|
|
| < | rujan, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
MyOWN PREDLOŠCI
-- nešto što lajka radi dok joj se neda raditi ništa ostalo. ( a i to je bome propalo odavno, a prelina sam da se vise bavim time :D )
Vječno "prežvakavanje" vlastitih grešaka psihički je štetno i ima
loše posljedice po zdravlje...
Leonardo da Vinci:
"Uistinu je čovjek kralj svih životinja, jer njegova okrutnost nadmašuje njihovu. Mi živimo od smrti drugih. Mi smo hodajući grobovi!"
"Imam jedan san. Vidim čovječanstvo koje razumije da duh koji pjeva u našim srcima pjeva i u srcima drugih životinja."
John Robbins, Diet for a New America
"Čovjeku koji je intelektualno viši od drugih, samoća pruža dvostruku korist; prvu, što je sam, i drugu, što nije s drugima." Arthur Schopenhauer
"Mislite da je novac korijen svega zla. Jeste li se ikad pitali što je korijen novca?" Ayn Rand
"I have never let my schooling interfere with my education." --Mark Twain
"Kod večernjih lampa mi ćemo se kradom
pogledat ko stranci,
bez imalo svijesti koliko nas vežu
neki stari lanci."
(pjesma Povratak, Cesarić)
u ovim bendovima je pjevao Chris Cornell :)
Pritisak. Da, ono što svakodnevno osjećamo u svim oblicima i vrstama. Neki se uspješno brane od toga, a neki se guše u tuđem pritisku i zbog vlastite gluposti/želje da se ne svađaju/gluposti samo pate i stvaraju si u glavi nepodnošljivu zbrku i želju za promjenom, a do promjene ne može doći jer su oni toliko duboko zabrazdili na put manjeg otpora, da ih drugi svojim željama i zahtjevima “vrte oko sebe” na sigurnoj udaljenosti kao i što se oko Sunca vrte svi oni planeti, ....
Ja mrzim pritisak. A baš mi se čini da drugi vrše pritisak na mene i to previše za moj pojam, i imam osjećaj da ću eksplodirati. Znate koju vrstu protiska mrzim? Kada netko zahtjeva da sve bude po njegovu, naprimjer ta osoba želi da idete negdje s njom, vi nemožete i sada se ta osoba čudi kako vi to nemožete (a prethodno ste već sve lijepo objasnili) i onda se još dere:”Pa nije to tako velik problem? Pa što sada s tim? Ajme pa moraš doći”
Kao da pričate sa zidom -_- no dobro, ova vrsta pritiska zalazi u temu razumjevanja (a isprva sam o razumjevanju željela napisati post :P :P )
Druga vrsta pritiska koja me živcira je pritisak naših roditelja. Potpuno je razumno da se roditelji brinu za nas i to što žele da mi uspijemo, ali nije razumno kada ta briga prijeđe u maltretiranje... i onda ako ste i nešto voljeli raditi/učiti/što već, onda će vam to prisjesti i više vam neće biti do ničega, jer nitko ne može funkcionirati pod pritiskom.Treba imati mjeru u svemu, pa tako i u brizi...
Treća vrsta pritiska koju mrzim je pritisak koji stvaraju škole... škole su po mom mišljenju tako loše organizirane, toliko predmeta ima i preopširna su gradiva i puno toga nije potrebno.. Svakih 45 minuta u školi mi učimo drugi predmet i trebamo biti spremni za odgovaranje, ispit, općenito za iskazivanje znanja i problem je u tome, da čovjek jednostavno nemože svakih 45 minuta u glavi izmjenjivati 6 (ili koliko već predmeta ima) “različitih ploča” i biti skoncetriran, a neki se profesori ponašaju kao da jedino njihov predmet postoji u školi i kao da nemamo i druge stvari za učiti -_-
Četvrta vrsta pritisaka, koju ne mrzim ništa manje kao i one druge, a to je pritisak očekivanjem. Jest, dio tog pritiska spada i u roditeljski pritisak, ali isto ovo možemo svrstat u posebnu skupinu. Radi se o tome da mrzim kada netko nešto očekuje od mene i od straha da tog nekog ne iznevjerim totalno se zbrkam i sve pogrešnom napravim :S Ali isto nevolim kada nekome kažem da ću možda nešto napravit i onda on na to gleda kao da sam rekla da ću to napravit i vrši nemoguć pritisak na mene... :/
Za sada mi je ovo samo palo na pamet, a i nije potrebno dalje nabrajat :)
Stvar je u tome da taj pritisak nas toliko uništava, posebno psihički, i djeluje na nas kao da se nalazimo u prostoriji kojoj se zidovi približavaju jedan drugome i vi sve to gledate i trebate to zaustaviti, a zidovi su tako blizu i samo na to mislite. Dođe mi da vrištim na samu pomisao na to. I na to se na kraju svede svo vrijeme kada ste trebali nešto zastvarno raditi – na strah od onoga što će vam se dogodit ako zakažete, strah od posljedica...a kao što rekoh, pod tim uvjetima nitko ne može raditi...
No sada tu dolazi i pitanje slobode. Da li smo mi slobodni da odlučimo nešto u svom životu uz sav taj pritisak i želje drugih? Lako je ne slušat nadređene koji vrše pritisak na nas, ali isto tako lako će oni nas i kaznit, tako da u kraju krajeva nemamo izbor. Ako ljudi naših godina vrše pritisak na nas, možemo ga se puno lakše riješit, iako to može dovesti do svađe s onima koji su vršili pritisak na nas, a ako ne želite “zaoštravat” odnose, onda ćete radije ići linijom manjeg odmore i nađete se lako u jednom zatvorenom krugu :/ Ali vratimo se na pitanje slobode. Da li smo mi uopće slobodni? Nismo, jer zapravo ako nas svi ograničavaju na neki način, gdje je tu sloboda? Mi kao da se nalazimo u elektronskom omotaču atoma u čijoj se jezgri nalaze zahtjevi drugih i samo se vrtimo u krug... i ako se i čini kao da imamo izbora oduprijeti se, zapravo nemamo... za sve to slijede posljedice koje nisu ugodne, sada zavisi od osobe – da li će trpit pritisak ili posljedice?
Već dva dana pokušavam nešto smisleno napisati za nju, ali nikako ne mogu... ali danas, joj je rođendan pa ću se pokušat sabrat, uključit mozak (to će biti teško :P ) i napisati nešto :D
Znači, Hanu sam upoznala isprva preko bloga.. počela sam komentirati njen blog, ona moj, i onda smo se bile čule priko icq-a i tako je sve počelo... njezin tadašnji blog mi se jako sviđao i nekako mi fali... a sada drugačije piše.. isto lijepo, ali neznam, meni je u ono vrijeme kada smo se tek bile upoznale njen blog bio genijalan...
Uglavnom, ja i ona smo se prvi put uživo upoznale kada sam joj ja išla pokazat matematiku i cijelo vrijeme smo se samo zafrkavale i smijale, da joj na kraju uopće ni nisam objasnila matematiku kako triba :P
Odmah mi se učinila kao jako draga osoba i nije mi nimalo bilo jasno zašto se neki pojedinci iz mog razreda tako ponašaju prema njoj ... a ja sigurno nisam htjela ići njihovim stopama i spriječiti sebe da upoznam jednu divnu osobu.
Odmah kada sam je upoznala učinila mi se kao jedna divna osoba i imala sam osjećaj da joj mogu sve reći... ponekad se premišljam kada pričam s ljudima koje znam puuuno dulje od nje, hoću li im reći nešto ili ne... ali s njom riječi samo teku kada pričamo. A ona obožava pričati i priča puuuno, jedva dođem do riječi kada pričam s njom :P :D :D ma šalim se... jučer smo bile pričale možda ne tako dugo, ali puno smo rekle... :)
Mislim da je preosjećajna i da se previše brine za druge. To je stvarno rijetka osobina kod ljudi, stvarno je... ali takvi ljudi na kraju samo stradaju, jer rijetko tko cijeni to, ... to je ono najtužnije.
Ima lijep glas... jučer sam išla s njom do dikla i pivale smo jedan dio puta i baš smo super zvučale :D drugi dio puta smo cilo vrime pričale, i svako malo bi se izgubile u pričanju :P
Da, da ... i truje su duvanima :P pa što joj to triba u životu?? Nikad je neću shvatiti :P :P :P
a meni jučer nije tila dati duvan jer joj je jedan panker reka da mi neda duvan... :D još se ljutim, samo da znaš :P :D
Neznam da li bi rekla da li je to njena mana ili prednost, ali prelako se veže uz ljude. Previše im vjeruje i previše ih voli... nazvala bih to manom iz razloga što može zbog toga biti lako povrijeđena... jer nikad nemože znati što ljudi misle i kakvi su zapravo kada ih tek upozna. Neznam, kada sam ja nju upoznala, odmah mi se činila kao stvarno dobra osoba, i sada mi se čini. I nevjerujem da će me iznevjeriti kao neki do sada. A to što se lako veže uz ljude bi nazvala prednošću jer ipak nije dobro biti ponekad presumnjičav i ne davati ljudima šansu da ih upoznaš ...
Drago mi je što se počela otvarati ljudima i što više nije onoliko zatvorena u sebe, kao što je prije bila, iako je tada nisam poznavala... ali samo mi je najviše žao što se tako prema njoj odnose ovi iz mog razreda... to stvarno nije fer :( i voljela bi da to mogu promjeniti i da se ona ne osjeća tako grozno zbog njihovih šala :(
pisala bi još, ali sada moram ići vani :D a i brat će me ubit ako još sekundu ostanem na kompu :P
Hana sretan ti od srca rođendan i želim ti sve najbolje u ovoj novoj godini tvog života i da bude još bolja od prethodne :D
:)
Šale... jedna stvar kojom se uvijek koristimo da bi se nasmijali, i mi, a i ostali.... česte su šale na račun poznatih ljudi koje se često koriste u serijama i sl., neki se šale čak i svoj račun (ti su rijetki), a opet tu su i jako česte šale na račun drugih...
Baš o tim šalama na račun drugih bi i pričala.. jedno je šaliti se tako da je šala “ukusna”, odnosno da je u nekim granicama pristojnosti, ali drugo je kada se vi šalite tako da se samo vi smijete, a drugi vas samo blijedo gledaju... a onaj na čiji se račun šali je na rubu sloma živaca... ne samo da vi takvom šalom ispadate kao najveći kreten i usto ne priliči već napola odraslim ljudima da se ponašaju gore od djece koja još nisu ni svjesna svega oko sebe... Uvijek je lako šaliti se na tuđi račun, to svatko može ... baš svatko... ali malo tko se zna šaliti na svoj račun..
Uopće ne znam koji je gušt kada sprdaš nekog... da li se tada netko osjeća nadmoćnije? Da, sigurno nekome tko je nezrel i na stupnju razvoja djeteta od 4 godine imponira kada sprda nekog pred svojom “ekipom” koja se smije kao blesava, a nitko od njih nije pametniji od onog tko sprda tu neku osobu. No da li je itko ikad pomislio kakve to posljedice ima za onog kojeg se sprda...? neki ljudi imaju grozne posljedice zbog toga – manjak samopouzdanja, depresije (i to one prave depresije, a ne depresije tipa kada se netko rastuži pa kaže:”ajmeee u depri sam”), potpuna nesigurnost prema svjetu i ljudima, teško otvaranje ljudima i priznavanja svojih problema od sraha da ih se ne ismije... i još puno toga.. ali vjerojatno nitko tko se zabavlja s svojom ekipom sprdajući nekog ne misli na išta od toga.. u biti, kad smo kod toga, mislim da oni na ništa ne misle...
npr. U mom razredu dosta muških prilično ružno zafrkavaju jednu curu iz jednog drugog razreda (nije jedina koju zafrkavaju, ali to s njom traje prilično dugo) ... ta njihova “šala” traje još od osnovne i to oni smatraju nečim normalnim, imaju grozan nadimak za nju i stalno se za njom deru na hodniku... naravno, zovu je tim nadimkom... i sada, da li oni znaju koliko nju to smeta? Jesu li ikada pomislili da je glupo i kretenski to što se oni nasmiju jednom dnevno da tu idiotsku šalu koja je tako više isprana, dok će ona od toga imati grozne posljedice, problema s samopouzdanjem i sl. ...
Naravno, i oni koji pročitaju ovo vjerojatno neće shvatiti da se ponašaju kao kreteni i i postoji šansa da i meni sada napišu neki besmisleni komentar ... samo ja sam takva da me ne dira ni jedan posto toga što mi netko uputi s namjerom da me uvrijedi... Evo samo danas jedna osoba iz mog razreda nije stala pričati kako će kupiti kaput od krzna blaaa blaaa ... nisam mu ni tila reći ništa što bi ga spustilo na zemlju, jer kada se netko tako ponaša, treba ga samo pustit da valja baline dok ne shvati da je glup. Evo što mi je postavio kao pitanje:”Bi li pojela piletinu da ti život o tome ovisi?”, a ja sam rekla:”ne” i onda je jedan drugi rekao zbog toga što sam rekla “ne”:”Imaš pet matematiku, a tako si glupa” ... to je jedino što me iživciralo, jer takva pitanja nemogu podnit. Nemogu meni ljudi koji jedu meso reći da sam glupa jer neželim jesti meso, jer to je moj izbor i puno mi znači i moj pogled na životinje i jedenje mesa je puno drukčiji od njihovog. Ja nikom ne solim pamet da postane vegetarijanac, volim raspravljati s onima koji jedu meso da li je to ispravno i tako, ali mrzim kada mi netko dođe s spikama:”kako možeš bez mesa i sl.” na takva pitanja ni ne želim odgovarati...
Da se vratim na priču o onoj curi... ja se družim s njom i draga mi je i zbog toga mi neki u razredu svašta govore, ... to meni osobno ne smeta, samo se pitam kada će ti ljudi odrasti...maturanti smo, svi ćemo skoro napuniti 18 godina (dobro, ja ću tek za 5 mjeseci napuniti 18 :P ), neki su već napunili 18 i ponašaju se tako nezrelo.. ovim postom samo sam htjela da ljudi shvate da šala nije uvijek šala i da se treba naučiti poštovati druge ljudi i da je ovo svijet stvoren za sve nas, a ne za neke pojedince koji će diktirati drugima život i uništavati ga, ovisno kako njima odogovara...
Tool - Intolerance Lyrics
I don't want to be hostile.
I don't want to be dismal.
But I don't want to rot in an apathetic existance either.
See
I want to believe you,
and I want to trust
and I want to have faith to put away the dagger.
Pozdrav...!
Uf, sutra je škola... a eto, ovo ljeto je proletjelo, ali bilo je super. Kroz ovo lito sam se jako dobro sprijateljila s par super ljudi i ful mi je drago što sam ih bolje upoznala. 
Isto, žao mi je što sam već maturantica. Ovo razdoblje srednje škole mi je “malo” prebrzo proletjelo i stvarno ne mogu vjerovati da ću ja za godinu dana biti studentica i da ću živjeti u drugom gradu i nestat će cijeli onaj jedan život koji sam prije živjela. Što reći? Dalje se mora ići, život teče i ne gleda se unatrag...
Evo dio lyrics-a jedne pjesme koja mi je predobra:
(Alice In Chains – Over Now)
Yeah, its over now, but I can breathe somehow
When its all worn out, Id rather go without
You know its been on my mind
Could you stand right there
Look me straight in the eye and say
That its over now
We pay our debt sometime
Well its over now, yet I can see somehow
When its all gone wrong, its hard to be so strong
Pozdrav ... !