|
|
...Nevernik...
02.11.2005., srijeda
Džaba vam novci moji sinovci...
Ima dana kada neznam što ću sa sobom, a danas je definitivno jedan takav... Jednostavno nemam volje za ništa,pa sjedim tako za svojim pjuterom,u podlozi svira muzika (Nightwish, jer da svira neka laganica, mogli bi čitati sutra u novinama, "umro od laganica za stolom")pa tako treba mi nešto da nabija, a kad već nema nikog drugog u kući osim mačje koja je već pobjegla kroz prozor pa nek onda nabija... i tako sjedim pa odlučih nešto i napisati...
Dakle naslov vam sigurno nije previše jasan,a još manje onima koji ne slušaju Debelog... Čitam malo vjesti po netu,malo u novinama, pa onda na kraju i na TV i shvatim da je danas glavna ličnost Duje Draganja... Za one koji neznaju ili još nisu pročitali negdje, vjerujte uskoro će bit na svakom programu i u svakim vjestima kako je on otišao iz Hrvatske i kako više neće plivati pod hrvatskom zastavom...
Naš bivši reprezentativac odlazi u Katar, tamo će imat bolju plaću pa se odma odrekao i Hrvatske i svega, a svijet ga je upoznao pod hrvatkom zastavom,a i najbolje rezultate je ostvarijo plivajuči za tu reprezentaciju i oni su ga podigli na noge, naravno uz njegove trenige,odricanja i sve ostalo što ide uz vrhunske sportaše,a on je jedan od takvih...
I sad izvlačim pitanje iz toga svega dal je ipak novac toliko važan da napustiš državu i sve što si stekao u njoj i da odeš u neku drugu državu i da se držiš za srce kad ti budu svirali "tuđu" himnu na pobjedničkom postolju???
Sigurno da će tamo dobiti više nego ovdje kod nas, al' vjerujem da i ovdje dobiva dovoljno za pristojan život, a i više od toga. I zarađuje više od prosječne plače jednog radnika u nekoj tvornici ili od jednog pekara ili mesara...
Pa opet jedno pitanje, bi li lakše živjeli sa kruhom,mesom,odjevnim predmetima i da ne nabrajam dalje ili ćemo lakše živjeti gledajući na televiziji kako neko pliva???
Vjerujem da ima mnogo istomišljenika ovdje,ali da će se i nači oni koji neće stati uz ovaj moj post,na vama je volja da procjenite što nam je važnije i potrebnije...
A što se tiče dražave, svi znamo da nam je malo u qurcu,al' opet se ne žalimo previše... Nisam neki preveliki domoljub, al' tu sam se rodio, odrastao, sve što sam stekao je ovdje i nikad se nebi selio, jednio ako bi bili neki posebni uvjeti i razlozi, al' i onda bi išo preko srca.. I kada god putujemo negdje s nama ide zastava i uvijek netko ima majcu "PROUD TO BE CROAT" i neka svi znaju od kud smo... Toliko od mene....

|
|
|
| < |
studeni, 2005 |
> |
| P |
U |
S |
Č |
P |
S |
N |
| |
1 |
2 |
3 |
4 |
5 |
6 |
| 7 |
8 |
9 |
10 |
11 |
12 |
13 |
| 14 |
15 |
16 |
17 |
18 |
19 |
20 |
| 21 |
22 |
23 |
24 |
25 |
26 |
27 |
| 28 |
29 |
30 |
|
|
|
|
Dnevnik.hr Gol.hr Zadovoljna.hr Novaplus.hr NovaTV.hr DomaTV.hr Mojamini.tv |
|
A nju sam sretao slucajno,
uvek je s pogrešnim bila ona,
ali znao sam da sanja
onaj badem.
Čovjek samo srcem dobro vidi,
Bitno je očima nevidljivo. ...
Postoji plan da je andeli ukradu...
Il bar na cas... Da je vrate medu njih...
Jer nekad Nebo pravi veliku baladu....
I traži rimu za kljucni stih...
Lako je kad te neko ni ne zavoli...
Tad samo tamna strana srca zaboli...
Teško je kad za nekog jedinog i svog postaneš zrnce soli..
Teško je kad Tvoj Neko prestane da te voli...
Džaba bilo konja vranih, po livadi razigranih,
džaba bilo sata i salaša...
Džaba bilo njiva plodnih, vinograda blagorodnih,
džaba bilo karuca, cilaša... Džaba bilo konja vranih, po livadi razigranih,
džaba bilo sata i salaša...
Džaba bilo njiva plodnih, vinograda blagorodnih,
džaba bilo karuca, cilaša...
E, kad nisam s onom koju volem...
Postoje u nama neke neprevodive dubine, postoje u nama neke
stvari neprevodive u reci, ne znam...
Mjesec se sakrio iza oblaka ,
zasad znam, samo dvije zvijezde su na nebu,
kao tvoje oci,
kao biser rose...
na cvijetu sto se zove djurdjevak...
Nije se teško zaljubiti, nego je to teško reci.
Ljubav je staklo koje se lomi ako ga covjek primi suviše nesigurno ili suviše cvrsto.
U ljubavi i ratu sve je dopušteno.
Budite kao baklja na nebu, zraceci ljubav i svjetlost. Zamislite tisucu takvih baklji na nebu, poput sjajnih zvijezda u dalekim galaksijama koje možete vidjeti za vedre noci. Vi imate u sebi istu snagu da zracite ljubav i svjetlo i trebali biste sjajiti poput zvijezde, od trenutka kad se probudite ujutro pa do trenutka kad idete spavati.
COVJEK KOJI NIŠTA NE RISKIRA, NE CINI NIŠTA, NIJE NIŠTA I NE POSTAJE NIŠTA.
ON CE MOŽDA IZBJECI PATNJU I BOL, ALI NE MOŽE NIŠTA NAUCITI NI OSJETITI, MJENJATI SE NI RASTI, LJUBITI NI ŽIVJETI. SAMO ONAJ KOJI SE USUDI, ISTINSKI JE SLOBODAN.
Ništa na svijetu ne cini tako sretnim kao sanjarenje.
Ako zvuci predobro da bi bilo istinito, onda tako i jest.
Ne veruj nitkom više nego samom sebi.
Ako kažes neku tajnu svom prijatelju, vodi racuna da i on ima svog prijatelja.
Ako voliš nemoj kriti jer nije zabranjeno zaljubljen biti!
Ljudi oprastaju sve osim iskrenosti.
Naposletku...
Ti si dobro znala ko sam ja...
Otkud sad te suze, moja mila?
Rekla si da se za tocak bršljan ne hvata...
Zalud izgužvana svila...
To je tako...
Ne pravi od tuge nauku...
Mami svetlo na sledecem bregu...
Okopnice moj otisak na tvom jastuku...
Kao "jezuška" u snegu...
Razbicu gitaru...
Crn je mrak ispunjava...
Odavno se svoje pesme bojim..
Pomera u meni one gene Dunava...
Pa ja tecem... I kad stojim...
Ali opet...
Dal' bi ikad bila moja ti
da sam vojnik u armiji ljudi?
Rekla si da baš ne umem novce brojati...
I da je Ništa sve što nudim...
Naposletku, ti si navek znala da sam svirac...
Brošic što se teško pribada...
Da me moze oduvati najblazi Nemirac...
Da cu u po reci stati...
Da se necu osvrtati...
Nikada...
Redaš po vitrini
fini porculanski svet...
Al' ja sam figurica bez žiga...
Pazi... To je bajka što ti pada na pamet...
Fali ti baš ovaj cigan?
Ne, mila...
Tek u jesen otkriju se boje krošanja...
Sve su slicne u leto zelene...
Naposletku... Ti si dobro znala ko sam ja...
Cemu suze lepa ženo?
Draga moja, ti si navek znala da sam pajac...
Moj je šešir šatra pomicna...
Usne, tice-rugalice... A u oku tajac...
Da sam kaput sa dva lica...
Da sam Gospo'n Propalica...
Obicna...
Naposletku, ti si navek znala da sam svirac...
I da je nebo moja livada...
Da me može oduvati najblazi Nemirac...
Da cu u po reci stati...
Da se necu osvrtati...
Nikada...
|
|