljubimac", a kako i ne bi kad me uvijek maze i paze. Sretna sam što živim, jer danas vidim da je imalo smisla boriti se. Ne znam kako su se desile revolucionarne promjene tako naglo u meni? Vjerujem da je bilo presudno vrijeme.. vrijeme u kojem sam stekla iskrene prijatelje i više od toga. Prijatelje od kojih sam mnogo naučila. I kojima sam zahvalna. Jer zbog njih sam danas čovjek kakav jesam, čovjek koji se ponosi sobom i misli da mu ni vrh svijeta nije nedostižan. Nisam se predajala i nisam odustala čak ni kad mi je bilo najteže. Iako sam pomislila na to više puta, nešto me održalo na životu. Možda je Bog imao neke posebne planove za mene, nemam pojma. Ono što je sad drugačije, jest upravo to da iz mene izgara energija na kojoj mi mnogi zavide. Sretna sam i zadovoljna. Nasmijana lica i dalje ću se probijati kroz život i trudit ću se iskoristiti svaku priliku koja mi se pruži. Znam da mogu sve što hoću, jer sam jaka. I ono što me malo ljuti jest to da sam preosjećajna osoba. Uvijek se trudim da sreću nađu oni koje volim, moji prijatelji. Meni je dovoljno to da vidim da su barem oni uspjeli i da žive život kakav vole. E ma mrzim to što sam toliko osjećajna. Osobu koja je tolko sklona osjećajima ko i ja nikad neću naći. A i ako sam ju našla, opet ništa od toga.. jer sigurno ne bi bilo uzvraćeno.. Ajme opet ću si stvoriti probleme i neću moći isplivati iz te gabule. Nakon svega osjećam se najjačom na svijetu. Osjećam da uz malo dobre volje i ljubavi mogu sve. Nekad davno nisam bila dovoljno samostalna i hrabra, no danas mi je samostalan život puno privlačniji od ovog s roditeljima i hrabrosti mi naravno, ne nedostaje. Nesreće stvoriše osobu, jaku i presretnu. Samozadovoljnu i nekako drugačiju. Moji prijatelji su ti koji me neprestano uveseljavaju. Sretna sam što ih imam i što su dio mog života. Sretna sam jer s njima mogu podijeliti sve svoje jade i radosti. Prijatelji su mi, između ostaloga, izvor snage, te ogromne energije. Izvor moje jačine. Ponekad se osjećam toliko jakom da bih mogla srušiti željezni toranj, propješačiti cijeli svijet, utrkivati se trkaćim automobilima, pojesti tonu sladoleda, naučiti svirati sve instrumente, zaplesati na pozornici i vladati publikom. Ah.. puste želje pusti snovi.. mogu samo sanjati o nekim od tih stvari.. Prošla sam puno više od mnogih i znam neke stvari o kojima neki samo sanjaju. Ja oduvijek jesam ono što jesam, nikad se ne pretvaram, i boli me briga sviđa li se nekome ono što vidi. Tko ne želi ne mora me gledat. Znam da mnoge nervira moj smijeh no oni ne znaju njegovu moć. Ne znaju što smijeh znači nekom poput mene, nekom tko je bio u četiri oka bez svjedoka sa smrću a danas počinje novi život: sretan i jednostavno presretan. Imala sam trenutaka kad naprosto nisam mogla čuti svoje misli. Bilo je tu mnogo problema, boli i briga. Danas znam slušat svoj unutarnji glas – zaboravim buku i galamu, udubim se u neki svoj skriveni svijet. I što radim? Slušam svoje srce, slušam svoje malo «ja» koje vapi. Iako obožavam glazbu i ne mogu bez plesa, tišinu cijenim isto kolko i njih. Dugo nisam mogla krenuti dalje jer me prošlost plašila i obeshrabrivala. Obeshrabrivao me osjećaj da kraja boli i patnji nema na vidiku. No znate što? Ja ga danas vidim. Još je daleko, ali vidim ga i približava se. I to ulijeva neopisivu moć. Prošla sam tolika iskušenja u životu.. Znam i da smo svi rođeni s dubokom jezgrom kreativnosti. Samo je pitanje vremena kad ćemo ju predstaviti svijetu. Neki imaju sreću povezati se s njom već u ranoj dobi, dok drugi, poput mene, provode godine u čežnji, često nesvjesnoj, da zarone u nju. Mnogi kroz život prolazimo žudeći za nečim, kontrolirajući svoje strasti. Doći u dodir s vlastitom kreativnošću nije lako. No danas kad zažmirim, glazba me ponese sama od sebe. Plesni koraci stvaraju mene, a ne moje tijelo njih. Jednostavno se prepustim i uživam. To ne mogu opisati, to se mora probati. No naravno da to nije svakome takav užitak kao meni, ne vole svi to kolko volim ja. A malo je ljudi koji žive za to. Često zaboravim sve svoje probleme i potpuno se posvetim prijateljima jer im želim pomoći. Ne znam jel to dobro, al takva sam i ne mogu opisati kakvo zadovoljstvo raste u meni ako uspijem pomoći ili ga oraspoložiti, vratiti mu osmijeh na lice. Mada s druge strane, mislim da nemam takve sposobnosti, no voljela bih da je tako. Voljela bih svijetom širit osmjehe, širiti sreću. Ako ne mogu to raditi po cijelom svijetu, onda bi bilo lijepo to raditi bar u krugu prijatelja. No bojim se da to neću nikad moći.. Puno mi je pomoglo u životu pisanje tekstova i dnevnika. I to prije svega na putu da se ponovno spojim sa svojom dušom i uživam u tome. Dnevnik mi je neprocjenjivo oruđe kojim pratim svoje misli i osjećaje i kojim bilježim napredak u potrazi za samom sobom. Tako da su zapravo, moji tekstovi ujedno dio mog dnevnika. Uvijek mogu zapisati neobična iskustva i zapažanja, pitanja s kojima se susrećem i koja me muče i sve ono što je teško glasno izreći. I ono što želim reći svima, nikad nije sramotno zatražiti nečiju pomoć. Znam da bi i meni bio život lakši da sam slušala ovaj savjet. Nije uvijek lako izvlačiti se iz nereda u koji upadamo. Rijetki su ljudi koji će vam odbiti pomoć imaju li imalo srca, iako znam i takvih koji nemaju. Zatraži li mene netko za pomoć, ne odbijam ga. A što mi je jedna žena rekla jednom: "Sve dok tražiš pomoć, možeš je zatražiti i od svemira. Nikad ne znaš što se može dogoditi." Njene riječi malo su neobične - ali tako stvarne. Postoji energija koja nam je dostupna, samo je moramo zatražiti. Mislim da ju ja ni nisam posebno tražila, no imam je i previše. Na kraju svakog dana osjetim višak energije. I drago mi je zbog toga. Bolje i tako, nego da nemam energije ni otići do kupaone. Danas mi je drago što nisam posrnula u potrazi za boljim životom, i što sam ustajala unatoč strahu, drago mi je što sam sa sebe otresla «prašinu» i krenula iznova. Živim i živim i živim i hvala svima koji su mi pomogli da tako i ostane. Ponekad se uhvatim da se smijem od uha do uha bez ikakva očitog razloga. Al' kako se ne bih smijala, kad sam konačno nadišla neke svoje strahove i rekla ne prošlosti. Osjećam se slobodno i na vrhu planeta, moji srce, um i duša su slobodni. Kao da letim i cijeli je svijet pod mojim nogama. Sad mi mnoge stvari imaju smisla i drugačije ih gledam. Kao mala napustila sam vjeru svog djetinjstva jer me izjedala grižnja prošlosti. Konačno sam nadvladala sve što me boljelo. Strah mi je bila velika prepreka u životu. No danas više ne znam što je strah. Činim i ono čega sam se prije bojala i to mi pruža najveće zadovoljstvo. Ma kako da još objasnim kakve sam sve promjene prošla i zbog čega se tako dobro osjećam? Naučila sam probleme u životu smatrati darovima. Unatoč tome što vani pada kiša, meni je lijep sunčan dan.


LJUBAV JE SRANJE ?!?!? ( ... ni u ludilu ... )

Ako želiš, a ne želiš
ako shvaćaš, a ne shvaćaš
vjerojatno je posrijedi LJUBAV.

Kako da je pustim
da je više ne ljubim
i kako da joj kažem
ni ja tebe ne volim

Zašto nema pravila
da se ljubav uzvraća
i da onaj koji voli
nikad zalud ne sanja

Kako da je pustim
da je više ne vidim
i kako da joj kažem
u redu je
ni ja tebe više ne volim

O moj Bože
zašto nemaš zapovijed
na tom svetom kamenu
pod brojem 11 da me voli ko ja nju

O moj Bože
zašto nemaš zapovijed
na kamenu svetom tom
pod brojem 12
ona sa mnom a ja s njom

Kako da je pustim
da je više ne ljubim
kad za život razlog je
ona jedan jedini

Zašto nema pravila
da se ljubav uzvraća
i da onaj koji ljubi
nikad zalud ne sanja

Kako da je pustim
da je više ne čujem
kad se samo njenom glasu
k'o dijete radujem

Zašto nema pravila
da se ljubav uzvraća
i da onaj koji voli
nikad zalud ne sanja

Ako želiš, a ne želiš
ako shvataš, a ne shvataš
vjerovatno je po srijedi LJUBAV

O moj Bože
zašto nemaš zapovijed
na tim svetim pločama
na broju 13
zapisanu sreću nama.



No sad ja vas pitam..
Tko sam ja? Jel uopće postojim il sam svakim danom nevidljivija? Jel ima smisla moja velika ljubav? Jel ima smisla da nekoga volim kako trenutno volim ili bolje da tu napravim kraj??
Nema smisla da više pričam bezveze kad najviše cijenim mišljenja drugih, mišljenja prijatelja. I zato vas molim, kome god nije problem, a poznaje me, nek ostavi iskreni, najiskreniji komentar. Nek napiše što misli o maloj Chuchy. Možda je ovo što tražim malo "neobično" no mislim da će to onome tko je tražio da pišem o sebi općenito, značiti puno više nego moje riječi. Glupo je da sama sudim o sebi, kad je uvijek bolje čuti sud drugih. A i zvuči zanimljivo saznat kakvo ljudi mišljenje imaju o meni. Znali su mi govoriti da sam ja ta koja je zaslužna da se osjećaju bolje, da ih uveseljavam i da izgaram pozitivnošću. Da upravo zbog toga uvijek privlačim ljude, da mi se zato svi povjeravaju. No ja mislim da je razlog tome što znam čuvati tajnu i nikad nikome neću okrenuti leđa. A i teško mi je vjerovat to što mi govore.. No i čitajući ostale postove možete saznati toliko toga o meni.. Unaprijed hvala svima koji će napraviti ovo za mene... i velika pusa od veeelike Chuchy ...