|
|
| < | studeni, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | |||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
MyOWN PREDLOŠCI
-- nešto što lajka radi dok joj se neda raditi ništa ostalo. ( a i to je bome propalo odavno, a prelina sam da se vise bavim time :D )
Vječno "prežvakavanje" vlastitih grešaka psihički je štetno i ima
loše posljedice po zdravlje...
Leonardo da Vinci:
"Uistinu je čovjek kralj svih životinja, jer njegova okrutnost nadmašuje njihovu. Mi živimo od smrti drugih. Mi smo hodajući grobovi!"
"Imam jedan san. Vidim čovječanstvo koje razumije da duh koji pjeva u našim srcima pjeva i u srcima drugih životinja."
John Robbins, Diet for a New America
"Čovjeku koji je intelektualno viši od drugih, samoća pruža dvostruku korist; prvu, što je sam, i drugu, što nije s drugima." Arthur Schopenhauer
"Mislite da je novac korijen svega zla. Jeste li se ikad pitali što je korijen novca?" Ayn Rand
"I have never let my schooling interfere with my education." --Mark Twain
"Kod večernjih lampa mi ćemo se kradom
pogledat ko stranci,
bez imalo svijesti koliko nas vežu
neki stari lanci."
(pjesma Povratak, Cesarić)
u ovim bendovima je pjevao Chris Cornell :)
U prošlom postu sam pisala nešto o tome kako ljudi imaju mnogo talenata koji često ostanu neiskorišteni. U cijeloj priči sam se dotakla i teme da ljudi rade ono što žele. Ja sam rekla da bi to bilo moguće u nekom idealnom svijetu, a naš svijet i nije baš idealan, to je svakome jasno. U biti što je idealno? Idealno ne postoji. Jer ono što je istinito i ono što je realno je baš ono što je oko nas, ono što mi poimamo osjetilima i racionalnom spoznajom. Tako da na neki način ovaj svijet i jest ono idealno, ali naravno idealno na način da je idealno baš zbog toga što može postati još bolje. I tu mi odlučujemo oće li ići na bolje ili na gore. Ali malo sam sada zalutala. Mislim da nije moguće raditi ono što hoćemo, jer da i hoćemo ne možemo. Jednostavno smo spriječeni na mnogo načina. Prvo što nas spriječava je zakon. I da učinimo nešto što želimo, a da je zakonski zabranjeno vjerojatno ćemo biti kažnjeni na sudu. Ako prođemo nekažnjeno, cijeli život ćemo živjeti u strahu da nas ne uhvate i opet nećemo moći živjeti onako kako mi hoćemo, jer život u strahu nije ničija svojevoljna opcija. Ako učinimo nešto što nije društveno prihvatljivo, tada ćemo biti izolirani od društva. Ali taj slučaj je ipak malo složeniji, jer društvo može biti razvijeno u drukčijem obliku nego i sam pojedinac koji ima drugačije oblikovanu svijest, tako da ga samo zbog toga što je “drugačiji” mogu krivo gledati i potom izolirati. Tu spadaju neke banalne stvari poput muzike, načina oblačenja, frizure, piercinzi i tetovaže koje još uvijek neki smatraju neprihvatljivima. To ne smatram uopće nekom prijetnjom društvu i nebi se smjelo tretirati kako se tretira u nekim sredinama. To je već netolerancija. Drugo je devijantnost u ponašanju koje dovodi do društvenih problema, iako devijantno ponašanje samo po sebi može biti korisno za cijelo društvo, jer po primjeru na koji se održivači zakona odnose prema onima devijantnog ponašanja, društvo će se kretati prema smjeru boljeg ponašanja i njihove norme će biti čvršće.
Da malo skratim (
), mi smo jednostavno ograničeni s mnogo stvari da u samom početku ne možemo činiti ono što hoćemo. Tako i da ako netko smatra da može raditi ono što hoće, onda će ubrzo shvatiti da to nije onako kako se čini, i biti će opet na početku. Ali mislim da ako ljudi gledaju na to da 'mogu raditi što hoće' na način da rade što hoće, ali tako da “usade” u sebe misao da mogu to raditi dok ne ugrožavaju druge i tuđu slobodu, pa ni svoju, i sve će im biti lakše. Živjet će puno lakše i s mišlju da su slobodni, a znamo da je pojam slobode važan svakom čovjeku. Iako, ljudi nisu slobodni. Previše toga nas ograničava da bi bili slobodni onako kako mi to zamišljamo. Čovjek je slobodan kada se ne nalazi iza rešetaka. To je kao da ste rekli 1 nije 2. Stvar je u tome da smo svi mi ljudi međusobno povezani jednim imaginarnim konopcem i jednostavno utječemo jedni na druge, svakim učinjenim postupkom.
Jednostavno trebamo živjeti tako da ne ugrožavamo nikoga drugoga i ničiju slobodu. A to nije lako, jer mi raznim našim postupcima ugrožavamo druge a da nismo ni svjesni toga. Npr. samo pušenje cigareta na koje svi gledaju na način:”pa ja samo sebe ugrožavam, na to imam pravo” ugrožava puno drugih ljudi, a i zrak koji svi udišemo... I to se nekako smatra prihvatljivim, iako je pušenje jako loše. Zanemarit ćemo činjenicu da sam i ja pušač
ZNAČI, da skratim sve ovo gore (), ja mislim da nije u redu raditi ono što želimo, jer to ne možemo jer smo ograničeni raznim stvarima, a opet trebamo misliti i na druge ljude oko nas, koji također žive na ovoj planeti uz nas. Neki ljudi još nisu svjesni toga.. ali postat će..
Mogla bih još o ovome pisati, ali moram ići učiti, a i ne želim ugrožavat vaš život mojim dosađivanjem, pa ću prestati
Pozdrav...!
Otkrijte skrivene strasti iz vaše podsvijesti...!
evo ovo sam našla na jednom blogu, učinilo mi se baš kao dobra fora... :)
ugl, vidite da sam sredila OPET novi dizajn, na zmijicu je i baš mi se sviđa. Ovaj mi je osobno najbolji do sada. Očito mi je jako zanimljivo u životu kada samo dizajnove za blogove radim po cili dan... ili jednostavno ne želim raditi ono što bih trebala raditi... to mi se čini kao vjerojatnije
I ako netko od vas želi neki dizajn, samo napišite u komentarima ili mi pošaljite mail, što želite, kako to želite...
A sada na ono na što se odnosi naslov posta:
MRZIM kada mi netko želi kontrolirati život.. kada netko želi da ja živim po pravilima koja mi drugi nameću i da ti isti ljudi određuju MOJE želje, MOJE misli i MOJE ciljeve.
"Nije li svoj vlastiti život iščitavala prema naputku za uporabu koji su joj drugi gurnuli u ruku?" (neznanje, Kundera)
Svi mi smo ljudi posebni i drugačiji od ostalih po rođenju. Svak od nas od samog rođenja usvaja razne stvari koje će u kasnijoj dobi našeg života odrediti naš život. Ali često ljudi pod čijim smo skrbništvom nameću prisilno te stvari koje bi mi trebali usvojiti... i što će time postići? Samo odbojnost prema tome što su željeli da dijete zavoli.. Mrzim bilokakvo forsiranje... naravno, djecu treba odmalena učiti da uče, a ne da se samo igraju i gube vrijeme na gluposti, jer svi ljudi imaju razne talente koji često ostaju neiskorišteni baš zbog toga što u njihovoj mlađoj dobi nitko nije zamjećivao da oni imaju određenu sklonost prema nečemu, ili ih je netko forsirao da se uče nečemu drugom ili su ih vječito drugi "bombardirali" raznim gotovim igračkama ili igrama koje ne zahtijevaju nikakvu kreativnost... Razloga je mnogo, a produkt su djeca malo starije dobi koja su navikla da sve dobiju na gotovo, ili drugi slučaj je da će djeca biti marionete njihovih skrbnika, a i ostalih ljudi koji će im diktirati njihov život, pa i želje, misli i sve ostalo. Nemojte se tomu čuditi, jer mnogi su takvi a možda im se i ne čini tako. Kreativnost jednostavno ostaje utopljena u željama onih koji žele utjecati na vaš život, kako na svoj već nisu mogli. A to nije u redu. Jedno je utjecati na život na pozitivan način, tako da se onaj na kojeg bi se trebalo utjecati nauči nekim vrijednostima koje su dobre za njega, ali mislim da je utjecanje na aspiracije nekog čovjeka prema određenom području, sasvim neprihvatljivo, jer mislim da svaki čovjek treba prvo upoznati puno toga što bi ga moglo zanimati, i među time naći ono najbolje. Čemu tjerati nekoga da nauči matematiku, ako je on rođeni društvenjak i rastura u tom području? To nema smisla... nikakvog. Naravno, sada govorim o prisiljavanju čovjeka da se opredjeli za matematiku ako njega zanimaju društveni predmeti.. ne govorim o nekim nižim stupnjima školovanja..
Život je jedan i nema ponavljanja, i zašto ne bi u ovom životu radili ono što želimo (pod uvjetom da takvo življenje ne ugrožava nikoga i nije na štetu drugima) nego ono što nam drugi diktiraju kao ono što će nam se bolje isplatiti, iako mi to ne volimo. Čemu raditi nešto samo zbog novca koji će nam taj rad donijeti? Ako i netko smatra da novac ima vrijednost, onda tu vrijednost opet nemože usporedit sa onom vrijednošću koju ima rad koji radimo radi sreće i zadovoljstva...
Ali ja sada pričam o nekom idealnom stanju u životu i svijetu općenito kada ljudi mogu raditi ono što žele... ponekad te život natjera da radiš one poslove koje i ne želiš raditi, jer novcu je pridodana tolika vrijednost da jednostavno ljudi rade svašta u svrhu preživljavanja.. sve ide u potpuno krivom pravcu, a toliko duboko smo zašli u propast da ne možemo sada krivulju pravca smjestiti u prvi kvadrant gdje su obje koordinatne osi pozitivne (zanemarite ovaj dio )
Znam, dosadna sam, ali nemogu si pomoći
nadam se da ste me shvatili.. tila sam samo reći da je grozno što ljudi nemogu ostvariti svoje stvarne ciljeve zbog raznih tuđih želja, zbog novca i raznih drugih čimbenika koji su totalno nevažni u usporedbi s njihovom srećom a opet u ovom svijetu sve ono što ima zastvarno malu vrijednost se tretira kao nešto s iznimno velikom vrijednošću... žalosno zar ne? A život je samo jedan...
Pozdrav...!
Kao prvo, ali ne kao i osnovno, želim javno reći da mrzim blog.hr zbog toga što mi se izbrisao bio onaj dizajn za koji sam se toliko mučila da ga napravim. Prokleti bili i vaše baze podataka 
Sada sam sredila neki novi dizajn u pet minuta, i ok je, ali ne sviđa mi se nešto posebno kao i onaj prije :( onaj sam mislila čak na malo dulje zadržat
Kao drugo i kao ono važnije, napomenula bih da posjetite blog jedne meni very × very^2 × ... × very^n special osobe ^^ :D
neću još reći o kome se radi :)
ako niste već kliknuli na link, učinite to sada :D
Biti multifunkcionalan može dovesti u mom slučaju samo do kolapsa. Jer kada imate plan u glavi na kojem su ispisane tri točke koje trebate ispuniti, onda moj mozak briše tu listu, uzimajući to kao jedno od mogućih riješenja. Uvijek postoji odabir - riješiti zadano ili raditi nešto deseto i pravit se lud. Ja odaberem ovo drugo.
- "Ne znam riješiti ovaj zadatak, ovo je nemoguće."
- "Znam!"
- "Što?"
- "Možemo obrisat ovo i pravit se da se nikad nije dogodilo."
Mogu obrisat ovaj dan?
i da, ako niste kliknuli na link gore, učinite to sada 
pozdrav...!
Jučer mi se dogodilo nešto divno. Napisala sam ogroman post i stvarno mi se sviđao. Bila sam tako zadovoljna napisanim, ponosno sam gledala u sva ona ispisana slova, na one uploadane slike koje su se čudom brzo uploadale... upisala sam naslov, i moja ruka, koja je pokretala napravicu koju zovemo miš, je uzrokovala tim pokretima pomicanje male strelice koja je bila vidljiva na monitoru. Mala strelica se brzo našla na buttonu OBJAVI... bila sam tako sretna zbog pomisli kako ću za par trenutaka vidjeti post objavljen na web adresi mog bloga, ali odjednom sam si glavu preokupirala problemom koji sam upravo čula i zamišljena zbog istog, nisam više razmišljala o pokretima svoje ruke koja je pohotno krenula prema malom znaku X, nakon kojeg je došlo do toga da sam mogla vidjeti svog desktop na more s prelijepom školjkom u lijevom kutu. Naravno, kako sam još uvik bila okupirana svojim mislima u kojima nije bilo mjesta za razmišljanje ili bar za shvaćanje toga da sam upravo izišla iz prozora gdje sam pisala post dok se on upravo objavljivao, ja sam još uvik u stanju sreće radi posta, upisala u mozillu firefox web adresu mog bloga i očekivala novi post. Samo, on se nije pojavio. Ma treba mu samo malo vremena, pomislila sam instiktivno. Refreshala sam stranicu. Ništa. I dalje se prikazuje isti, stari post. Scena je bila kao u starim klišej filmovima kada ženska čeka tipa, a on je u ratu i rekli su joj da će doći, a njegovi djelovi tijela su na deset različitih djelova svijeta. Moj mozak je počeo davati znakove života i tiho mi je šaputao da možda i nisam objavila post. Odi u kur**, rekla sam sama sebi. Ali i dalje se nisam mirila s onim što je bilo očito, u nadi da će to nešto promjeniti. Nakon što sam počela manijakalno pritiskat tipku refresh, totalno razočaranje i poriv za samoubojstvom je počeo rasti... brzo sam otišla u blog.hr editor za postove i tamo nigdje nije bilo novog posta. Baš nigdje. No, nada umire posljednja, pa je tako i bilo. Otišla sam u history i tamo je uzbuđenje u meni opet poraslo kada sam vidjela link do stranice na kojoj je bio napisan moj post. No, nije se ništa dogodilo. Jedino što sam postigla je bilo da sam otvorila početnu stranicu blog.hr-a. Osjećala sam se kao u Kafkinom romanu. Katastrofa. Od silne bujice osjećaja, ljutnje, želje za razbijanjem računala i svega ostalog što je uobičajeno za takve situacije, ja sam osjećala sam neku tupost u sebi koja je bila refleksija moje inteligencije u trenutku kada sam pritisla na onaj znak X. Bila sam u stanju da se zatučem s tipkovnicom, ali onda bi samo još morala kupovat novu tipkovnicu...
Što brže sam ugasila računalo, i udaljila se od njega, za njegovo i moje dobro...
lol kako sam ja prokleto dosadna
skraćena priča: izašla sam iz prozora u kojem sam pisala post dok se objavljivao jer sam glupa ko top.
pouka: ako ste inače pisali postove u wordu, PIŠITE I DALJE!
pozdrav...!
Svi smo upoznati s pokusima na životinjama, ali možda i nisu svi upoznati s patnjom životinja koje sudjeluju u takvim pokusima... Poneki i zatvaraju svoje oči pred tim zločinima, poneki zatvaraju svoje uši da nečuju njihove bolne krikove, jer lakše je živjeti u neznanju i praviti se glup, nego pokušati suosjećati s tim životinjama i na bilo koji način pokušati pomoći.
Ja kao pojedinac nemam nikakvu moć...
To svima ispočetka prostruji kroz misli... i meni je mnogo puta ta misao prošla kroz glavu.. ali to je uobičajeni produkt straha od neuspjeha i od jedne dugotrajne borbe s vjetrenjačama. Znam da se ne čini da mi kao pojedinci možemo učiniti bilo što protiv velikih kompanija koje još vrše pokuse na životinjama, ali ako svi započnemo bojkot proizvoda koji se testiraju na životinjama i ako bude sve više i sve brojnijih prosvjeda protiv tih pokusa, stvari će se promjeniti...
Pa bolje je da se proizvodi testiraju na životinjama nego na ljudima...
Ne, nikako nije bolje. Nije dobro ni jedno ni drugo... Kao prvo, ako se proizvodi testiraju na životinjama to testiranje neće biti 100% sigurno, jer životinje nisu ljudi, a kao drugo životinje tim testiranjima neviđeno pate i ti testovi imaju grozne posljedice za njih. Naravno, u časopisima ćete čitati samo za ona testiranja koja su bila uspješna, a neka istraživanja se proglase uspješnima, pa imaju grozne posljedice za ljude. Npr. Hormon dietylstilbestrol je godinama bio preporučivan kao sredstvo za smirenje trudnicama. Desetak godina kasnije otkrilo se da uzrokuje novi, nasljedni oblik raka maternice kod 95% potomaka ženskog spola. Nije postojala životinja u kojoj bi taj hormon izazvao slične simptome.
Zanimljivo, zar ne?
Na kažem ja da bi se trebala vršiti testiranja na ljudima, nego bi se proizvodi trebali testirati nekim metodama koje su suvremene i stručne. Npr. možemo testirati na umjetno uzgojenim ljudskim stanicama u epruveti kojima ne samo da ćemo postići rezultate korisne za čovjeka, nego ćemo ujedno i shvatiti mehanizam djelovanja tvari, te pronaći mogućnosti kako liječiti trovanje. Ako nam je stalo do ljudskog zdravlja moramo ovaj surovi i barbarski način što prije zamijeniti uistinu stručnim metodama bez korištenja životinja.
'Ne mogu se sjetiti nijednog većeg medicinskog proboja proizašlog kao rezultat eksperimenata na životinjama. Pitam se koliko još milijuna životinja mora biti žrtvovano prije nego napustimo beskorisnu i barbarsku praksu eksperimentiranja na životinjama.' - Dr. Vernon Coleman, član Kraljevskog medicinskog društva
Neke od kompanija koje testiraju svoje proizvode na životinjama:
- Afrodita
- Colgate - Palmolive Co.
- Garnier
- Henkel (Bref, Clin, Kaloderma, Opti, Persil, Perwoll, Pril, Pur, Rex, Silan, Solea, Somat, Weisser Riese)
- L'Oréal (Anais Anais, Bilage, Biotherm Cosmetics & Skin Care, Helena Rubenstein, Logics, Ombrelle, Vital Nutrients)
- Pliva (Venotrex)
- Procter & Gamble Co. - P&G (Alfred Dunhill, Alldays, Always, Anna Sui, Antikal, Ariel, Atkinsons, Attends, Bess, Blend-a-Dent, Blend-a-Gum, Blend-a-Med, Blendax Anti Belag, Bogner, Bold, Bruno Banani, Camay, Carrera, Certina, Certina Med, Charles Jourdan, Cheer, Chiemsee, Chlorhexamed, Cindy Crawford, Clearasil, Cliff, Comet, Cover Girl make up, Credo, Crest, Dash, Daymed, Ellen Betrix, Escada, Extase, Fairy, Firmodent, Gabriela Sabatini, Gabriele Strehle, Galileo, Gerry Weber, Ghost, Gillette Series, Giorgio Beverly Hills, Globe, Gucci, Head & Shoulders, Henry M Betrix, Herbal Essences, Hervé Léger, Hugo Boss, Ivory, Jean Patou, Kamill, Lacoste, Laura Biagiotti, Lenor, Litamin, Luvs, Marc O'Polo, Max Factor make up, Max Mara, Medinait, Meister Proper, Mexx, Mont Blanc, Muelhens, Naomi Campbell, Oil of Olaz, Old Spice, Otto Kern, Pampers, Pantene, Pantene Pro-V, Pringles Chips, Priscilla Presley, Procter & Gamble, Puma, Rochas, Scannon, Secret Deodorant, Shulton, Sir, Spic & Span, Sumatra, Sure, Tempo, Tide, Tom Tailor, Tosca, Trussardi, Valentino, Vidal Sassoon, Wash & Go
veća lista kompanija je na linku: Crna lista
Neke od kompanija koje NE testiraju svoje proizvode na životinjama:
- Avon
- Biovitalis (Bioherbal, Herba Mare)
- Chanel
- Dietpharm
- DM - Drogerie Markt (njihovi vlastiti proizvodi: Alana, Alverde, Babylove, Balea, Das Gesunde Plus, Denk Mit, Dontodent, Ebelin, Jessa, Profissimo, Réell'e, S-he stylezone, Saugstark+sicher, Sundance)
- Ginger kozmetika (M'Claire)
- Oleal
- Oriflame
- Paglieri (Aqualina, Cleo, Felce Azzurra, Labrosan, Selectiva S.p.A.)
- Performance Health Inc. (Biofreeze)
- Saponia (Arf, Brinell, Di Sunprotection, Faks Helizim, Frutella, Kaina, Lahor, Likvi, Nila, Ornel, Rubel, Tipso, Vim, Zirodent)
- United Colors of Benetton
veća lista kompanija je na linku: Bijela lista
Podržite kompanije koje ne vrše pokuse na životinjama, i bojkotirajte one koje ih vrše još uvijek!
Uz ovaj post prilažem i snimku na kojoj se nalazi nešto o tome kako se ljudi odnose prema beaglovima na testiranjima... video zapis nije velik i iznosi 440.74 kb
Život u laboratoriju - pokusi na beaglovima
Dan 21.07.2005.god. je obilježen kao dan borbe protiv pokusa na životinjama i taj dan je obilježen puštanjem 32 psa pasmine beaglova s Veterinarskog fakulteta u Zagrebu (od kojih je Antun Brkić već polomio kosti stražnje desne noge na 22 psa), i konačno su predani udomiteljima. Psi su bili prestrašeni, traumatizirani, polomljeni, ranjeni, bolesni, pothranjeni, nakon godina života provedenih u uskim prljavim kavezima...
Taj dan obilježava borbu koja će trajati dok pokusi na životinjama ne prestanu, i iako su beaglovi s Veterinarskog fakulteta oslobođeni, krivci za ono što im se do dana oslobađanja događalo, nikad nisu kažnjeni...
Pozdrav...!
- Volim te.
- I ja tebe. Nikad te neću ostaviti!
- Gotovo je.
- Ali rekla si da ćeš uvijek biti tu uz mene. Čime sam ovo zaslužio?
- Ništa mi nije jasno. Zašto ona sada nije tu uz mene?
- Samo tako me napustila. Kao da joj ništa nikad nisam značio.
- Pokušajte to razriješiti. Što ne misliš da si zaslužio objašnjenje?
- Stvar je u tome da sam razočaran u nju. Ne želim je više vidit. Biti će tako lakše. Uostalom, već imam nekog drugog u planu...
- Tko? Tko?
- Sviđaš mi se.
- Paaaa... onda mi to i pokaži.
Osjećaji su jedna jako promjenjiva stvar.
A riječi se mjenjaju iz minute i minutu, pa i brže.
Oslonac koji tražimo nije u riječima,
iako riječi imaju neki slatki otrov
od kojeg postajemo slijepi na realnost.
(p.s. ova slova su tribala biti različite boje, ovisi o kome se radi u dijalogu/monologu, ali očito zbog nekog razloga to nije moguće da se prikaže :S ... ma nema veze, valjda kužite smisao posta :P )
Što nije tragično kada snimiš pornić samo da bi zadovoljio medije (dobro, pornićem nisu samo mediji zadovoljeni ), a ti zapravo nisi osoba koja to voli? U biti ti je draže gledat tv i jesti? Ova teška sudbina je snašla sirotu Paris Hilton, kojoj njen imidž najseksi seks simbola služi samo kao maska za medije.
No comment.
Kako je otužno da današnje vijesti ili tako nešto, čine ovakve gluposti poput ove gore. Glupo mi je kako su neki ljudi tako opsjednuti "zvijezdama" da žele znati koliko često ovi ručaju, idu na wc, koliko puta operu ruke na dan i sl. Malo karikiram situaciju, ali valjda shvaćate smisao. Jedno je poštovati neke ljude radi njihovog posla i njihovog stvaralaštva, a drugo je kada se neki tretiraju kao zvijezda na nebu, a zašto? Zato jer imaju love kao blata, pojavljuju se na mjestima gdje je 100 kamera uprto u njih i sami se nazivaju zvijezdama. Svi su oni ljudi od krvi i mesa kao i ja, i zbog toga ih nikad neću gledat kao nekoga tko je vrijedniji od mene ili bilo što slično. Osnova njihove slave je novac i/ili fizička ljepota, dvije stvari koje su svakako prolazne. A novac uopće ne smatram nikakvom vrijednošću, već nečim što je potpuno izgubilo smisao. Nekoć je novac bio rađen od zlata i srebra, i vrijedio je nešto. A po kojem pravilu papirnati novac išta znači?
Ja ću za godinu dana ići na fakultet. Izabrati ću onaj fax koji ja želim studirat s željom da ću raditi ono što želim. Ali neki moji vršnjaci koje poznajem idu na onaj fax za koji misle da će im donijeti veću zaradu. Smatram da to uopće nije u redu - to da im je novac glavna nit vodilja života. Novac nema vrijednost, osim one kvazi vrijednosti koju su mu nametnuli oni kojima to odgovara. To su oni koji imaju moć i koji temelje svoju moć na pljačkanju onih "malih ljudi" koji nemaju moć da im se usprotive, a i često i ako dođe do toga da se slože i da krenu protiv nekog moćnijeg, onda će doći do onog kao u francuskoj revoluciji, a to je da se među pristašama revolucije, ili bune, dođe do različitih interesa i oni se među sobom sukobljavaju i tako olakšavaju onom protiv koga su se isprva borili da ih "slomi".
A opet nije niti važno da li ja smatram novac vrijednim ili ne, ili ako to smatra i više ljudi... stvar je u tome da se nikad neće promjeniti to da će novac biti tretiran kao neka vrijednost za kojim mnogi trče, odbacuju moralnost i rade grozne stvari... Sve ove moje riječi su nevažne ...
Money, get away
Get a good job with more pay and you're okay
Money it's a gas
Grab that cash with both hands and make a stash
New car, caviar, four star daydream,
Think I'll buy me a football team
iz Pink Floydove pisme Money :)
Pozdrav...!