|
|
| < | ožujak, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | ||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
MyOWN PREDLOŠCI
-- nešto što lajka radi dok joj se neda raditi ništa ostalo. ( a i to je bome propalo odavno, a prelina sam da se vise bavim time :D )
Vječno "prežvakavanje" vlastitih grešaka psihički je štetno i ima
loše posljedice po zdravlje...
Leonardo da Vinci:
"Uistinu je čovjek kralj svih životinja, jer njegova okrutnost nadmašuje njihovu. Mi živimo od smrti drugih. Mi smo hodajući grobovi!"
"Imam jedan san. Vidim čovječanstvo koje razumije da duh koji pjeva u našim srcima pjeva i u srcima drugih životinja."
John Robbins, Diet for a New America
"Čovjeku koji je intelektualno viši od drugih, samoća pruža dvostruku korist; prvu, što je sam, i drugu, što nije s drugima." Arthur Schopenhauer
"Mislite da je novac korijen svega zla. Jeste li se ikad pitali što je korijen novca?" Ayn Rand
"I have never let my schooling interfere with my education." --Mark Twain
"Kod večernjih lampa mi ćemo se kradom
pogledat ko stranci,
bez imalo svijesti koliko nas vežu
neki stari lanci."
(pjesma Povratak, Cesarić)
u ovim bendovima je pjevao Chris Cornell :)
Danas je tužan dan, ...
moj cd-rom drive je zadnji put pročitao cd ...
nije sigurno je li samo pao u komu, ili je umro ...
Najgore je što je ovo tako iznenadno ...
kompijetur mi je sad totalno izoliran od svijeta ...
ne radi mi floppy (od njega ni nemam neke koristi :) ), nesmim na internet (ne bi smila :) ) ...
i SAD JOŠ OVO ... !!!!!
hoće li proraditi? hoću li poslušati pjesmu od Days Of The New – Touch, Peel And Stand koju slušam svaki dan ...? hoću li instalirati igru monkey island koju želim ponovno igrati nakon sto godina što je nisam igrala? ili ću dok ne skupim lovu za novi drive čitati poruku ispisanu na ekranu koja glasi: “E: is not accessible. The device is not ready ...” GRRRRRRRRRRRR
aha, totalno sam pukla ... ... ... 
zanemarite ovaj post ...
Pozdrav ...!
Mnogi će sad misliti da je pitanje glupo. Pa tko uopće želi da sve bude komplicirano, svi sve žele pojednostaviti, ali sagledajte malo situaciju (koja god to bila) u kojoj se nalazite i recite mi – DA LI JE JEDNOSTAVNA?!?
Vjerojatno nije. Nadam se da sam u krivu. Mene sad zanima zašto je tako. Volila bi da je sve jednostavno, ... neke stvari su tako jednostavne, tako privlače tom svojom jednostavnošću, a opet mi sve učinimo tako kompliciranim ...
Mi ljudi često kompliciramo, i to nam uglavnom služi kao obrambeni mehanizam od svijeta i situacija u koje bi mogli upasti. U tim slučajevima sagledavamo sve mogućnosti, odbacujemo one koji vjerojatno neće upaliti i tako. Ali najgore što nam se može dogoditi je kad na neku običnu stvar, više ne gledamo kao na stvar nego kao na stvar s još milijardu stvari unutra. I od tih pustih stvari unutra više ne vidimo onu vanjsku, koja sve čini jednostavno. Možda će sad netko reći da treba sve sagledati sa svih strana ... ali samo zamislite u kojem bi se pravcu svijet kretao da tako svi radimo.
Evo zamislite nekog čovjeka koji se zove, npr. Ivan. Zamislit ćemo neki njegov prosječni dan. E da naglasim, Ivan je osoba koja sve sagledava sa svih strana ...
Ivan se probudi.Ustao je sa kreveta i krenuo je prema kuhinji. Otvorio je hladnjak i sad razmišlja što će pojesti. Unutra se nalazi – marmelada, margarin, SOJINO mlijeko :), salata i ostatci večere od jučer. Sada se on misli. Marmeladu neće jer je previše slatka, a to mu šteti zubima. Margarin mu je premasan (pročitao je na kutijici u kojoj se nalazi da ima jako puno masnoće). sojino mlijeko mu se ne sviđa, .... ostatke od jučernjašnje večere ne želi, a salata mu je sumnjičava. I tako on razmišlja hoće li uzeti salatu ili ne. Ali prekasno, dok je on vrtio salatu i razgledavao je, ne bi li vidio nešto zbog čega je ne bi poželio jesti, njegova sestra ju je uzela i pojela. On žali što se prije nije odlučio. I tako nije bilo više salate i na kraju je uzeo marmeladu i margarin. To je pojeo s kruhom. To mu se jako svidjelo i shvatio je da marmelada i nije tako slatka, a margarina je stavio manje i to mu je onda bilo u redu ... Otišao je gledati televiziju, zatim na posao i za navečer su ga prijatelji zvali da ode s njima vani. Trebali bi ići u disko (Ivan voli sve što vole mladi ), malo plesati, uvatiti koju žensku i tako ... I kako on ne voli donositi nagle odluke da se ne bi prevario, on sad razmišlja – znači idemo u disko, tamo ćemo se zabavljati neko vrijeme, ali ima mogućnosti da mi netko nešto ubaci u piće, tako će me nadrogirati, mogu me opljačkati, tako ću ostati bez love, ako prije toga uvatim žensku ili će me odjebati zbog glupog ponašanja ili ako ne zbog toga, onda zbog toga što neću imati love da joj platim piće. Ako se i ništa od toga ne dogoditi, mogu naletiti na nekog tko je pijan i tako se s njim potući, i sve će to katastrofalno završiti. Tako je on razmišljao i izgubio se u svom razmišljanju i prije nego što je odlučio hoće li konačno ići ili ne, već je bilo 02.00h – bilo je prekasno, jer je dogovor bio da se nađu prije tri sata. Ivan je otišao spavati i mislio je li dobro odlučio tako da je o tome razmišljao dva sata, pa je napokon zaspao.
Mislim da je jasna pouka ove priče, koja je izmišljena. Bar sam je nastojala prikazati što jasnijom. Ivan je toliko razmišljao o svemu što radi, da je propuštao ono što je važno. U životu treba riskirati, ne možemo sve predvidjeti, u biti ništa se ne može predvidjeti, jer je sve moguće. Naravno ono što je Ivan mislio da će mu se dogoditi ako otiđe vani s prijateljima je čista njegova pretpostavka, koja može biti istinita ili ne mora. Isto tako njemu se te noći moglo puno toga lijepoga dogoditi. Mogao je naći curu s kojom bi poželio imati neku bolju vezu, mogao se super zabaviti s prijateljima i još bolje se upoznati s njima. Mogao je stvarno živjeti svoj život, ali ne. Njegav život se sastoji od prepostavljanja nečeg što je moguće isto onoliko koliko i nije. Ali ipak to je naš običaj – zar ne? Stalno prepostavljati najgore, tako da se nikad ne možemo razočarati ... ako se to ostvari, moći ćemo reći – “Znao/la sam da će biti tako. Uvijek bude tako. Moj život je sranje!”, a ako ne bude tako onda ćemo moći reći – “Napokon nešto pozitivno i u mom životu. Samo se pitam do kada će trajati!”
To je čist primjer obrane od svijeta negativnim razmišljanjem. I takvo razmišljanje je čak i korisno, jer u zadnje vrijeme, svak gleda kako će osramotiti nekog drugog, a sebe zaštititi. Zar je to potrebno? Praviti se facom, jer ogovaramo druge, sramotimo ih .... I onda nađemo nekog tko isto ne voli tog nekog kao i vi, udružite se, rečete nekom trećem, on vam se priključi i eto ekipe koja će tu sirotu osobu totalno isključiti iz društva i proglasiti čudnom. Zar si čudan, ako netko drugi procjeni da ne odgovaraš njegovim standardima normale ... Svaki čovjek je drugačiji i trebamo ga prihvatiti kao takvog ... ako i nismo u stanju to učiniti, onda ne trebamo komunicirati s njim, ali ne - mi ogovaramo takve osobe ... stvarno ne mogu shvatiti ljude koji cijeli svijet trpaju u jedan svoj kalup, koji je samo njima prihvatljiv i ako se nešto ne uklapa u tu njihovu percepciju svijeta, što onda čine? Ne, ne prilagođavaju sebe tom svijetu, nego svijet sebi. I ako im netko i pokuša ukazati da je to pogrešno što čine, oni ga neće čuti, jer se nalaze unutar staklenog zvona debljine 1 kilometar. Ako ne i više ...
Ajme totalno sam zalutala u temi, i previše sam napisala koliko mi se čini, tako da ću stati. Valjda ste me shvatili što sam htjela reći. Dobro, zalutala sam i ovo nije baš ono što sam željela reći, ali što ću. Neću sad razmišljati o tome kako ćete vi shvatiti ovo tu što sam napisala ... riskirat ću .... :)
Ajte uživajte, ... i znajte život ne možete planirati (osim ako ste vidovnjak ... ) ... milijun je mogućih mogućnosti i svaka od njih je jednako moguća ... na vama je da izaberete – hoćete li život provesti u vašoj glavi, zamišljati ishod svake od tih mogućnosti ili ćete te mogućnosti i zastvarno prožvjeti ... ?!?
Netreba uvijek riskirati i netreba uvijek razmišljati i ima još tu svega i svačega i milijun novih mogućnost i sve to još dodatno komplicira ovu temu 
, a meni se iskreno više neda pisati. Idem leći ...
Pozdrav ...! 
Prošla sam na državno iz matematike. Ja. Ja sam prošla. Nije to tako nevjerojatno gledajući koliko sam napisala i gledajući moje znanje ne obazirući se na vektore :D ( baš sam skromna, što ne?! :D :D ), već je nevjerojatno zbog toga što ja idem. Inače sve što želim pođe naopako, i nisam ja sad neka drama queen, već je ozbiljno tako. Moja želja da odem na državno je kao i ona da dobijem leće. Kad se toliko puta razočarate u nešto, prestanete u to vjerovati, iako to još uvik ko fol želite. Ako ikad dobijem leće, ja ozbiljno neću moći vjerovati, kao što sad ne virujem da idem na državno. Ne možete vjerovati kao je ovo za mene nevjerovatno ...
Ja neznam što je meni, za svaku sitnicu koja je imalo pozitivna - ja sam izvan sebe, pucam od sreće ... samo nesmim misliti na svoje ocjene i sve će biti u redu ... :) :)
Danas je bija čudan dan ... bila sam sva izvan sebe, pričala sam sto na sat, čas sam bila ljuta na nemam pojma što, čas presretna, ... ma moraju to biti one nagle promjene raspoloženja kod genija ... 
Ajte bok, počela sam pisati gluposti ...
Neki su se danas naslušali i previše mojih gluposti ;) ;), ali dobro ....
Pozdrav ... !
This is our last goodbye
I hate to feel the love between us die
But it's over
Just hear this and then I'll go:
You gave me more to live for,
More than you'll ever know.
This is our last embrace,
Must I dream and always see your face
Why can't we overcome this wall
Baby, maybe it is just because I didn't know you at all.
Koliko puta ste ovo doživjeli? Mislite da nekog volite i onda u drugom trenutku – PAF! – nema ničeg ... da li je to uopće onda bila ljubav?
Za života čovjek mnogo puta reče: volim te ... pritom mislim na one slučajeve kada čovjek misli ili zna da tog nekog ili nešto (nije važno) voli. I kada tom čovjeku prijeđe u naviku da govori da sve voli, npr. netko mu učini uslugu i on kaže: ”VOLIM TE, najbolji si ...”, riječ voliti gubi na svojoj vrijednosti i to jednostavno više nije to. Na drugu stranu neki ljudi su toliko puta pogriješili i prevarili se u ljubavi da ih je više strah izgovoriti nekome - volim te. To su ljudi koji će se teško promjeniti. Skrivaju se pod maskom mrzitelja ljubavi, a duboko u duši žudu za njome.
No o nečem drugom sam razmišljala. Ako nekog zastvarno volimo i onda dođe do situacije koja je prikazana u gore navedenoj pjesmi, da li netko drugi može “uskočiti” na mjesto voljenog ili jednostavno u našem srcu ostane rupa!??!
Ja mislim da nitko ne može “uskočiti” na mjesto nekog koga smo voljeli, ali ono stvarno voljeli, jer srce je jedno i ne daje se svima. Zato se ne valja razbacivati sa rječju volim te.
Ovo moje razmišljanje su potaknule (naravno) pjesme Jeff-a Buckley-a, kao i po običaju. Ova gori pisma je isto njegova, ... u biti to je samo dio pjesme koja se zove LAST GOODBYE. Ovaj je post balin, ali nema veze, ... nije prvi, a ni zadnji :) :) Valjda vam je jasno što sam htjela reći, jer mi se neda više pisati, a i nemam vrimena. Moram ići popravljati kompijuter nekom čoviku. JUPI, ... pokušavala sam se izvući iz toga, ali bezuspješno. A uostalom, znala sam da ću ja to na kraju morati srediti. Uvijek tako bude ... ajme ...
Pozdrav ...!
p.s. ona gori slika je preuzeta s ambivalent.blog.hr iz jednog prijašnjeg posta ... slika je bjutiful
Neću puno pisati, jer moram ići učiti fiziku. Jednostavno imam potrebu da nešto napišem ... :)
Prije svega : “Hmmmm” saznala sam ono što mi je onaj netko tajio ;) ... uljepšalo mi je dan ... ;) ... ali sada mi taji još nešto :( ... jednostavno me voli mučiti ... :D :D
Tila sam pisati nešto i počela sam pisati, ali sam izgubila inspiraciju ... :( ... pa sam tako sve to izbrisala i eto vam sad ovaj dosadan post ... :)
Ali ne brinite napisat ću vam to što sam tila pisati u nekom drugom postu ...
Sitila sam se sad da sam rekla da ću pisati nešto o mlijeku, što sadrži i zašto je štetno pa ću vam sad ukratko napisati nešto o tome ...
KRAVLJE MLIJEKO
Ljudi su jedina stvorenja koja piju mlijeko drugih živih bića. Potpuno je neprirodno da dijete pije mlijeko krave kao što je neprirodno da pas pije mlijeko žirafe! Djeca nemaju nikakve prehrambene potrebe za konzumaciju kravljeg mlijeka i odrast će potpuno zdravo bez njega. Kravlje mlijeko (i ostali proizvodi napravljeni od njega) sadrži strane, goveđe proteine koji izazivaju česte alergije, nepoznate, hidrokarbonatne pesticide i druge kemijske sastojke, kao i zdravstveno opasne masnoće. Klinička ispitivanja pokazuju kako kravlje mlijeko uzrokuje mnoge zdravstvene probleme (prehlade, alergije, infekcije uha, bronhitis, astmu i dr.) zbog kojih često posjećujemo (liječnika) umjesto da idemo na posao ili u školu. Roditelji bi stoga trebali dragovoljno davati djeci hranjive, ukusne alternative koje ne sadrže mlijeko.
Michael Klaper, doktor medicine, nutricionistički stručnjak i autor knjige
Mnogo ljudi je u zabludi što se tiče mlijeka, jer misle da kalcij mogu dobiti samo iz mlijeka,a to nije istina. I još nešto, mnogo ljudi misli da djeca i trudnice jednostavno MORAJU piti mlijeko i jesti meso. To definitivno nije istina. Istraživanja pokazuju da su trudnice i djeca koja ne piju mlijeko mnogo zdravija.
Za kalcij trudnice trebaju jesti mnogo zelenolisnog povrća, kao što su brokule i kelj. Kalcij iz većine zelenog povrća lakše se absorbira nego onaj iz kravljeg mlijeka. Još jedan razlog za izbjegavanje kravljeg mlijeka je taj što proteini iz njega mogu proći kroz placentu i čak doći do ženinoga mlijeka, potičući proizvodnju antitijela koja vode prema šećernoj bolesti. Ostala biljna hrana bogata kalcijem uključuje sojino mlijeko, smokve, sjemenke sezama, tahini i voćne sokove obogaćene kalcijem.
Mnoga djeca su alergična na mliječne proteine i druge sastojke kravljeg mlijeka. Simptomi koji se pritom javljaju često se pripisuju prehladi ili kolikama, a često ukazuju netoleranciju na laktozu. Pedijatri često otkrivaju kako su mliječni proizvodi u dječjoj prehrani jedni od uzročnika kroničnih bolesti uha.
Konzumiranje mlijeka je također zabilježeno kao uzročnik astme i intestinalnog krvarenja te se sumnja da potiče dijabetes kod djece, koji uzrokuje sljepoću i druge ozbiljne posljedice. Tijela neke djece odbijaju mliječne proteine kao nepoznate tvari i proizvode dosta antitijela za obranu od toga “napadača”.
Nažalost, ta antitijela također uništavaju stanice koje proizvode inzulin u gušterači, što vodi do dijabetesa.
Djeca mogu dobivati sav kalcij koji trebaju od povrća kao što su brokule, korabe, kelj, grašak, grah, sušene smokve, kukuruzni kruh, tofu, sojino mlijeko i sok od naranče – bez rizika od razvijanja opasnih zdravstvenih problema koji bi mogli ostaviti doživotne posljedice.
Uh, malo sam pretjerala, ali eto ... nadam se da će sada netko početi drukčije razmišljati ... :)
Pozdrav ...!
Postoje dva svijeta ... svijet stvarnosti i svijet koji jest stvaran ali nam se čini kao da nije ... neznam da li to shvaćate, ali ako cijeli život život živite u stvarnosti, koja nije lijepa kada vam se dogodi nešto lijepo, počnete misliti da to nije stvarno, jer kako se vama može dogoditi nešto lijepo? A baš ti lijepi trenutci daju nam razloga za život, jer da njih nema, ova surova stvarnost ne bi bila podnošljiva ...
Ovo moje razmišljanje me odmah posjetilo na knjigu ŽIVOT JE SAN, zaboravila sam tko ju je napisao, u biti, nisam je ni čitala, ali znam o čemu se radilo u djelu ... neću filozofirati,... ukratko: čovjek je cijeli život bio zatvoren u kuli, jer je njegov otac, kralj mislio da će on biti loš čovjek jer su mu tako zvijezde prorekle ... i tako ga je njegov otac jedan dan omamio i stavio u dvorac da vlada, jer je sumnjao u istinitost proročanstva. No njegov sin je bio izbezumljen, ponašao se kao divlja životinja i on je tako zaključio da je proročanstvo istinito. I tako bla, bla, na kraju je sin uspio izaći iz kule i postao je kralj. I dobro je vladao. No on se cijeli život pitao što se dogodilo onaj put kada se on našao u dvorcu, da li je to bila stvarnost ili san, pa i sada kada je postao kralj - on se pita, da li je ovo samo san, ili je ovo ipak stvarnost....i ako je san, kada će završtiti?!
Grozno je kada vas ljudi okrive još prije rođenja i onda vas cijeli život gledaju kao da ste nešto loše napravili, a niste. Predrasude,... ako nešto mrzim, onda su to predrasude, a mislim da nitko ne voli kada se o njemu donesu neki zaključci koji nemaju veze sa istinom ...
No dobro, moja dnevna potreba za filozofijom i pametovanjem je zadovoljena. :) :) :)
A sad malo “stvarnosti”:
Danas sam bila u bolnici za pregled očiju, dioptrija mi je –4, nemojte misliti da ništa ne vidim ... navikla sam se :D ...sada mi je jedino preostalo da čekam poziv od doktorice i onda ću doći na pregled i dva dana nakon toga dobiti leće ... JUPI ... mora da ću ja doživiti taj dan. Leće čekam već sto godina, tako da sam prestala vjerovati da ću ih i dobiti, for real ... :)
Ma ... uglavnom ... sutra mi je natjecanje iz matematike, županijsko, tako me strah i sve ... nisam ništa vježbala, a sto posto će doći neki zadatak s vektorima koji ja neću znati rješiti, jer to nemam pojma. Neda mi se to učiti i gotovo, te vektore, mislim ... iz njih sam i dobila onog čuvenog aša ... ma mrš ... :) :)
E da, da vas nešto pitam: DA LI MRZITE KADA VAM NETKO KAŽE DA ĆE VAM NEŠTO REĆI I ONDA VAM NE ŽELI REĆI, JER ZNA DA VAS TAKO MOŽE ŽIVCIRATI?
Arggggg, ....
Pozdrav ...! :D :D
Misunderstood ipak sam prisiljena na ovo ... :) :)
Ponovno gubim volju za išta, pa tako i za pisanje. Ne mogu vjerovati koliko neke stvari mogu ubiti u meni želju za ičim. I da, od danas više neću pokušavati shvatiti ljude, niti njihove želje, niti misli, niti reakcije, niti riječi, ... ništa. Odustajem ...
Ova dva dana imam osjećaj kao da sam prvi put na Zemlji ... i koliko god se trudila biti vesela s obzirom da sam u teškom rasulu, nitko ... ma čemu pisati ...
Danas sam saznala da je adresa mog bloga napisana na forumu moje škole i sad vi mislite da ću ja reći da više neću pisati. E da nebi. To mi je najgluplje kada ljudi prestaju pisati zato jer NETKO saznao za njihov blog. Pa ja i pišem ovo da bi vi čitali, jer, mislim stvarno, da ne želim da ovo čitate ne bi pritisla BUTTON kreiraj svoj blog na stranici blog.hr
Toliko o tome.
Danas smo na vjeronauku raspravljali o petoj zapovijedi – NE UBIJ. Bla, bla, profesorica je pričala kako je grijeh ubiti čovjeka i takve stvari koje svaki više-manje normalan čovjek zna. Onda me počela živcirati. Jako. Počelo je sve kada je rekla da ako neki čovjek pobije sve životinje nekog drugog čovjeka koji od njih živi, da onda taj čovjek koji je ubio te životinje krši petu zapovijed, ALI ne zato jer je pobio životinje, već zato što taj drugi čovjek sad više neće imati od čega živjeti, pa mu je ugrožen život. Kako mi je to diglo živce! Što životinje nisu živa bića!??! Ja ozbiljno ne mogu virovati da živim u okruženju u kojem ljudi smatraju da su životinje stvorene da ih se jede. A da vas pitam. Biste li pojeli mačku? Ili je ona stvorena da je mazite?! Bunite se kada čujete da se u nekim zemljama jedu psi, ali oni su životinje, oni su ovdje da bi ih se pojelo ... što se imate buniti kada to isto zagovarate ....
A zašto mi onda postojimo? Da jedemo životinje? O ne, mi smo stvoreni RADI nečeg neobjašnjivog, velikog, što nitko svjesno nezna, ali u dubini duše zna. A da i ovo mi je žestoko. Životinje nemaju dušu pa ih možemo ubijati. Duša?!?!?!
Je li u knjizi iz biologije duša navedena kao dio tijela!?!? Ne. Ali mi svemoćni ljudi imamo I ZA TO objašnjenje. To je duhovni dio nas koji nikad ne umire ... bla, bla, bla ... BLA ...
Moj razred se naravno nije složio samnom. Jedna osoba mi je rekla da pričam gluposti. Zar su gluposti činjenice, znanstveno potvrđene?!? Ako ste vi određeni ljudi neupućeni, jesam li ja kriva?!?
Ja nikad nisam nekom došla soliti pamet o tome kako trebaju svi postati vegetarijanci. Ja kad pričam o tome, ja iznesem potvrđene činjenice. Kao što sam danas rekla profesorici kako je kravlje mlijeko štetno i kako uopće nije prirodno da pijemo mlijeko od druge vrste. To je kao da kravi dajemo ljudsko mlijeko. Mislim da to ni nije potrebno komentirati ... I ja nisam ostala na tome da sam joj samo to rekla. Objasnila sam joj to i rekla što se sve nalazi u mlijeku ( prosvjetlit ću i vas u nekom drugom postu, jer sam sad uživljena u ovo) i rekla joj za kampanju “Imaš li piva?” kojom se dokazalo da je piva zdravija od mlijeka. I profesorica se zamislila, jer to nije znala.
Danas sam razmišljala o tome kako nas nitko ne može shvatiti onako kako mi možemo shvatiti sami sebe, iako nam se i to nekada čini beznadno. Ali ako se mi sami ne možemo shvatiti, zašto se onda truditi da nas drugi shvate? Objašnjavati drugima naše misli i ideje, ili čak probleme pa i sreću je tako NEOSTVARIVO: jer drugi mogu shvatiti samo površinu stvari, ali ono što mi osjećamo teško je izreći, jer nema takvih riječi koje bi opisale bilo kakav ljudski osjećaj.
Odlučila sam DANAS i nadam se da ću uspjeti u tome. Više neću nikome pokušavati objasniti ono što ni meni samoj nije jasno i uvidjela sam da je istina nešto što mi je jedna osoba rekla : “ Ne može ti nitko riješiti ono što se nalazi u tebi. To je najbolje riješiti sam sa sobom i kad to riješiš, miran si. I ako si pogriješio, znaš da si sam pogriješio i 100% ćeš paziti drugi put više, jer nećeš imati kriviti nikog dugog, već samo sama sebe.” Ja sam ovo malo preoblikovala, ali je ono što je pjesnik htio reći isto. :) :) :)
Ups ... malo sam se raspisala, još bi ja mogla, ali sam dosadila sama sebi, mogu misliti kako je onda vama :). Čestitam onima koji su ovo pročitati do kraja i kojima je ovo bilo zanimljivo. Bila sam jako uživljena dok sam ovo pisala tako da je sve ovo napisano u naletu inspiracije .... drago mi je što se ponovno ovako osjećam ... ozbiljno ...
Pozdrav ....!!!!!!!
Razmišljala sam, razmišljala, razmišljala, razmišljala, razmišljala, razmišljala i razmišljala da li da nastavim pisati. Ali shvatila sam da se uopće nije radilo o pisanju, radilo se o prihvaćanju mog života, situacije u kojoj sam se našla ...
Jedna moja prijateljica, Misunderstood, bivša ( ;) ) blogerica je crtala graf svog života. I sad je meni prije koju sekundu slika grafa mog života bljesnula pred očima. I što sam vidila? Ništa. Baš ništa. Moj život vam je kao jednadža bez rješenja, kao razlomak koji se ne može skratiti, kao ... neću dalje, jer ... ne trebam pojašnjavati. Right?! :) :) :)
Nemojte me sad krivo shvatit, ja sam sretna, iznimno, ali izgubila sam ono što sam cijeli život, otkad znam za sebe, imala, a to je cilj u životu. Neznam, to mi je oduvijek bilo svojstveno. Cilj. Znala sam što želim. Ne mislim sad na svakodnevne gluposti, ono kad me netko pita što ćeš pojesti (tada se izjasnim da neću meso :) :) ), ili kojim ću putem krenuti ;) , ..., ne mislim ni na fax, ni na budućnost, ni na bilo što zemaljsko, ni na bilo koji osjećaj koji mogu imati zbog drugih ljudi, nego na ono nešto što mi ulijeva sigurnost, ono nešto zbog čega smatram da imam svrhu na ovom svijetu, ...
Neznam kako bih vam dočarala što meni znači taj cilj. Meni je taj cilj kao neki dio moje ličnosti, dio koji me potpuno ispunjava i on u meni budi onaj “can`t wait” feeling, valjda znate na koji osjećaj mislim ... :) :) :)
Ali ... nemojte misliti da sam izgubljeni slučaj. Danas se dogodilo nešto lijepo. Neznam kako sam izgledala vanjskom svijetu, ali sam iznutra cvjetala. Bilo je trenutaka kad sam se čak osjetila kao osoba s ciljom ispred sebe. Mnogo stvari se posložilo u mojoj glavi i shvatila sam svašta ... kao i obično to neću podjetili s vama. A kao da vas zanima ... :) :) :) Dosta mi je i ovo što sam napisala o sebi, jer mi inače to i nije baš običaj. ;) Kao bolje razmislim najradije bih ovo sve izbrisala, ALI NEĆU, s malim se stvarima mora početi .. prvo ovaj novi post, pa onda ću donijeti nove odluke u svom životu i eto. Valjda se opametim ... :)
Ajte bok ljudi, a vi ste mislili da ću ja prestati pisati. Pa di živite ... ? :) :) :)
Pa recite mi bi li ja bila ja da ne pišem?!?! :)
Malo sam pisala gluposti u vezi ovog svog cilja jer to neće svak shvatit, ali mogu vam reći da sam zadovoljna ... :) :)
p.s. Dosadna sam, ali što ću. Moram vam se samo zahvaliti na komentarima tipa: “Daj piši i dalje!” i “Nemoj sad stati. Tvoji postovi su tako super!” ... neznam što bi bez vas ludih fanova ... :) :) :)
ma naravno, samo se šalim ... znam ja da vi obožavate moje postove, to je nepotrebno pisati .... :)