|
|
...Nevernik...
11.07.2006., utorak
Naposletku... (neznam zašto to)
Malo da se i ovde javim... Nema me preiše ovdje, tu i tam zalutam na neke od blogova sa liste, pročitam nekima komentiram ako ima nekaj pametnog za napisati, ako ne onda se rađe ostavim suvišnih komentara, al' večinom sam tu negdje, a i kad me nema ponekad se sjetim nekih od blogera... Tako putujući prošli petak do Mađarske vidio polje suncokreta i sjetih se jednog suncokreta ili kao što neki znaju kišnaproforgo, pa se odmah sjetih da postoji Tvoj netko u toj pjesmi, pa onda dalje uz cestu se nađe neka mala tratinčica pa nakon nekog vremena stanes na mali odmor na nokoj od benzinskih, možda nije inina i ovjek se nađe nešto što podsjeća na nekoga, dalje neću nabrajat jer neće stati sve u post... U toj Mađarsku ili točnije Gyoru bilo je poprilično dobro,sunčano i vruće pomalo naporno i neispavano, al' veoma zabavno i veselo, malo je razočaral uranjeni povratak kući al' nema veze... U četvrtak već idem dalje, malo do mora, malo da se i okupam (ako ću se uopće kupati) al' vrijedi malo promjeniti klimu... i tako nikad dosadno, malo sam se već zaželio biti doma s društvom i zajedinčkog izlaska za vikend al' doći će i to tamo negdje u osmom mjesecu do onda valja iskoristi sve što se pruža... Pregledao sam slike s fotoaparata, napravio sam ih negdje 30-40 al' ništa posebno, kad dobim druge slike ako se nađe koja dobra onda okačim ovdje, al' nadam se da ću s mora i iz Makedonije imati više slika pa da bude nečeg zanimljivog... E sad da više ne čitate dalje ove baljezgarije stavljam neku pjesmu i odoh, možda se još i javim prije četvrtka...
Pred zoru je sa njine strane obicno muk...
Pod velom magle zvecka osmi kozacki puk...
I svu noc mi inje kamuflira sinjel uz polegli brest...
U inat cu i ovo pismo poslati... Znam: "ime i adresa nisu poznati"...
Dok tikvan-postar ne skonta ko to ceka sa fronta... Kakvu dobru vest...
I tek da znas... Ovo na slici je naoko pitomi pejsaz Galicije...
Al mira ni cas... Sve zivo pali na nas...
Fotograf jedini metkove spara...
Oberst kao lud olovo rasipa, fotograf jedva katkad okine sa nasipa...
Na nadosloj Visli se soldati stisli... I svima su nam pomisli... Daleko...
U sumrak je sa njine strane obicno zal...
Zatuzi adjinokaja ko ranjeni zdral...
Al postane krotka kad drmne je votka... Onako "na belo"...
Pod mojom sapkom lavovi se baskare...
U snu mi pletes beli sal za maskare...
Sva se pobrka predja kad te obgrlim s ledja... Kao violoncelo...
I tek da znas... Mesec u zici je... Zvone na vecernje zvona Galicije...
I neka mi to ne uzme nebo za zlo...
Al ti si jedino cemu se molim...
Brinucu vec ja... Nemoj ti brinuti... Ma, da sam 'teo vec sam stoput mogo ginuti...
Dok otice Visla... Natraske, van smisla... I krecu jata pokisla... Daleko...
|
|
|
| < |
srpanj, 2006 |
> |
| P |
U |
S |
Č |
P |
S |
N |
| |
|
|
|
|
1 |
2 |
| 3 |
4 |
5 |
6 |
7 |
8 |
9 |
| 10 |
11 |
12 |
13 |
14 |
15 |
16 |
| 17 |
18 |
19 |
20 |
21 |
22 |
23 |
| 24 |
25 |
26 |
27 |
28 |
29 |
30 |
| 31 |
|
|
|
|
|
|
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv |
|
A nju sam sretao slucajno,
uvek je s pogrešnim bila ona,
ali znao sam da sanja
onaj badem.
Čovjek samo srcem dobro vidi,
Bitno je očima nevidljivo. ...
Postoji plan da je andeli ukradu...
Il bar na cas... Da je vrate medu njih...
Jer nekad Nebo pravi veliku baladu....
I traži rimu za kljucni stih...
Lako je kad te neko ni ne zavoli...
Tad samo tamna strana srca zaboli...
Teško je kad za nekog jedinog i svog postaneš zrnce soli..
Teško je kad Tvoj Neko prestane da te voli...
Džaba bilo konja vranih, po livadi razigranih,
džaba bilo sata i salaša...
Džaba bilo njiva plodnih, vinograda blagorodnih,
džaba bilo karuca, cilaša... Džaba bilo konja vranih, po livadi razigranih,
džaba bilo sata i salaša...
Džaba bilo njiva plodnih, vinograda blagorodnih,
džaba bilo karuca, cilaša...
E, kad nisam s onom koju volem...
Postoje u nama neke neprevodive dubine, postoje u nama neke
stvari neprevodive u reci, ne znam...
Mjesec se sakrio iza oblaka ,
zasad znam, samo dvije zvijezde su na nebu,
kao tvoje oci,
kao biser rose...
na cvijetu sto se zove djurdjevak...
Nije se teško zaljubiti, nego je to teško reci.
Ljubav je staklo koje se lomi ako ga covjek primi suviše nesigurno ili suviše cvrsto.
U ljubavi i ratu sve je dopušteno.
Budite kao baklja na nebu, zraceci ljubav i svjetlost. Zamislite tisucu takvih baklji na nebu, poput sjajnih zvijezda u dalekim galaksijama koje možete vidjeti za vedre noci. Vi imate u sebi istu snagu da zracite ljubav i svjetlo i trebali biste sjajiti poput zvijezde, od trenutka kad se probudite ujutro pa do trenutka kad idete spavati.
COVJEK KOJI NIŠTA NE RISKIRA, NE CINI NIŠTA, NIJE NIŠTA I NE POSTAJE NIŠTA.
ON CE MOŽDA IZBJECI PATNJU I BOL, ALI NE MOŽE NIŠTA NAUCITI NI OSJETITI, MJENJATI SE NI RASTI, LJUBITI NI ŽIVJETI. SAMO ONAJ KOJI SE USUDI, ISTINSKI JE SLOBODAN.
Ništa na svijetu ne cini tako sretnim kao sanjarenje.
Ako zvuci predobro da bi bilo istinito, onda tako i jest.
Ne veruj nitkom više nego samom sebi.
Ako kažes neku tajnu svom prijatelju, vodi racuna da i on ima svog prijatelja.
Ako voliš nemoj kriti jer nije zabranjeno zaljubljen biti!
Ljudi oprastaju sve osim iskrenosti.
Naposletku...
Ti si dobro znala ko sam ja...
Otkud sad te suze, moja mila?
Rekla si da se za tocak bršljan ne hvata...
Zalud izgužvana svila...
To je tako...
Ne pravi od tuge nauku...
Mami svetlo na sledecem bregu...
Okopnice moj otisak na tvom jastuku...
Kao "jezuška" u snegu...
Razbicu gitaru...
Crn je mrak ispunjava...
Odavno se svoje pesme bojim..
Pomera u meni one gene Dunava...
Pa ja tecem... I kad stojim...
Ali opet...
Dal' bi ikad bila moja ti
da sam vojnik u armiji ljudi?
Rekla si da baš ne umem novce brojati...
I da je Ništa sve što nudim...
Naposletku, ti si navek znala da sam svirac...
Brošic što se teško pribada...
Da me moze oduvati najblazi Nemirac...
Da cu u po reci stati...
Da se necu osvrtati...
Nikada...
Redaš po vitrini
fini porculanski svet...
Al' ja sam figurica bez žiga...
Pazi... To je bajka što ti pada na pamet...
Fali ti baš ovaj cigan?
Ne, mila...
Tek u jesen otkriju se boje krošanja...
Sve su slicne u leto zelene...
Naposletku... Ti si dobro znala ko sam ja...
Cemu suze lepa ženo?
Draga moja, ti si navek znala da sam pajac...
Moj je šešir šatra pomicna...
Usne, tice-rugalice... A u oku tajac...
Da sam kaput sa dva lica...
Da sam Gospo'n Propalica...
Obicna...
Naposletku, ti si navek znala da sam svirac...
I da je nebo moja livada...
Da me može oduvati najblazi Nemirac...
Da cu u po reci stati...
Da se necu osvrtati...
Nikada...
|
|
