![]() |
| < | travanj, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
MyOWN PREDLOŠCI
-- nešto što lajka radi dok joj se neda raditi ništa ostalo. ( a i to je bome propalo odavno, a prelina sam da se vise bavim time :D )
Vječno "prežvakavanje" vlastitih grešaka psihički je štetno i ima
loše posljedice po zdravlje...
Leonardo da Vinci:
"Uistinu je čovjek kralj svih životinja, jer njegova okrutnost nadmašuje njihovu. Mi živimo od smrti drugih. Mi smo hodajući grobovi!"
"Imam jedan san. Vidim čovječanstvo koje razumije da duh koji pjeva u našim srcima pjeva i u srcima drugih životinja."
John Robbins, Diet for a New America
"Čovjeku koji je intelektualno viši od drugih, samoća pruža dvostruku korist; prvu, što je sam, i drugu, što nije s drugima." Arthur Schopenhauer
"Mislite da je novac korijen svega zla. Jeste li se ikad pitali što je korijen novca?" Ayn Rand
"I have never let my schooling interfere with my education." --Mark Twain
"Kod večernjih lampa mi ćemo se kradom
pogledat ko stranci,
bez imalo svijesti koliko nas vežu
neki stari lanci."
(pjesma Povratak, Cesarić)
u ovim bendovima je pjevao Chris Cornell :)


























Ajme kako sam iživcirana .. ovakva se sranja samo meni događaju ... prije svega zahvalit ću se osobi koja je kriva za to ...
HVALA MOM DRAGOM BRATU ŠTO IMAMO TROJANCA I ŠTO ME OVI POP UP WINDOW-i DOSLOVNO TJERAJU DA SE UBIJEM ... 
Ko manijak ovo pokušavam srediti, ali mislim da ću razbiti kompijuter ... nevjerojatno me živcira, a ja jednostavno nemam ni živaca, ni vremena za ovakve stvari ... eto, ma nemam ja sriće i gotovo ...
Nemogu ni pisati, jer me ova sranja svako malo prekidaju (sranja tipa ovog doli na slici) .... 

Sutra idem u Kraljevicu, imam državno iz matematike .... da sad ne duljim - tamo ću propasti, jer nisam ništa radila i tako ... samo se nadam da neću biti zadnja iako znam da ću biti, pa mi je više i svejedno ... jedino što mi je sad na pameti je ovaj glupi komp ... e da, još nisam naučila vektore ... znam jedino zbrajanje, oduzimanje i ono malo teorije o tome ... valjda će mi to pomoći ... :)
Uglavnom, uživajte mi ovih dana, ... danas nećete pročitati ništa pametno od mene, jer mi mozak ne funkcionira ... (a kao da inače pišem išta pametno ...) ...
Pozdrav ...!
Evo sredila sam dizajn, valjda sada pristojno izgleda ... :) ... radila sam po predlošku od tri mudraca, ali od njihovog predloška je ostala ista samo slika ovog gori kostura, jer sam dodala drugi box, prominila boju slova i čega sve ne, prominila sam prostor komentara, ... itd ... uglavnom, ja se ponosim, jer prije nisam ništa znala, a sad BAR nešto znam ... :)
Now playing:
for things he hadn't done
innocense on a ball and chain
he'll never feel the sun
again on his face
roses in his hands
but when he smiled at me
i could understand
if you're free you'll never see the walls
if you're head is clear you'll never freefall
if you're right you never fear the wrong
if you're head is high you never fear at all
Ova pisma (ovo je dio pisme Exploder od Audioslave-a) mi se tako sviđa ...
Tako se možemo zamisliti na tim rječima ... čovjek je bio zatvoren bez ikakvog razloga, ali se ipak mogao smijati ... znao je da je zatvoren i da se to neće promjeniti, ali ono što je važno ... on vidi svoje rešetke ... zidove koji mu ne daju slobodu ... a mi koji smo "slobodni", da li mi vidimo zidove oko sebe?
Sloboda se može definirati na x načina, tako da se neću truditi ni započinjati, ... samo ću reći ono što je zajedničko svakom tom poimanju slobode - SVAKOME ČOVJEKU ONA JE NEŠTO NAJVRIJEDNIJE ... ali jesmo li mi uistinu slobodni? Nismo. Nikad to ni nećemo moći biti. Oko nas je previše zidova koji nas spriječavaju da to budemo ... To su ti zidovi koje mi ne možemo vidjeti, jer nam je društvo zamazalo oči govoreći nam da smo slobodni ...
I sada je pitanje ...je li ipak bolje onom čovjeku u zatvoru koji je svjestan svojih granica ili nama kojima se čini da imamo cijeli svijet, a možda imamo i manje od onoga u zatvoru ... njega ograničavaju ta četiri zida, a nas? Samo zamislite na koliko načina vas drugi ograničavaju, koliko zidova grade oko vas ... i zbog tih zidova smo uvijek mrzovoljni, nikad neznamo što bi trebali učiniti, jer uvijek postoji netko tko neće biti zadovoljan tim vašim postupkom ... i ako pošaljete sve k vragu i učinite to što već radite ONAKO KAKO VI TO ŽELITE, tada zidovi više neće biti prividni, ... biti će stvarni i opipljivi ... :) :) ...
Nadam se da ste me shvatili (a ako niste sve vam ova doli slika govori
) ... i baš me zanima vaše mišljenje o svemu tome ...

Pozdrav ... !
p.s. Da li vas se sviđa pjesma? Ja sam pričala samo o slobodi, ali ima par stihova koji govore i o drugim stvarima ... :)
Napustila me inspiracija ... i to totalno ... nije da neznam o čemu bi pisala (uvik ja imam nešto
) .. nego mi se jednostavno neda ...
E da, objasnit ću vam smisao naslova ... Kontrast sam ja ... osjećam se super, a s obrzirom na situaciju oko mene i situaciju u kojoj se nalazim trebala bi biti u komi ... ma čisto mi je više dosadilo žaliti za nečim što znam da se neće promjeniti, jer ne ovisi o meni ...
Sigurno ste primjetili da sam malo prčkala po izgledu bloga, pa me zanima što mislite, da li je sad bolje ili nije? ... mislim, nije neka velika promjena, ali meni je drago da sam ovo sama napravila ... :)
Jedna me stvar jako živcira ... 
Ako netko zna kako se to promjeni neka mi kaže, jer mi se više neda gledati u onaj html kod ... grrr ...
Ajme, kako je ovo jadan post ... nema veze ... uglavnom, evo doli riječi od pisme Air - How does it make you feel .... nisam stavila cilu pismu nego samo dio ...
You worry so much about not having enough time together
It makes no difference to me
I would be happy with just one minute in your arms
Let's have an extended play together
You're telling me that we live to far to love each other
But OUR love can stretch further than you and I can see
So how does THIS make you feel?
Pozdrav ... ! 

Silverchair, Findaway
You've been locked up, and you need to escape.
You broke the law, it was your first offence.
Drug addiction, subtracting all your privileges,
But giving up just makes no sense.
We'll find a way,
We'll find a way.
Don't give in, don't give in,
Don't give in, don't give in,
Ohhh.
All you can think about is breaking free.
You can't make it on your own.
You're thinking negative, nothing can go right.
It's eating you down to the bone.
Znam da će sada neke nasmijati tema ovog posta, zbog raznih stvari, ali što ću ja ... moram se dotaknuti i ove teme ... :)
Uglavnom, ... gotovo je karakteristično za ljude moje dobi da se bore za svoje prava i tako to, da se bune kad im nešto ne odgovara ... Neki ljudi to čine cijeli život ( hm, hm, ... :) ), ali često bez smisla, jer se bune protiv nadređenih (HM, HM, ... ) i onda pišu blogove ne bi li ih netko poslušao ... ali nećemo o tome ... :)
Ja sam tila reći da se neki žele stvarno izboriti za svoja prava ili prava drugih ljudi, dok drugi žele samo privući pozornost na sebe i tako stvoriti imidž nekog delikventa, pobunjenika ... Ti koji se stvarno bore za prava se mogu prepoznati, i to lako, i oni će se boriti za to što se već bore sa svim srcem, ... ali, isto tako mogu se prepoznati i oni željni pozornosti, ... oni neće reagirati odmah na nepravdu, već često će se povući za nekim i tog nekog izgurati, tako da oni ispadnu glavni, ili će se priključiti borbi na nagovor drugih ...
I takvi, željni pozornosti, nikad se neće moći izboriti za bilo kakva prava iz jednostavnog razloga – ne žele ono za što se, ko fol, bore kao oni koji se za to zastvarno bore ...
Mi ćemo često čuti od odraslih, ako uđemo u prepirku s njima, da se pravimo pametni i važni ... i sad sam se ja malo zamislila ... Je li ovo samo prijelazno razdoblje u kojem svi postanemo BORCI ZA PRAVDU, a u biti smo samo željni pozornosti i želimo biti saslušani, ili ima nekih među nama koji zastvarno žele promjeniti stvari, ... ?!?!
Eto, mislim da sam dovoljno rekla ... i nadam se da ste shvatiti što želim reći ... ne da mi se filozofirati, i mislim da nije ni potrebno ... :)
Pozdrav ... !

Ajme koliko imam trenutno energije ... toliko mi se misli mota po glavi i toliko toga želim napisati, ... viditi ćemo koliko ću toga napisati ... :)
Filozofsko pitanje glasi: da li je bolje ljudima pokazati ono što mi zastvarno mislimo o njima ili se bolje skrivati iza osmjeha i lijepe riječi ... ? To pitanje je bilo postavljeno na sociologiji ... što vi mislite o tome!?!?
Baš sam razmišljala o ovome ... mislim da je dobro pokazati ljudima što mislite o njima, ali u toj mjeri da to kažete njima nasamo, a ne sad praviti neke scene koje će biti izložene javnosti ... i kada to dvoje ljudi riješe trebali bi ili ne pričati ili komunicirati kao dva poznanika ili nemam pojma što ... jer ne treba se okolina maltretirati ispadima i uzajamnim vrijeđanjem tih dvaju pojedinaca ... nadam se da ste me shvatili ...
Neznam, ja sam s nekim osobama iz razreda (sada, u srednjoj školi) prije bila u groznim odnosima i stalno bi se vrijeđale priko sata i van škole i tako. Tada sam bila stvarno glupa, ... mislim, koji je smisao prepucavanja priko sata ... jedina posljedica toga je da je ostatak razreda bio zabavljen ... a jesmo mi išta postigle!? ... Nismo ... ja znam da se ja s tim osobama nikad neću nešto predobro slagati niti to ne tražim, ali to prepucavanje ispred svih stvarno nije bilo potrebno ... i sada normalno komuniciramo ... kao poznanice i to nam valjda obadvijema odgovara ... meni barem odgovara ... :)
No, nešto bih napomenula ... pri ovome se podrazumjeva da se obe osobe moraju pridržavati toga da ne seru o ovoj drugoj, jer ako im već nešto smeta neka to kažu toj osobi ... jer ne mislite li da je malo licemjerno smijati se s nekim i glumiti da je sve u redu, a već u drugom trenutku ogovarati tu istu osobu s nekim drugim ...
Neki koji ovo pročitaju (a znaju me) pomislit će kako ja ovo kritiziram, a kao, isto to radim, ... istina, bilo je slučajeva kad sam to napravila, i nije mi drago zbog toga i baš zato to kritiziram ... jer to stvarno nije u redu ... i stvarno mi nije namjera više to raditi, jer nismo mi više ni djeca i ne trebaju nam takve gluposti u životu ... ali svi vi možete se isto zamisliti i upitati radite li i vi isto ... SKORO svakome je draže nešto prešutiti i reći da mu ništa ne smeta, a onda nešto deseto govoriti drugima ... i s tim drugima se smijati kako je ta osoba glupa ili što već ...
Naravno, svaka čast iznimkama koje nisu licemjerne ... evo sad mi je pala na pamet jedna takva osoba koja je ono stvarno poštena i iskrena ( I HRABRA!!!) ... naravno ima ih više ... :) :)
Što nije bolje kada znamo što mislimo jedni od drugima, nego kada se sve krije iza prijetvornog smješka ... kako uopće pronaći onda hrabrosti da se sprijateljimo s nekim od straha da će nam zabosti nož u leđa ... ?!??!?!?!?!??
Eto, nadam se da ste me shvatili ... :) .... tek sam sad skužila koliko sam se raspisala ... i evo još ću vam staviti i lyrics od jedne pisme koje želim staviti već dugo, a uvik zaboravim ili nešto ... uglavnom, zna se kome su posvećene ...
...
----------------------------------------------------
Since I know how low to go
I won't let it show
Won't you touch me/touch me
I won't let it go
Yes, I've finally found a reason
Don't need an excuse
I've got this time on my hands
You are the one to abuse
You're always talking back to me
You won't let it be
Won't you touch me/touch me
It never bothered you before
Now I stand and I peel for more
Won't you touch me/touch me
I won't let it go
Totalno sam opsjednuta ovom pjesmom, jer je fenomenalna ... volila bi da je možete čuti, ali kako se kaže: “Blago onima koji vjeruju, a nisu vidjeli!“ ... ili tako nekako .. :)
Pozdrav ... !

I must be tame and cool
No staring at the clouds
I must stay on the ground
In clusters of the mice
The smoke is in our eyes
Like babies on display
Like angels in a cage
I must be pure and true
I must contain my views
There must be something else
There must be something good
Far away
Ovo je pjesma Boot Camp od Soundgarden-a ... što reći, upravo se sada tako osjećam ... željela bi toliko toga promjeniti, i što sve ne, ali jednostavno moram ostati na zemlji i biti realna ...
Ne ide mi pisanje danas, ... tako da ništa od filozofiranja i pametovanja ... mora da vam je žao ... :)
Pozdrav ...!

Cijeli život nas uče kako je izricanje našeg mišljenja dobro i da se tako učimo da nas nitko ne gazi i da se tako možemo probiti ... bar su mene tako učili ...
Ja uvijek izrečem svoje mišljenje, ako se ne slažem s osobom s kojom komuniciram, ali prije svega provjerim jesam li u pravu, ako se naravno radi o slučaju gdje se stvarno može provjetiti istinitost tvrdnji koje iznosim ... a ako se radi o nekim stvarima poput vjere u Boga i tako, onda isto izrečem svoje mišljenje, jer o tim temama ima svatko pravo imati mišljenje kakvo hoće ... to je stvar izbora ...
Pročitala sam u jednoj knjizi koja se zove “Kako se dobro posvađati” ( naravno, knjiga ne govori samo o tome, iako ima poglavlje i o tome, ... knjiga govori o međuljudskim odnosima ... ) da nije dobro izricati svoje mišljenje ako ne mislite ulaziti u raspravu s sugovornikom ... i mislim da je to točno ...
Jako me živcira, kada netko izreče svoje mišljenje, druga osoba mu pokaže da je u krivu i to jako jasno i onda ta osoba na bilo koji način kazni, ili što već tu osobu koja mu je samo pokazala pravi način gledanja na temu rasprave ... Dobar primjer toga je kada novinar napiše priču koja je istinita i s time pokopa tvrdnje neke utjecajne osobe i sada ta “utjecajna” osoba preko nekih veza i vezica ukine objavljivanje priče novinara ... DA LI JE TO PRAVEDNO!?
Naravno da nije. Smatram da svatko ima pravo na izricanje svog mišljenja, pa i ako je krivo (ako je to vrsta mišljenja kojemu se može odrediti je li točno ili netočno...), jer će mu već netko ukazati koji je točan način gledanja na stvari i na tome mu ta osoba koja je u krivu treba biti zahvalna ...
Eto toliko o tome, jer sam stvarno umorna i neda mi se pisati, nadam se da ste me shvatili ... e da ... imam naučiti tri poglavlja iz povijesti, valjda do sljedećeg tjedna ... uglavnom, mrtva sam ... to je negdje pola knjige ... ( lažem, nije pola :) ) ... svejedno koliko ima toga ... meni su i dvije stranice iz povijesti previše, ma što dvije ... POLA stranice je previše ...
Pozdrav ...!
Ajme, tako se neodređeno osjećam ... mrzim ovo ...
Pročitajte pismu, stvarno je predivna. Ovo je u biti samo dio pjesme...
Chris Cornell, PREACHING FOR THE END OF THE WORLD
Hello, I know there's someone out there who can understand
And who's feeling the same way as me
I'm twenty-four and I've got everything to live for
But I know now that it wasn't meant to be
'Cause all has been lost and all has been won
And there's nothing left for us to save
But now I know that I don't want to be alone today
So if you find that you've been feeling just the same
Call me now it's alright It's just the end of the world
You need a friend in the world
'Cause you can't hide
So call and I'll get right back
If your intentions are pure
I'm seeking a friend for the end of the world
Imam osjećaj kao da se ne nalazim na ovom svijetu, gledam kroz prozor i promatram, i čini mi se kao da sve ide naprijed, osim mene, ... ja stojim, stagniram, .... u nikojem pogledu ne napredujem ...
Ma pričam gluposti, ... želim toliko toga napisati, ali mi se čini da ništa ne bi imalo smisla, tako da je bolje da ne pišem. Ionako me vjerojatno ne smatrate normalnom osobom ... :) :)
E da ošišala sam se ... !!!!! Ajme baš mi je bilo ža` kose neko vrijeme, ali mislim da mi ovako bolje izgleda (TKO MISLI DRUGAČIJE NEKA KAŽE ODMAH ILI NEKA ŠUTI ZAUVIJEK ...
) ... nitko me nije prepoznao ... a eto, morala sam se šišati, jer mi je kosa dosadila i bilo bi mi užasno vruće sad s onom kosurinom ... ženska u frizerskom salonu me isprva nije tila šišati ... došla ona meni : “Pa što ćeš se ti šišati?! Jesi sigurna? Meni je baš žao šišati ovako lipu kosu ...” bla bla bla ... :)
pozdrav ... !