nedjelja, 05.08.2007.
|
Maybe mistakes are what make our fate... without them what would shape our lives? Maybe if we had never veered off course we wouldn't fall in love, have babies, or be who we are. After all, things change, so do cities, people come into your life and they go. But it's comforting to know that the ones you care for are always in your heart... and if you're very lucky, a plane ride away Carrie Bradshaw, Sex&City Dakle, prva stvar. Sinoć sam bila baš onako lijepo skurcana, jer sam skontala da me neki ljudi ne podnose zbog stvari o kojima nemaju pojma, nego su '' načuli '', ali ih bez problema šire dalje. U početku je zaista zabavno kad skužiš koliko stvari o tebi drugi ljudi znaju, kad čuješ masne tračeve koji su ispričani pravim ljudima kako bi došli natrag do mene. Super je biti ravnodušan. I bila sam. Sve me to zabavljalo duže vrijeme, a i laskavo je kad vidiš da se ljudi bave tvojim životom ... i onda je odjednom čudno kad ispadne da sam ''preumišljena'',''egocentrična'', ''da nosom param nebo'' i da sam ''greza za popizdit''. Pa i ako jesam, imala sam više nego dovoljno razloga da to postanem. Ljudi su mi ih poklonili. Rijetki, ali izrazito rijetki su oni ljudi, koji me u biti poznaju, onakvu kakava jesam,bez oklopa i jezičavosti. U svakom slučaju su izrazito povlašteni. Najveći zajeb je što ponekad imam toliko toga za reći, a ne mogu se ničega sjetiti, jer nije ni mjesto ni vrijeme .A kad imam vremena na pretek s određenom osobom, ne sjetim se da uopće postoje stvari oko kojih bi ja trebala razbijati svoju preumišljenu glavicu. I onda idem sama doma ko zadnji luzer, i mislim se kako sam glupa. I kako bi istu tu glavicu trebala još više dignuti, i odjebati sve ljude koji kompliciraju jednostavne stvari. Nisam idealna. Zapravo, ja sam predaleko od ičijeg ideala. Ali se barem uvijek trudim biti iskrena, tako da dobivate mene kao proizvod u celofanu. Ja sam ono što jesam. Love it or leave it. Kažem isključivo ono što mislim. U mene nema lijepih riječi zato što bi ih kao trebala reći. Kad nešto rečem, stojim iza toga, bez odgode. Mrzim MRZIM MRZIM kad me uspoređuju s drugim ljudima. svima je bilo izrazito čudno što sam zbog jednog lika obilježila cijeli muški rod. Začudili bi se koliko ima sličnih i gorih od mene. Kažem gorih, jer sam se ja izlječila od te boleštine. Kao da sam ikad i tražila nešto 'ozbiljno', kao da sam ikad zahtjevala 'sigurnost'. Nisam. Meni je formalnost, najbanalnije rečeno, jedna velika bespotrebna pizdarija. Možda je na svijetu premalo ljudi koji znaju uživati u trenutku, bez grižnje savijesti ili lažnog morala. Kažem lažnog, jer kako možeš reći da nešto nije u redu a svjesno raditi to što radiš već relativno dugo vremena. To je podlo. I tipično muški (jesam spomenula da sam se izliječila...?) NEĆU PRAZNE PRIČE. barem sam toliko zaslužila. Radi nešto ako voliš, ako želiš, i ako ne žališ kasnije. Ja sam jedna od onih koje bi se snašle da ih izbaciš i na pusti otok. Mogu podnjeti jako puno. Tu i tamo puknem, rasplačem se, ali inače sam ok. Ja ne patim. Našla sam dobru zamjenu. Čekanje.Ali bez forsirajna,jer, nitko ne zna što i koga nam može donijeti sutra. Kad nešto dovljno dugo čekaš, makar i nestrplijivo, pojavit će se. Sigurno. Učili su me da se ne vežem za stvari i za osobe, jer se izgube ili jenostavno nestanu onda kad bi htio da su tu. Previše i prije svih volim sebe i što god ljudi rekli, to je ono što bi svi trebali imati. Ako ste mislili da sam otporna i jako tvrdog srca, zapravo i jesam. Još da sam ravnodušna prema svima i svemu, bila bih savršena,ali jebiga netko je već 'zauzeo' tu osobinu. :P Moraš znati što želiš, želiš li dovoljno jako, i želiš li uopće. Ako možeš odgovoriti na to, možeš odgovoriti na svako pitanje . |
- 15:49 - Make a differance / Don't print it -
|
Dnevnik.hr |