![]() |
| < | listopad, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | 31 | |||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
MyOWN PREDLOŠCI
-- nešto što lajka radi dok joj se neda raditi ništa ostalo. ( a i to je bome propalo odavno, a prelina sam da se vise bavim time :D )
Vječno "prežvakavanje" vlastitih grešaka psihički je štetno i ima
loše posljedice po zdravlje...
Leonardo da Vinci:
"Uistinu je čovjek kralj svih životinja, jer njegova okrutnost nadmašuje njihovu. Mi živimo od smrti drugih. Mi smo hodajući grobovi!"
"Imam jedan san. Vidim čovječanstvo koje razumije da duh koji pjeva u našim srcima pjeva i u srcima drugih životinja."
John Robbins, Diet for a New America
"Čovjeku koji je intelektualno viši od drugih, samoća pruža dvostruku korist; prvu, što je sam, i drugu, što nije s drugima." Arthur Schopenhauer
"Mislite da je novac korijen svega zla. Jeste li se ikad pitali što je korijen novca?" Ayn Rand
"I have never let my schooling interfere with my education." --Mark Twain
"Kod večernjih lampa mi ćemo se kradom
pogledat ko stranci,
bez imalo svijesti koliko nas vežu
neki stari lanci."
(pjesma Povratak, Cesarić)
u ovim bendovima je pjevao Chris Cornell :)


























da da novi dizajn. Totalna suprotnost mom psihičkom stanju, al ajde. Ja ionako mijenjam raspoloženje svake dvije minute :P
... stavljam masku na lice u nadi da će se moje lice izgubiti i poprimiti oblik maske ...
Zanemarite ovu rečenicu. U ovih par minuta mnome vlada raspoloženje uzrokovano strahom od neuspjeha, viškom ambicija i manjkom aktivnosti pri ostvarenju istih.
... od straha da krenem naprijed, ja ostajem čvrsto ukopana u tlu ...
Danas se mičem s nule i mijenjam jednadžbu svog kretanja.
Da.
(danas ili možda ipak sutra? )
(opet se ja hvatam teme kojoj nema kraja, al eto :P )
"Ime pravde ljudi ne bi poznavali kad ne bi bilo nepravde" - rekoše netko. Slažem se s rečenim. Jer uglavnom stvari funkcioniraju tako da se prvo dogodi nešto loše koje je neko vrijeme prihvaćeno kao ono dobro, onda se netko zapita o ispravnosti istog, i tada se nastoji nešto promjeniti. Ponekad se i promjeni, a ponekad, ona većina kojoj to odgovara, uzrokuje klasificiranje prvobitnog mišljenja kao onog ispravnog. Glupost.
Gledajući kroz povijest možemo se uvjerit da je mnogo toga nekad bilo prihvaćeno kao ono dobro (npr. robovi) a sada je osuđeno kao pogreška. Tako da se možemo i sada zapitat o ispravnosti nekih stvari koje su uvriježene kao ispravne a zapravo su pogrešne.
A kako uopće odredit što je pravedno? Jer puno stvari u svijetu je relativno. Većina smatra svoje mišljenje najispravnijim i slijepo se drži toga. Rijetko tko će ispitivat ispravnost svog mišljenja. Iz više razloga, jedan od njih je onaj što većina vjeruje da je njihovo mišljenje ispravno, a drugi je razlog što ljudi znaju biti jako ponosni, pa ne žele razmatrati druge mogućnosti samo zato da nebi eventualno bili prisiljeni priznat drugima da nisu bili u pravu.
Pitanje pravednosti neke situacije nikad neće biti objektivno, a to često želi onaj koji zahtijeva pravdu, tj. ono što on smatra pravednim - da se ne gledaju neki drugi čimbenici izuzev same situacije. I često kada se netko tako pobuni protiv nečeg, jer smatra da to nije pravedno, doći će do sukoba mišljenja s onim protiv kojeg se on buni, jer taj drugi misli da on čini nešto pravedno. I tko je sada tu da gleda što je pravedno, a što nije? Nitko. Svatko ima svoje mišljenje. Oni koji ga nemaju, potpasti će pod utjecaj nekoga i slijepo preuzeti njegovo mišljenje. I tako postepeno dolazi do toga da se stvori skupina ljudi koja ima isto mišljenje i oni ga tretiraju kao ono ispravno. I sada ako se njihovom mišljenju usprotivi netko tko ima manje moći od njih, jasno je čije će mišljenje biti održano kao ono ispravno. Moć je na kraju jako važan čimbenik u određivanju “pravednosti”. Otužno.
U to se svakodnevno uvjeravam kada pogledam neke organizacije u ovoj državi, kao što je to naprimjer školstvo... Svi mi koji pohađamo školu svjesni smo da je glupo ići protiv profesora, jer je nemoguće ostvarit ono što želiš, jer se svi oni drže zajedno i sve se međusobno štite. A što smo mi njima? Samo jedni od mnogih i zašto da se oni muče s nekim pojedincima!? Lakše je dati ukor pred isključenje ili što već i stvar je sređena. A takvo nemarno odnošenje prema situacijama koje iziskuju barem pokušaj rasčlanjivanja je stvarno grozno vidit. I uostalom, mladim ljudima to stvarno ubije volju da išta uopće pokušaju promjenit ako se ne slaže s tim, ubije im nadu za drugačije (bolje po njima) sutra. Jest da nisu uvijek svi oni koji se bune u pravu, to svakako, ali važno je da je čovjek borac i da teži promjenama. Jer koliko god je stalnost poželjna toliko se treba veseliti i promjenjivosti, jer preko tih promjena učimo u životu. Totalno sam zalutala 
Iz onog citata kojeg sam navela na početku posta možemo vidit da je onaj koji je to rekao želio reći da ako nebi bilo nekih loših stvari, onda nebi došli do spoznaje i o dobrim stvarima. I ponekad je dobro kada dođe do sukoba, jer se kroz sukob sazna puno stvari koje šutnjom i slaganjem, samo da se izbjegne rasprava, nikad nebi saznali. Mislim da bi trebala prestat pisat
dosadna sam i sama sebi :P
pozdrav... !
...................................
Pomozi Boze ne znam kako cu sa zenama
Ne znas jel' pice sada tece tvojim venama
Zbog jedne zene koja dusu mi je ukrala
Ti nocas pijes,nek potece rakija
Ja moram da pijem da zaboravim
Ja ne smem trezan tu da boravim
Pesma baš promovira da se alkohol nesme piti :P Neću ništa da diskutiram po tom pitanju, već ću vas da pitam što vi kažete da li je alkohol rešenje?
---> sada slušam ovu pismu pa mi je ovo jedino što mi se sada realiziralo u glavi... trudim se ne misliti na ništa (to mi polazi za rukom :D )... preumorna sam da tipkam išta više. A uostalom neki ljudi su mi rekli da previše pišem (preduge postove), pa evo vam sada jedan kratki post :P Ovakva dugotrajna neinspiriranost me već počinje zabrinjavat :P
evo slika nečeg zelenog i alkoholnog, sigurna sam da znate što je to :)

pozdrav... !
Danas mi je netko ostavio dva komentara tipa "glupa si, ružna si..", ovo, ono... i potpisao se s nickom "jedna". Uopće mi ne smeta sam sadržaj komentara. Netko misli da sam glupa i ružna... Pa što? Ja znam da nisam, tako da me boli za to što taj netko misli 
. Možda bi to mišljenje i razmatrala kao nešto s imalo smisla da je to obrazloženo kako treba i da se taj netko potpisao. Jer ljudi koji ne mogu stajat iza svojih riječi su kukavice. Toliko o tome.
Ti si dobro znala ko sam ja...
Otkud sad te suze, moja mila?
Rekla si da se za točak bršljan ne hvata...
Zalud izgužvana svila...
To je tako...
Ne pravi od tuge nauku...
Mami svetlo na sledećem bregu...
Okopniće moj otisak na tvom jastuku...
Kao "jezuška" u snegu...
Razbiću gitaru...
Crn je mrak ispunjava...
Odavno se svoje pesme bojim..
Pomera u meni one gene Dunava...
Pa ja tečem... I kad stojim...
Ali opet...
Dal' bi ikad bila moja ti
da sam vojnik u armiji ljudi?
Rekla si da baš ne umem novce brojati...
I da je Ništa sve što nudim...
Naposletku, ti si navek znala da sam svirac...
Brošić što se teško pribada...
Da me moze oduvati najblazi Nemirac...
Da ću u po reči stati...
Da se neću osvrtati...
Nikada...
Ređaš po vitrini
fini porculanski svet...
Al' ja sam figurica bez žiga...
Pazi... To je bajka što ti pada na pamet...
Fali ti baš ovaj cigan?
Ne, mila...
Tek u jesen otkriju se boje krošanja...
Sve su slične u leto zelene...
Naposletku... Ti si dobro znala ko sam ja...
Čemu suze lepa ženo?
Draga moja, ti si navek znala da sam pajac...
Moj je šešir šatra pomična...
Usne, tice-rugalice... A u oku tajac...
Da sam kaput sa dva lica...
Da sam Gospo'n Propalica...
Obična...
Naposletku, ti si navek znala da sam svirac...
I da je nebo moja livada...
Da me može oduvati najblazi Nemirac...
Da ću u po reči stati...
Da se neću osvrtati...
Nikada...
Ovo mi je prelijepa pjesma, baš je sada slušam. Neki ljudi se jednostavno takvi da su jako promjenjivi. Ne licemjerni ili dvolični, već promjenjivi. Ne vole monotoniju. Ali zbog prevelike želje za promjenama, imaju naviku da ništa ne završe do kraja. Da samo iza sebe ostavljaju živote koje su započeli i više se niti ne osvrću prema prošlosti i svemu onome što drže iza sebe.
neda mi se više pisati.. ajd, vratim se drugi put s pametnijim postom :P (ako je to moguće
)
pozdrav...
Vrijeme. Sada sam se zamislila i pokušala ga definirati. Umislila sam si da sam toliko pametna i da ću doći do bilo kakvog zaključka, a ljudi se kroz sva ova stoljeća muče s definiranjem pojma vremena. Prvo što bih rekla kada bi me netko pitao o definiciji vremena bih rekla da je to omjer puta i brzine, kao što nam je to poznato iz fizike :)
Ali ništa drugo ne bih mogla reći. Zastanimo malo. Da li je uopće moguće dati definiciju na nešto tako komplicirano, a kada ovako olako pomislite na to, čini se kao nešto jako jednostavno.
AKO ME NITKO NE PITA, ZNAM,
ALI AKO BIH HTIO NEKOME NA PITANJE TO RAZJASNITI, NE ZNAM,
IPAK SA SIGURNOŠĆU MOGU REĆI DA ZNAM,
KAD NE BI NIŠTA PROLAZILO, DA NE BI BILO PROŠLOGA VREMENA, I
KAD NE BI NIŠTA DOLAZILO, DA NE BI BILO BUDUĆEG VREMENA, I
KAD NE BI NIŠTA POSTOJALO, DA NE BI BILO SADAŠNJEGA VREMENA.
A. Augustin (ISPOVIJESTI, 397-401. g.)
Svi mi u glavi imamo neko svoje viđenje vremena, ali nemožemo ga iznijeti drugima. Tako je i rekao Augustin u ovom gore citatu. Ali ja ću se ići pravit pametna pa ću pokušat razlučit vlastite misli.
Pojam vremena koji se do danas razvio u obliku kakav je, smatram nečim što nam je u biti nametnuto. Sam taj pojam vremena odredili su ljudi stoljećima prije jer su pokušali na neki način uvesti red u svoj život, napravit raspored svog života. Sve je počelo s tim kada su ljudi skužili kako mogu raspodjeliti dan promatrajući sunce i njegov položaj (sunčev izlazak, zalazak... ) i onda su počeli s raspodjelom dana na manje djelove, zatim s raspodjelom noći, počeli su se više zanimat za sve to i naravno sve to je dovelo do danas, kada je pojam za vrijeme sat, čije kazaljke samo jure i jure, ne obazirući se na nas.
«apsolutno vrijeme, stvarno i matematički, teče
ravnomjerno samo od sebe i iz svoje prirode bez bilo
kakvog odnosa s vanjskim svijetom»
No, eto da nema vremenskih jedinica, bio bi kaos u svijetu, nitko ne bi znao kada će što raditi i općenito nebi bilo reda. Ali i ovo je sada glupo tvrdit od mene, jer neznamo kako bi sada izgledao svijet kada se sve razvijalo u potpuno drugom smjeru. Ali često znam razmišljati što bi bilo da nema pojma o vremenu.
No, to je nemoguće. Mi smo prisiljeni razmišljati o proteklom vremenu, jer jednostavno imamo usađenu memoriju u svom mozgu koja bilježi sve trenutke u našem životu. Naravno, neki se zaborave, a neki ostanu duboko urezani u nama. Naše oči kao kamerice snimaju, percipiraju okolinu oko nas. I sada, kako naše oči percipiraju okolinu mi npr. gledamo neki predmet ispred nas. Već u drugom trenutku mi odvraćamo pogled na neki drugi predmet. I proteklo je neko vrijeme od kad smo mi odmaknuli pogled od prvog prdmeta na neki drugi, to je jasno. Ali sada će onaj trenutak kada smo mi gledali prvi predmet biti samo informacija zabilježena u našim mislima i ako i to, jer mi puno toga svakodnevno percipiramo, ali nikako ne pamtimo sve to. I samo to uspoređivanje tog zapamćenog prvog predmeta i trenutačnog gledanja na taj drugi pogled dovodi nas do uvida u vrijeme. Da čovjek nema memorije, onda nebi bio ni svjestan tog proteklog vremena. Živio bi samo u “trenutku” kojeg upravo proživljava. Ali iako sam i svjesna svega ovog, ja ne volim zamišljati vrijeme kao sat kojem kazaljke jure, uopće ne razmišljam na takav način, jer mi takvo razmišljanje stvori samo neku tjeskobu.
I sada mene zanima, nakon ovog gore što sam napisala, da li čovjek uopće ima vremena promisliti o svojoj sadašnjosti. Jer čovjek neprestano svaki svoj trenutak života baca u ralje prošlosti i niti ne stigne razmisliti o onome što mu se sada događa...

Čovjek odrasta, i svakim danom je sve stariji... naravno i to da starimo smo svijesni uz pomoć memorije u kojoj se nalaze sekvence našeg života koje nam svjedoče o našem starenju. I niti jedan trenutak u životu nećemo moći ponoviti tako da bude isti kao i kada se prvi put izvodio jer mi više nećemo biti isti oni kao i prije. I što nam onda ostaje od života? Nostalgija za nekim drugim vremenima? Uspomene?
Znači, ljudi su dosta preoprerećeni tim razmišljanjem o prošlosti, a ono baš i nema smisla, jer ono što je prošlo je prošlo i naprezanje moždanih vijuga u našoj glavi neće ništa promjeniti. A opet iz prošlosti možemo i puno toga naučiti, ali ne smijemo nikako dopustiti da nam se sadašnjost svede na razmišljanje o prošlosti, i da propuštamo mnogo stvari oko nas. Ali opet, sami sebi krojimo sadašnjost.. odabir načina života je odabir pojedinca... da li će čovjek cijeli život razmišljati o nečemu ili da li će nešto i poduzimati u vezi svog života, to je subjektivna stvar.
Ali zamislite da ne postoji pojam vrijeme kakav se razvio do danas. Mislim na to da ne pomislite na sat kojemu svake sekunde čujete otkucaj kazaljke i koji nikad ne staje, kada pomislite na vrijeme. Ovo je bilo slikovito rečeno. Mislim da bi na taj način bilo puno toga podnošljivije. Nebi vas proganjalo ono da se taj trenutak koji upravo proživljavate više nikad neće u tom obliku ponovit, niti nebi razmišljali o godinama, a mnogi ljudi prave užasne predrasude o godinama i misle da se u starosti ništa ne može. A što su uopće godine? One nam baš ništa ne govore...
Evo, ja sam se malo razvezala, i opet mi se ne čini da sam rekla ono što sam tila reći.. a sada mi se neda više mislit, pa evo ovo objavljujem kako je, da je..
Samo bih vas pitala - Što za vas znači vrijeme?
Pozdrav...! :)
No hesitation, victim dead
Just from the start it's the end
And it's all the same in the end
It's all the same in the end
--> zanimljivo je da kada dođe kraj, ljudi često zaboravljaju sve ono lijepo što je činilo početak. Ali neke stvari su od početka obilježene svojim krajem.
Well that's right
I want something to explode
I've been deaf
Now I want noise
Loud Love
Loud Love
--> neke stvari jednostavno ne mogu biti mirne i ono što bi trebale biti.
A word so wrongfully abused
Are you like me, confused
--> istinsko prijateljstvo? nažalost, ne vjerujem u to. Sam sebi si najbolji prijatelj. Previše "prijatelja" mi je zabilo nož u leđa da bi sada vjerovala.
And I'm down sized inside
I'll put this all to rest
I'm just a baby who looks like a boy
I'm getting all depressed
I'm just a baby who looks like a boy
--> odrastanje... poneki izgedaju stariji, a opet su tek još djeca. Ali čemu to? Kao da guraš sam vrijeme naprijed, a i sam znaš da ćeš poslije žalit za time.
Hiding hate that burns inside
Which only fuels their selfish pride
--> mrzim pokazivati ono što osjećam. I često se bojim to pokazati i sama sebi.
This life remains the same
But I change
I try to fool myself in believing
Things are going to get better
But life goes on
Should I stay or go
Should I sleep or stay awake
Am I really happy or is it all
Just an illusion
--> Ponekad je potrebna promjena života. Jer ako se vi promjenite iznutra, potrebna je i promjena u okolini, jer to u protivnom neće ići. Ponekad stvari ne budu bolje. Život ponekad samo krene na drugu priču, ali ne završi onu staru. I početak nove priče stvori privid kraja one stare. A neke stvari nikad ne završe kompletno.
slight call afar is tempting me
Like a whisper sweet or an
awful scream
I cannot ignore what I've always been
I am leaving again - one last time?
In my little
kingdom I can be what I really
Wanted to be - The
wanderer
--> Možeš imati preko lica maski koliko hoćeš, ali uvijek će doći do izražaja tvoje lice. Možda ga drugi neće vidjeti, ali ti hoćeš. A zašto zbog drugih ignorirat svoje pravo ja? To nema smisla.