|
|
...Nevernik...
05.09.2005., ponedjeljak
DAL JE SVE BILO SAMO FOL????
1. Noc kad sam preplivao Dunav
2. Prva ljubav
3. Neki novi klinci
4. Provincijalka
5. Tvoj Neko
6. Boza zvani Pub
7. Ljerka
8. Lepa protina kci
9. Slovenska
10. Prica o Vasi Ladackom
11. Otilia
12. Anita
13. Ćaletova pesma
14. Hej, haj bas nas briga
15. Jesen stiže dunjo moja
16. D-moll
17. Pesma o jednom petlu
18. Mirka
19. Oprosti mi Katrin
20. Zivot je more
21. Devojka sa cardas nogama
22. Slabo divanim Madjarski
23. Naposletku
24. Namcor
25. Sin jedinac
26. Ringispil
27. Odlazi cirkus
Dolazim, sto dukata donosim,
i kašmirsku maramu čudesnih boja.
Dolazim, da te opet zaprosim,
dok te drugom ne daju, ljubavi moja. To je redosljed pjesama koje je Djole odpjevao... Koncert je naravno započeo s Noć kad sam preplivao Dunav i u uvodnom govoru pozdravio sve Varaždince i sve one koji su došli tu povodom koncerta... Slijedile su neke priče (većina mi je bila poznata,al' bilo je i nekih novih)...Atmosfera odlična,ljudi gomila, u nekim izvještajima oko 30 000 (trideset tisuća/hiljada) ljudi...
O, da mi je da se još jednom zaljubim,
opet bih uzeo kostim večnog dečaka.
I opet bih smislio kako da prodangubim
dok ona ne sleti niz hodnik studenjaka. Svirao je i stare i nove pjesme,al' kao i na svakom koncertu pa tako i na ovom ostale su neke neispunjene želje, kao Ne volim januar,Fina lagana stvar,remorker,Jaroslava,Ankica... Al' zato su me dvije pjesme totalno izbacile iz takta prva je dakako Tvoj neko s maestrom i opernom pjevačicom,a onda stara dobra stvar Naposletku i jos sad mi se vrte neki stihovi u glavi i prođu me trnci kad se sjetim.... Prije koncerta izgubio sam društvo Balaševićevaca iz Zagreba,al' na sreću našao sam adekvatnu zamjenu,bile su to moje prijateljice Sonja i Aleksandra i frend iz osnovne Dražen i svi zajedno smo pjevali,a sigurno i dobro zabavili (barem ja!!)I tako pjesma po pjesma,stih po stih polako je koncert došao do kraja, trajao je 2:40 neki će reći dosta,al' da je svirao jos 3 sata mnogi nebi bili zadovoljni... Naravno završio je pjesmom Odlazi cirkus i nakon odlaska,uzaludnim skandiranjem publike da se vrate oni su definitivno otišli... Ma vidimo se u nekom drugom gradu u nekom drugom cirkusu...
Jedino moram sam sebe razočarati, a to je da mi nijedna slika nije uspjela,al' pronašao sam neke da mi post sa takvog koncerta ne ostane bez slika... I skoro zaboravio,nešto jako bitno i što me jako razveselilo,među onom gomilom ljudi nađem ja svoju majku,a u rukama majca "4.9.2005. Varaždin"... bilo je to... neopisivo....
Dal' je sve bilo samo fol?
Dal' je sve samo jeftin trik?
Il' sve te maske kriju bol
i neki sasvim drugi lik?
|
|
|
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv |
|
A nju sam sretao slucajno,
uvek je s pogrešnim bila ona,
ali znao sam da sanja
onaj badem.
Čovjek samo srcem dobro vidi,
Bitno je očima nevidljivo. ...
Postoji plan da je andeli ukradu...
Il bar na cas... Da je vrate medu njih...
Jer nekad Nebo pravi veliku baladu....
I traži rimu za kljucni stih...
Lako je kad te neko ni ne zavoli...
Tad samo tamna strana srca zaboli...
Teško je kad za nekog jedinog i svog postaneš zrnce soli..
Teško je kad Tvoj Neko prestane da te voli...
Džaba bilo konja vranih, po livadi razigranih,
džaba bilo sata i salaša...
Džaba bilo njiva plodnih, vinograda blagorodnih,
džaba bilo karuca, cilaša... Džaba bilo konja vranih, po livadi razigranih,
džaba bilo sata i salaša...
Džaba bilo njiva plodnih, vinograda blagorodnih,
džaba bilo karuca, cilaša...
E, kad nisam s onom koju volem...
Postoje u nama neke neprevodive dubine, postoje u nama neke
stvari neprevodive u reci, ne znam...
Mjesec se sakrio iza oblaka ,
zasad znam, samo dvije zvijezde su na nebu,
kao tvoje oci,
kao biser rose...
na cvijetu sto se zove djurdjevak...
Nije se teško zaljubiti, nego je to teško reci.
Ljubav je staklo koje se lomi ako ga covjek primi suviše nesigurno ili suviše cvrsto.
U ljubavi i ratu sve je dopušteno.
Budite kao baklja na nebu, zraceci ljubav i svjetlost. Zamislite tisucu takvih baklji na nebu, poput sjajnih zvijezda u dalekim galaksijama koje možete vidjeti za vedre noci. Vi imate u sebi istu snagu da zracite ljubav i svjetlo i trebali biste sjajiti poput zvijezde, od trenutka kad se probudite ujutro pa do trenutka kad idete spavati.
COVJEK KOJI NIŠTA NE RISKIRA, NE CINI NIŠTA, NIJE NIŠTA I NE POSTAJE NIŠTA.
ON CE MOŽDA IZBJECI PATNJU I BOL, ALI NE MOŽE NIŠTA NAUCITI NI OSJETITI, MJENJATI SE NI RASTI, LJUBITI NI ŽIVJETI. SAMO ONAJ KOJI SE USUDI, ISTINSKI JE SLOBODAN.
Ništa na svijetu ne cini tako sretnim kao sanjarenje.
Ako zvuci predobro da bi bilo istinito, onda tako i jest.
Ne veruj nitkom više nego samom sebi.
Ako kažes neku tajnu svom prijatelju, vodi racuna da i on ima svog prijatelja.
Ako voliš nemoj kriti jer nije zabranjeno zaljubljen biti!
Ljudi oprastaju sve osim iskrenosti.
Naposletku...
Ti si dobro znala ko sam ja...
Otkud sad te suze, moja mila?
Rekla si da se za tocak bršljan ne hvata...
Zalud izgužvana svila...
To je tako...
Ne pravi od tuge nauku...
Mami svetlo na sledecem bregu...
Okopnice moj otisak na tvom jastuku...
Kao "jezuška" u snegu...
Razbicu gitaru...
Crn je mrak ispunjava...
Odavno se svoje pesme bojim..
Pomera u meni one gene Dunava...
Pa ja tecem... I kad stojim...
Ali opet...
Dal' bi ikad bila moja ti
da sam vojnik u armiji ljudi?
Rekla si da baš ne umem novce brojati...
I da je Ništa sve što nudim...
Naposletku, ti si navek znala da sam svirac...
Brošic što se teško pribada...
Da me moze oduvati najblazi Nemirac...
Da cu u po reci stati...
Da se necu osvrtati...
Nikada...
Redaš po vitrini
fini porculanski svet...
Al' ja sam figurica bez žiga...
Pazi... To je bajka što ti pada na pamet...
Fali ti baš ovaj cigan?
Ne, mila...
Tek u jesen otkriju se boje krošanja...
Sve su slicne u leto zelene...
Naposletku... Ti si dobro znala ko sam ja...
Cemu suze lepa ženo?
Draga moja, ti si navek znala da sam pajac...
Moj je šešir šatra pomicna...
Usne, tice-rugalice... A u oku tajac...
Da sam kaput sa dva lica...
Da sam Gospo'n Propalica...
Obicna...
Naposletku, ti si navek znala da sam svirac...
I da je nebo moja livada...
Da me može oduvati najblazi Nemirac...
Da cu u po reci stati...
Da se necu osvrtati...
Nikada...
|
|
