|
"Našla se pisanica usred žita, želim SRETAN USKRS onome tko ovo čita. Poželi i ti onome tko šalje pa nek pisanica nosi želje dalje." Uglavnom, sve najbolje svima koje volim, te ispunjenje svih želja i snova, od srca želi Chuchy..
Već nekoliko dana nemam inspiracije, no evo napokon se ja sjetila o čemu ću pisati. Ne znam, u zadnje sam vrijeme u sedmom nebu. Zadnjih dana ne radim ništa pametno, samo se zekam s ljudima i uživam. Ne znam, ne mogu objasniti osjećaje koji mi udaraju u srce, osjećaje kojima mi odiše duša. I onda si mislim koji je razlog mojoj sreći?? Jesu li to svi ljudi koje volim? Ma moram priznati da bez njih moj život danas, jučer i sutra, ma nikad ne bi više bio ovakav. Kakav god moj život bio, žvot je, i to ne nečiji nego moj, samo moj. No jednog će dana biti još nečiji.. I kad se sjetim da je Uskrs i kako je netko dao život za nas, para mi se srce ali i pleše od sreće. Jer iako mi je život na trenutke bio prekrasan, na trenutke usporediv s najgorim mogućim na svijetu, živim ga ja a ne neko drugi. Živim ga jer mi ga je neko podario, netko nešto sa mnom planirao, neko mi nešto veliko spremio. Ni u najtežim životnim trenucima nisam odustajala i borila sam se krvavo do kraja. Sve me to podsjeća na Njega. I zato sam danas sretna jer nisam odbacila život čak ni gledajući crne oči smrti. Jer sam shvatila kolko život dragocjen može biti i kolko sam zahvalna i na onim najmanjim sitnicama dobra koje sam primila. Iako katkad ne vidim razloge a kamoli izlaza za bijeg, uvijek nađem snagu da nastavim ovu na trenutke mukotrpnu, na trenutke slatku borbu. Dižem se i padam.. no dižem se samo zbog ljudi koje volim. Oni su moja snaga. Oni su sve što danas jesam. Ako pomognem nekome od njih, ja rastem.. raste mali "ja" u meni.. I ne mogu objasniti kolko me to ispunjava.
Sjećam se da sam jednog dana pričala s jednom malom slatkom djevojčicom, s djevojčicom lica punog pjegica i smeđe kose, prekrasnog iskrenog smješka i tako toplog pogleda. Proživjela je nešto slično kao i ja u prošlosti.. s njom sam razgovarala upravo prije tih sedam godina kad sam bila u najvećoj životnoj komi.. Sjećam se da je to bilo u bolnici.. ona je tamo nemoćno sjedila u kolicima a ja sam došla s profesorima i ostalom pratnjom. Bila sam zaplakana, a bila je i ona. Nešto me natjeralo da joj priđem. Nešto me vuklo k njoj.. I kako god da mi je teško bilo i srce mi je plakalo, udahnula sam i prišla joj, kleknula kraj nje i samo ju pogledala. Nikad neću zaboraviti pogled koji mi je poklonila dignuvši polako lice, suze u njenim krasnim okicama.. Odmah mi je bilo jasno što se dogodilo.. nismo puno razgovarale no ono što mi je rekla bilo je neobično i tako žalosno a tako ohrabrujuće i moćno.. Samo sam ju zagrlila iako ju nisam ni poznavala. Ona je plakala na mom ramenu više od pola sata.. Svi su nas samo gledali i plakali s nama.. Došla sam u bolnicu zbog sebe a naletjela na patnju drugih. Vjerojatno me i zbog toga privukla ta djevojka. Jer sam i sama patila poput nje. Na kraju mi je samo rekla, hvala, drhtavim glasom, i dodala: ".. tebe su povrijedili, a brineš za mene.. tvoja bol je očita a skrivaš ju da mi pomogneš.. a ni ne poznaješ me.. Bog ti platio.. ja ću uvijek moliti za tebe.. a ti se bori i ne dozvoli im da se izvuku.." Ajme ne ću se više prisjećati ovih trenutaka.. sve to govorim samo jer je Uskrs.. dan kad sam se nekako prisjetila života i zahvalna sam što živim.. pa sam se tako prisjetila i nje.. cure čije su mi riječi u onom trenutku ulijale užasno mnogo snage.. zbog nje ja sam se borila i nisam odustala.. često bih se prisjetila njenih riječi.. Kad mi je u petak prijatelj reko da ide na misu i da će se moliti za mene.. to mi je mnogo značilo i natrag mi prizvalo hrpu sjećanja.. jer za mene se molila ona.. i danas to čini on.. moj medo hehehe.. kako da mu zahvalim na svemu?? kako da mu zahvalim što postoji i što je kraj mene unatoč svemu?? kako da mu zahvalim na prijateljstvu koje mi daje unatoč svemu što sam mu rekla?? mislim da ništa što napravim nikad neće biti dovoljno da mu vratim onolko kolko je u životu zaslužio.. zato još jednom.. velika hvala njemu.. i velika hvala njoj.. ljudima koji mi život znače i koje nikad zaboraviti neću.. Tako ja danas imam mnoštvo razloga za život, imam razloga da živim za sebe i sve koje volim. Nekolicina osoba od mene je napravila ovo što danas jesam - samo malu Chuchy.. Chuchy koja voli iskreno, srcem potpunim, Chuchy koja živi za ljubav i prijatelje. Chuchy koja ne traži ništa ali davat će zauvijek. Uvijek kad bude u mogućnosti i kad bilo šta zatreba bilo tko. Sve u svemu, danas sam osoba, ni u kom pogledu posebna, ali ipak drugačija od ostalih. Ne znam jel to loše ili dobro no nikad se ne ću mijenjat zbog drugih. Cijenim sve što imam, dajem i dobivam. No kad malo bolje razmislim, svi su me ti ljudi potakli na nešto veliko, potakli me da se borim i poticali me da živim, no najviše sam sama zaslužna što sam se digla i počela tražit put prema spasenju. Ili je za to možda zaslužno moje iskustvo?? Sve ono što mi se dogodilo i što me hrabro vodilo na putu kroz nebrojene prepreke? Život mi nikad nije bio bajka, no postoji jedna bajka unutar mog života. A ta su bajka opet moji prijatelji. Nije da želim da mi sve bude pinky i savršeno no moji su frendovi puno više od toga. Za njih bih život dala i bez njih moj bi život bio prazan. Želim im svu sreću svijeta, a usuđujem se reć da bih im poklonila i svoju, samo da vidim osmjehe na njihovim licima. I jel potrebno još nešto reći?? Pa Uskrs je.. i ovaj dan poklanjam njima, ljudima koji su dio mene i ovog malog vraga zvanog Chuchykom hehe.. prije svega to je moja ekipa 5+1 a onda je tu još hrpa prijatelja koje nikad neću zaboraviti i uvijek ću ih voljeti. I za kraj moram spomenuti članove ekipe 5+1.. svoju seku Suzy, Anchy, Danchy, i naravno dva lumena, Niksu i Svinjicu. Hvala Bogu kaj svi imaju jezike duge ko i ja pa mogu za promjenu biti i tiho a da se ni ne skuži hehe.. Ma paklena je to ekipa.. imamo mi u njoj i pjesnike, pisce, glazbenike, sportaše, umjetnike, pedikerke, DJ-ke, partyjanere i sve što trebamo.. nema čega nema.. I prije svega svi oni imaju ogromna srca.. jer ne može tko god da mene sluša hehe.. velika srca i još krasnije duše.. ljudi su za koje sam spremna na sve.. i koje nikad ostaviti neću.. kako god mi teško bilo.. Svi su oni hrabri, veliki ljudi, otkriveni talenti i buduće zvijezde hehe.. fenomenalne su osobe, iskrene i pravi prijatelji.. duhoviti, strašni i velike dobrice. Svi su oni uz mene i uljepšavaju mi dane.. uveseljavaju me i hvala im na svemu.. hvala im što su tu, što su uz mene i što ih imam.. Istina i da naša Svinjica iskače iz uobičajenih okvira hehe, al mi smo navikli na to i volimo ga takvog kakav jest. Mislim pa nema svako društvo maskotu poput naše, svinjicu hehe, a mi ju imamo i ponosno ju predstavljamo svijetu. hihi.. Kako god bilo da bilo, sretna sam što ih imam jer veličina njihova srca ne može se mjeriti ni s čim na planetu, a kamoli se prikazati sad, ovdje, na ovom mjestu, slovima, riječima, rečenicama.. ma nemoguće je.. Auuuuuch.. wiiii... danas sam luda, ne znam što hoću, danas sam luda, hehehe.. auuuch ...
|
