Mrzim kad moram pisati o tim stvarima, a pogotovo kad je jos i nedelja, dobitna kombinacija za samuobojstvo. Dakle nedelja, to sam vec raspravil s tim i to je stara stvar, dakle kolko subota moze biti dobra tolko i nedelja moze biti gora, imaju obrnutu proporcionalnost... a sad malo o (ne)zakonu... poznato je da ako si na sto vecoj poziciji to ti je bolje, i neka ti je al' nemožeš onda taj položaj koristiti u druge svrhe... jucer navecer su mi starci otisli na veceru koju sam dobil na nagradnoj igri, pa sam nagradu prepustil njima neko oni ideju... i otisli oni,bili tam, i vracaju se natrag. posto je bila subota,a u petak je bila teska prometna nesreca, opet je bilo sve puno policije, pa je onda mama pelala jer je tata spil koji gemist,a mama ne pije.... voze se oni i stanu na zadnjim semaforima prije kuce na crveno, jer kao na crveno se treba stati pa onda staneju oni, al' sad vise nisi kul ako stanes na crveno, sad je kul da samo vozis i da ne stajes, pa je tako i gospodin u autu iza samo isao, bez kocenja i naletel na auto od starci... nakon "očevida" mama je prebacena u bolnicu i dobila langetu na nogi i ovratanik.... a gospodin (ako se to moze tak reci) koji se zaletio, nije trebao ni puhati ni nista, valjda ce ispasti da su moj bili krivi sto su stali na crveno da on nije mogel projti i to samo zato jer je on predsjednik županijskog suda, automatski mu je policija napisala 0.0 i nikome nista....
Sud je sud, a ćud je ćud....
I mi bi onda u europu, neznam mozda je tamo jos gore nego kaj je ovo, al' cisto sumnjam, nego samo
Putuj Europo, nemoj vise cekati na nas...
E, da kolko se vidi imam novi dizajn, koji je osmislila i realizirala tratincica, i koji se meni jako svidja i bolji je od onog prije...
Evo citam danas tratincicu uz sve one koje redovito citam i tako vidim da se ona muci s izborom čizma za jesen-zimu... e pa sad da ja ispadne pravi prijatelj ja cu priloziti svoje prijedloge, pa da se lakse odluci..... :)
nedelja prokleta nedelja, neznam dal mi je gora nedelja ili utorak, al' ajde....
nego u nedelju mi vecinom dosadno onda brckam po netu pa stanem na mejlu i onda citam stare mejlove i onda malo.... jebiga kad procitas 131 mejl od iste osobe u proteklih godinu dana, onda moras malo da skrenes... al' sad sam sve mejlove spremio u jedn txt. fajl, pa su svi na okupu....
opet gledam mater vetreu i bas mora da bude sad ova pjesma....
Pred zoru je sa njine strane obicno muk...
Pod velom magle zvecka osmi kozacki puk...
I svu noc mi inje kamuflira sinjel uz polegli brest...
U inat cu i ovo pismo poslati... Znam: "ime i adresa nisu poznati"...
Dok tikvan-postar ne skonta ko to ceka sa fronta... Kakvu dobru vest...
I tek da znas... Ovo na slici je naoko pitomi pejsaz Galicije...
Al mira ni cas... Sve zivo pali na nas...
Fotograf jedini metkove spara...
Oberst kao lud olovo rasipa, fotograf jedva katkad okine sa nasipa...
Na nadosloj Visli se soldati stisli... I svima su nam pomisli... Daleko...
U sumrak je sa njine strane obicno zal...
Zatuzi adjinokaja ko ranjeni zdral...
Al postane krotka kad drmne je votka... Onako "na belo"...
Pod mojom sapkom lavovi se baskare...
U snu mi pletes beli sal za maskare...
Sva se pobrka predja kad te obgrlim s ledja... Kao violoncelo...
I tek da znas... Mesec u zici je... Zvone na vecernje zvona Galicije...
I neka mi to ne uzme nebo za zlo...
Al ti si jedino cemu se molim...
Brinucu vec ja... Nemoj ti brinuti... Ma, da sam 'teo vec sam stoput mogo ginuti...
Dok otice Visla... Natraske, van smisla... I krecu jata pokisla... Daleko...
Živio jednom neki mudar čovjek, imao je sina. Sin je bio izuzetno grub, volio je pokazivati svoju nadmoć i snagu.
Zbog toga, nitko ga nije volio.
Otišao je kod oca i zatražio pomoć....želim da me ljudi vole, rekao je.
Otac mu reče: svaki puta kada nekoga povrijediš, uzmi čekić i zabij jedan čavao u dasku od ograde.
Mjesec dana sin je zabijao čavle. Bilo ih je puno, jedva su stali na dasku.
Nakon mjesec dana, kaže sin – i dalje me ne vole, šta da radim?
Svaki puta kada nekoga povrijediš, ispričaj se. Kad se ispričaš, izvadi čavao iz ograde.
Mjesec dana sin se ispričavao i vadio čavle.
Izvadio je skoro sve.
Došao je ocu i rekao – i dalje me ne vole, šta da radim?
Zamisli da je daska, u koju si zabijao čavle, nečija duša. Svaki puta kada ga povrijediš, boli ga kao da si mu zabio čavao u dušu. Svaki puta kada se ispričaš, čavao biva izvađen.
Nakon svakog izvađenog čavla na ogradi ostaje rupa, a na duši ožiljak.
Ožiljke je teško ukloniti, zato dobro razmisli želiš li zaista nekoga povrijediti....
malo mi je dosadno, neznam kud bi sa sobom, jer četvrtak mi je inace takav... svaku vecer imam nekaj, al' cetvrtak mi je prazan, rekel sam da si moram nekaj uvaliti za tu vecer jer nemože to tako da se ništa ne radi, jer kad se ništa ne radi onda samo loše misli padaju na glavu... neki dan sam htel naprviti putopis iz makedonije al' nemogu naci slike, pa mi se onda bez slika neda i nije to to... znam da su mi kod frenda na kompu, al' on je u zg-u a ja neznam dal imam na kojem cd-u.. tak da za sad jos nist od toga... da ovih dana bas nisam normalan, kaj i nije neko veliko čudo za mene al' primi to mene malo češće... da sam žensko rekli bi pms, al' ovak neznam koji izraz bi koristili za ovo... jednostavno sam sav nekak živčani, poludim kad me neko nekaj pita, pogotovo ako je neko glupo pitanje, a još više ako moram odgovor ponoviti oz nekih bedastih razloga.... jucer sam skoro zaspal popodne u skolu, neznam, to mi se inace ne desava obicno se budim oko 9-10 a jucer da me stari nije zval sasvim slucajno na mobitel oko 12 neznam kad bi se probudil... e da pocel sam pricat kak sam postal jako živčani i da me smetaju neke stvari koje prije nisam ni primjecival, poceli su me užasno živcirati neki ljudi u školi koje moram svaki da trpeti, i to mi je jako užasno, al' ponekad se najde lijek i za to, stavim mp3 u uha i slušam si pjesmice i nekak me bas briga za sve, tolko o tome kolko pratim sve te zanimljive predmete, a posebno uživam na politiki, to mi je vrhunac školovanja i s jedne strane jedva čekam da se maknem iz te škole, al' znam da će mi poslije faliti neke stvari, neki ljudi, neki rituali, zajebancije i sve ostalo kaj ide uz to kak mi je prije falila i osnovna, a isto sam tak čekal da ju završim, možda još i više... još sam nekaj htel napisati a pozabil sam...
e da, bas smo danas se nekaj spominali kak je bilo fora prije nekih 4-5 godina, tam negde 7-8 razred osnovne kad su stalno dolazile neke anonimne poruke, kad se znalo iti okolnim putevima doma samo da bi se islo s određenim osobama... kad sam znal potrošiti po 30kn na poruke u par sati, kad je sve to nekak bilo zanimljivo, a sad vise toga bas i nema... da fali mi... i neznam.....
Ostavio je odvrnut radio u kolima, kao obicno...
*"How deep is your love", Bee Gees, jeziva stvar...
Martin je izleteo sa desnog sedišta "minija", zagrlio me snažnije nego Popac, ali i pocrveneo ociglednije nego on.
Cekaj, ovde neko vara?
Pogledao sam ruzmarin na njegovom reveru, pokušao je da kaže, ali tad sam vec stvarno morao da krenem.
I, tako sam zapamtio taj dan.
Po prvom dolasku kuci...
Ah, da...
I Veverica se, slucajno, udala osamnaestog maja, osamdesete...
Eto. Ipak imamo neku "godišnjicu"...
Tako je to...
Da se udala za mene, verovatno bih, kao pravi muž, ponekad i zaboravio taj datum.
Ovako, zapamtio sam ga za uvek.
Kako i ne bih?
*pa da i cujete tu stvar, a vjerojatno ste već čuli..
Kuda ide ovo sve, da nema Japanca i Kinezna, pa uz njih glupih i neinteligentnih Amerikanca vjerojatno bi bilo dosadno svima nama na ovom svijetu, al' oni ipak čine svijet zabavnijim.... Nekad smo iz šale govorili kad smo kupovali "hot dog" da kud smo bas mi morali dobiti taj dio, organ od psa, da smo mogli bas i lopaticu dobiti unutra, a sad je nažalos to već istina... Za one koji možda i nisu vidli "novost" u svijetu kuhinje u Kini onda nek pogledaju na iskonovoj stranici, zapravo sad je to net.hr ovaj članak pa nek mi onda kažu tko je lud... moguće da se ja možda ja ne razumijem u svakakve napredke, al' ovo je tu mač čak i za mene... Na koje ideje još nebudu došli... Možda ubrzo na red dođe vagina na naglo ili sisa na lešo, nikad se nezna.... ajde do nekle su još prolazili mački koji se jedeju u italji kao specijalitet, al' ovo je ipak malo previše... by the way sretan tjedan životinja....
sad me malo strah ići opće na pišanje, sve mi neke loše misli idu po glavi...
kome sam upravo zgadio jelo, baš mi je drago, to mi je bila i namjera...
Dobar tek...
update....
ajde sad svi lijepo poklikajte, pa da ja zaradim 300,00kn pa da vidimo dal' će to isplatiti ili da ih odma popljujem...
U prvi suton jesen je napala na kej...
Park se šepurio u žutom ko stari ušminkani gej...
Na uglu Glavne i Dunavske u moj je prostor kročila...
Titrava, poput sveće slavske... Senka sa njenim očima...
A bila je cvetak... No, to je jučerašnja vest...
Svi smo mi Gospodari Sveta tu negde s dvadeset i šest...
Naš grad je bio njen lični atelje... Veliki film se snimao...
Bila je jedna od tri želje koje sam ikad imao...
Za druge je smišljala slatke kolekcije... Više ukrase...
U bojama nežnim i toplim...
Za sebe žaketiće od nekih grubih štofova...
I nisu vredele lekcije... Navukla se...
Na pilule i Dženis Džoplin...
I prve paketiće od onih Propalih Grofova...
A priču je moju slušala skeptično...
Za nju je, naravno, to bilo totalno falš i patetično...
Male banalne strasi... Ljubav, ljubomora, čežnja i bol i tom slično...
Užas... Patetično...
U prvi suton odjednom je zahladilo...
Davno sam nučuo da je "na žutom"... I šta da lažem... Nije me iznenadilo...
Do gala revije smo, eto, napokon stigli...
Dame i gospodo, ofucana kolekcija za strašila...
Na koncu priča vodi igli... E, lutko... Super si model sašila...
A ja sam pred život istupio naježen... I razdrljen...
Ko pred streljački vod u zoru...
I strah me... Nepromenjen... Dok metak putuje...
Al sa sudbom se natežem... Onako zagrljen...
Ko dve pijane lude na šoru...
Znam, kaljavo ordenje na mom kaputu je...
Ajde... Pričaj mi malo o patetici...
Tvoji su sveci za mene tek ubogi mali heretici?
Pričaj mi malo o tome... Ili nemoj?
A nju sam sretao slucajno,
uvek je s pogrešnim bila ona,
ali znao sam da sanja
onaj badem.
Čovjek samo srcem dobro vidi,
Bitno je očima nevidljivo. ...
Postoji plan da je andeli ukradu...
Il bar na cas... Da je vrate medu njih...
Jer nekad Nebo pravi veliku baladu....
I traži rimu za kljucni stih...
Lako je kad te neko ni ne zavoli...
Tad samo tamna strana srca zaboli...
Teško je kad za nekog jedinog i svog postaneš zrnce soli..
Teško je kad Tvoj Neko prestane da te voli...
Džaba bilo konja vranih, po livadi razigranih,
džaba bilo sata i salaša...
Džaba bilo njiva plodnih, vinograda blagorodnih,
džaba bilo karuca, cilaša... Džaba bilo konja vranih, po livadi razigranih,
džaba bilo sata i salaša...
Džaba bilo njiva plodnih, vinograda blagorodnih,
džaba bilo karuca, cilaša...
E, kad nisam s onom koju volem...
Postoje u nama neke neprevodive dubine, postoje u nama neke
stvari neprevodive u reci, ne znam...
Mjesec se sakrio iza oblaka ,
zasad znam, samo dvije zvijezde su na nebu,
kao tvoje oci,
kao biser rose...
na cvijetu sto se zove djurdjevak...
Nije se teško zaljubiti, nego je to teško reci.
Ljubav je staklo koje se lomi ako ga covjek primi suviše nesigurno ili suviše cvrsto.
U ljubavi i ratu sve je dopušteno.
Budite kao baklja na nebu, zraceci ljubav i svjetlost. Zamislite tisucu takvih baklji na nebu, poput sjajnih zvijezda u dalekim galaksijama koje možete vidjeti za vedre noci. Vi imate u sebi istu snagu da zracite ljubav i svjetlo i trebali biste sjajiti poput zvijezde, od trenutka kad se probudite ujutro pa do trenutka kad idete spavati.
COVJEK KOJI NIŠTA NE RISKIRA, NE CINI NIŠTA, NIJE NIŠTA I NE POSTAJE NIŠTA.
ON CE MOŽDA IZBJECI PATNJU I BOL, ALI NE MOŽE NIŠTA NAUCITI NI OSJETITI, MJENJATI SE NI RASTI, LJUBITI NI ŽIVJETI. SAMO ONAJ KOJI SE USUDI, ISTINSKI JE SLOBODAN.
Ništa na svijetu ne cini tako sretnim kao sanjarenje.
Ako zvuci predobro da bi bilo istinito, onda tako i jest.
Ne veruj nitkom više nego samom sebi.
Ako kažes neku tajnu svom prijatelju, vodi racuna da i on ima svog prijatelja.
Ako voliš nemoj kriti jer nije zabranjeno zaljubljen biti!
Ljudi oprastaju sve osim iskrenosti.
Naposletku...
Ti si dobro znala ko sam ja...
Otkud sad te suze, moja mila?
Rekla si da se za tocak bršljan ne hvata...
Zalud izgužvana svila...
To je tako...
Ne pravi od tuge nauku...
Mami svetlo na sledecem bregu...
Okopnice moj otisak na tvom jastuku...
Kao "jezuška" u snegu...
Razbicu gitaru...
Crn je mrak ispunjava...
Odavno se svoje pesme bojim..
Pomera u meni one gene Dunava...
Pa ja tecem... I kad stojim...
Ali opet...
Dal' bi ikad bila moja ti
da sam vojnik u armiji ljudi?
Rekla si da baš ne umem novce brojati...
I da je Ništa sve što nudim...
Naposletku, ti si navek znala da sam svirac...
Brošic što se teško pribada...
Da me moze oduvati najblazi Nemirac...
Da cu u po reci stati...
Da se necu osvrtati...
Nikada...
Redaš po vitrini
fini porculanski svet...
Al' ja sam figurica bez žiga...
Pazi... To je bajka što ti pada na pamet...
Fali ti baš ovaj cigan?
Ne, mila...
Tek u jesen otkriju se boje krošanja...
Sve su slicne u leto zelene...
Naposletku... Ti si dobro znala ko sam ja...
Cemu suze lepa ženo?
Draga moja, ti si navek znala da sam pajac...
Moj je šešir šatra pomicna...
Usne, tice-rugalice... A u oku tajac...
Da sam kaput sa dva lica...
Da sam Gospo'n Propalica...
Obicna...
Naposletku, ti si navek znala da sam svirac...
I da je nebo moja livada...
Da me može oduvati najblazi Nemirac...
Da cu u po reci stati...
Da se necu osvrtati...
Nikada...