neveragain

str. 10 Postoje tri vrste alkemičara – reče moj Učitelj.
- Oni koji su nejasni jer ne znaju o čemu govore; oni koji su nejasni jer znaju o čemu govore, no isto tako znaju da je jezik Alkemije jezik koji se upućuje srcu, a ne razumu.
- A treća vrsta? – upitah.
- Oni koji nikada nisu čuli za Alkemiju, ali koji su u svojim životima, uspjeli otkriti Kamen Mudraca.

str. 20 Sada su nedostajala samo četiri dana do ponovnog dolaska u to selo. Bio je uzbuđen, a u isto vrijeme i nesiguran: možda ga je djevojka već zaboravila. Onuda je prolazilo mnogo pastira što su prodavali vunu.
- Nije važno – reče mladić svojim ovcama. – I ja poznajem druge djevojke u drugim gradovima.
No u dubini svog srca znao je da je bilo važno. I da su pastiri, kao i mornari, kao i putujući trgovci, uvijek poznavali mjesto gdje se nalazio netko tko bi ih mogao navesti da zaborave radosti slobodnog lutanja svijetom.

str. 24 Život postaje zanimljiv zbog mogućnosti da se ostvari san…

str. 26 …djeci uvijek uspije igrati se sa životinjama, a da u njima ne izazovu strah. Ne znam zašto. Ne znam kako životinje znaju odrediti godine ljudskim bićima.

str. 28 Poznavao je mnoge ljude u tom kraju – zato je i volio putovati. Uvijek se stječu novi prijatelji, a da ne treba s njima živjeti iz dana u dan. Kada se stalno gledaju isti ljudi na kraju oni postaju dijelom naših života. A kad su postali dijelom naših života, požele također mijenjati naše živote. Ako nismo onakvima kakvima žele da budemo, naljute se. Jer svi ljudi točno znaju kako trebamo živjeti naš život.
A nikad točno ne znaju kako bi trebali živjeti svoj vlastiti život.

str. 29 - Ta knjiga govori gotovo o svemu onome o čemu govore i druge knjige – nastavi starac. – O nesposobnosti ljudi da izaberu svoju vlastitu sudbinu. A završava tako da svi povjeruju u najveću laž na svijetu.
- Koja je najveća laž na svijetu? – upitah iznenađeno mladić.
- Ova: u određenom trenutku postojanja izgubimo vlast nad svojim životima, i onda njima počinje upravljati sudbina. To je najveća laž na svijetu.

str. 33 - Postoje razni razlozi. No recimo da je najvažniji taj što ti možeš ostvariti svoju Osobnu Legendu.
Mladić nije znao što je Osobna Legenda.
- To je ono što si oduvijek želio činiti. Svi ljudi, u početku svoje mladosti znaju koja je njihova Osobna Legenda.
- U toj životnoj dobi sve je jasno, sve je moguće, i ljudi se ne boje sanjariti ni žudjeti za svim onim što bi voljeli raditi u životu. Međutim, kako vrijeme prolazi, neka tajna sila pokušava dokazati kako je nemoguće ostvariti Osobnu Legendu.
…
- To su sile koje se čine zlima, ali te zapravo podučavaju kako da ostvariš Osobnu Legendu. Pripremaju ti duh i volju, jer velika je istina na ovom planetu: tko god da jesi ili što god da radiš, kada nešto uistinu želiš, to je zato što se ta želja rađa iz Duše Svijeta. To je tvoje poslanje na Zemlji.
…
Duša se Svijeta hrani ljudskom srećom. Ili nesrećom, zavišću, ljubomorom. Jedina je zadaća ljudi ostvarivati Osobnu Legendu. Sve je samo jedno.
A kada nešto poželiš, onda se sav svijet uroti da tu želju i ostvariš.

str. 35 - Ljudi veoma rano spoznaju smisao svog života – reče starac s nekom tugom u očima. – Možda baš stoga tako rano odustaju. No takav je svijet.
- Bilo kako bilo, dobro je da naučiš kako sve u životu ima svoju cijenu.

str. 37 Morao je odlučiti između nečega na što se bio priviknuo i nečega što je želio imati.
…
…a kada svi dani postanu jednaki, to je zato što ljudi prestanu primjećivati sve dobre strane koje se u životu javljaju uvijek kada sunce iznova prohodi nebom.

str. 41 …Tajna sreće nalazi se u gledanju svih divota svijeta, a da nikada ne zaboraviš na dvije kapi ulja u žiličici.

str. 46 I sažalio se sam nad sobom, jer ponekad se stvari u životu mijenjaju tako brzo, da se ne stigneš na njih priviknuti.

str. 47 A sada sam tužan i nesretan. Što da radim? Da postanem ogorčen i ne ukazujem povjerenje ljudima, jer me jedan čovjek prevario. Da mrzim one koji su pronašli skriveno blago, jer ja nisam pronašao svoje. I da uvijek nastojim zadržati to malo što imam, jer sam premalen da zagrlim čitav svijet.
…
Isti sam kao i drugi ljudi: vidim svijet onakvim kakvim bih želio da bude, a ne onakvim kakav jest.

str. 50 Učio je mnoge nove stvari. Stvari koje je već bio upoznao, a koje su ipak bile nove, jer su prošle kraj njega, a da ih nije primijetio. A nije ih primijetio, jer je na njih bio priviknut. «Ako naučim razumijevati taj jezik bez riječi, uspjet ću razumjeti i svijet.»

str. 54 Nije više bilo nade ni pustolovine, starih kraljeva ni Osobnih Legendi, niti blaga i piramida. Kao da je čitav svijet stao jer je mladićeva duša utihnula. Nije bilo boli, ni patnje, niti razočarenja: tek prazan pogled kroz malena vrata kavane, i neizmjerna želja da umre, da sve zauvijek dokonča u tom trenu.

str. 57 Bojim se ostvariti svoj san, i da poslije nemam razloga za život.

str. 58 …bojim se da ne doživim veliko razočarenje, pa zato radije samo sanjam.

str. 60 A danas shvaćam nešto: svaki blagoslov koji se ne prihvaća, pretvara se u prokletstvo.

str. 65 ...na svijetu postoji jezik koji svi razumiju, a koji je mladić sve to vrijeme koristio za napredak trgovine. Bio je to jezik ushita, posla obavljenog s ljubavlju i voljom, u potrazi za željenim ili za nečim u što se vjeruje.

str. 70 Kada netko donosi odluku, zapravo uranja u moćnu struju koja čovjeka nosi do mjesta o kojem nije ni sanjao u času donošenja odluke.

str 74 Što si bliže snu, to više Osobna Legenda postaje istinski smisao života…

str. 91 U tom času kao da je vrijeme stalo, a Duša se Svijeta pojavila sa svom silinom pred mladićem. Kada je ugledao njene crne oči, njene usne neodlučne između osmjeha i šutnje, on shvati najvažniji i najmudriji dio Jezika kojim je svijet govorio i koji su svi ljudi na Zemlji mogli razumjeti u svojim srcima. To je bila Ljubav, starija od ljudi i od same pustinje, koja se uvijek iznova javljala s istom snagom bez obzira gdje se dva para očiju susretala, kao što su se njihove oči srele pored bunara. Usne se konačno odvažiše na osmijeh, i to je bio znamen, znamen koji je on i ne znajući toliko dugo u životu čekao, koji je tražio u ovcama i u knjigama, u kristalima i u tišini pustinje.
Bio je to čist Jezik Svijeta, bez objašnjenja, jer Svijetu nisu potrebna objašnjenja da nastavi svoj put beskrajem. Mladić je u onom trenutku jedino shvaćao da se nalazi pred ženom svog života, i da je, bez imalo potrebe za riječima, i ona to znala. Bio je u to sigurniji nego u išta drugo na svijetu, mada bi mu roditelji, i roditelji njegovih roditelja govorili da se najprije treba zaljubiti, zaručiti, upoznati se i prikupiti novac, i tek onda oženiti. Onaj tko je tako govorio možda nikada nije upoznao Jezik svijeta, jer kada se u njega uranja, lako je razumjeti da na svijetu uvijek postoji netko tko na nekoga čeka, bilo to usred pustinje, bilo usred velikih gradova. A kad se te osobe nađu, i njihovi pogledi sretnu, sva prošlost i budućnost gube na važnosti, i postoji samo taj trenutak, i ona nevjerojatna izvjesnost kako je upravo sve pod suncem zapisala ista Ruka. Ruka koja pobuđuje Ljubav, i koja je načinila srodnu dušu za svaku osobu koja radi, odmara se i traži blaga pod ovim suncem. Jer da nije tako, snovi ljudi ne bi imali nikakva smisla.
…
A mladić je još dugo vremena ostao sjediti kraj bunara, shvaćajući da je nekoć levant na njegovom licu ostavio miris te žene, da ju je volio mnogo ranije nego je uopće znao da postoji, i da je njegova ljubav prema njoj poput otkrića svih blaga svijeta.

str. 97 I osjeti zahvalnost jer je ispunjen ljubavlju prema ženi. «Kad se ljubi, sve ima još veći smisao» pomisli.

str 99 …Da znam što mi je činiti – odgovorio je gonič. – I promijeniti ono što ne bih volio da se dogodi.
- Onda to više neće biti tvoja budućnost – odgovori vidovnjak.
- Onda, možda bih htio znati budućnost da se pripremim za ono što mi se sprema.
- Ako to budu lijepe stvari, bit će ti to ugodno iznenađenje – reče vidovnjak. – Ako budu ružne, patit ćeš mnogo prije nego se uopće dogode.

str. 109 - Zlo nije ono što ulazi čovjeku kroz usta – reče Alkemičar. – Zlo je ono što iz njih izlazi.

str. 113 A nikada nećeš razumjeti da Ljubav ne sprječava čovjeka u traganju za Osobnom Legendom. A kada se to dogodi, znači da Ljubav nije prava, ona koja govori Jezikom Svijeta.

str. 115 - Voli se jer se voli. Nema nikakva razloga za ljubav.

str. 116 Primijetio je da su Fatimine oči pune suza.
- Plačeš?
- Žena sam pustinje . reče ona, sakrivajući lice.
- Ali sam prije svega žena.
…
Oaza će za nju, od toga dana, biti prazna.
Od toga dana, pustinja će postati važnija. Stalno će gledati prema njoj, nastojeći otkriti koju zvijezdu mladić slijedi u potrazi za blagom. Slat će mu svoje poljupce vjetrom, u nadi da će dodirnuti njegovo lice, i reći mu da je živa i da ga čeka, kao što žena čeka odvažna muškarca, koji slijedi svoje snove i traži blago. Od toga dana, pustinja će biti tek jedno: nada u njegov povratak.

str. 117 - Ako je to što si našao sačinjeno od čiste tvari, nikada neće istrunuti. I ti ćeš se jednog dana moći vratiti. Ako je bio tek bljesak, kao prsnuće kakve zvijezde, onda nećeš ništa naći kad se vratiš. No vidjet ćeš prasak svjetlosti. A već je i samo to vrijedno.

str. 119 Samo postojanje ovog svijeta jamstvo je da postoji savršeniji svijet.

str. 121 Prirodno je bojati se da zamijeniš sve ono što imaš za san.
- Zašto onda moram slušati svoje srce?
- Jer ga nikad nećeš uspjeti ušutkati. Čak i ako se pretvaraš da ne slušaš što govori, ono će uvijek biti u grudima i uvijek ponavljati ono što misli o životu i svijetu.
- Pa bilo ono i izdajica?
- Izdaja je udarac koji ne očekuješ. Ako dobro upoznaš svoje srce, to mu nikad neće uspjeti, jer ćeš poznavati snove i želje, i znat ćeš njima upravljati.
Nitko ne može pobjeći od svog srca, zato je bolje slušati što govori. Da nikada ne naiđe neočekivani udarac.
…
…a ljudska srca su takva. Boje se ostvariti svoje najveće snove, jer misle da ih ne zaslužuju ili da u tome neće uspjeti. Mi, srca, umiremo od straha samo od pomisli na ljubavi koje će zauvijek otići, na trenutke koji bi mogli biti lijepi, a nisu se dogodili, na blaga što su zauvijek sakrivena u pijesku. Jer, kada se to dogodi, mi silno patimo.
…
- Reci mu da je strah od patnje strašniji od same patnje.

str. 122 Tako mi, srca, govorimo sve tiše, ali nikada ne umuknemo. I navijamo za to da se naše riječi ne čuju: ne želimo da ljudi pate jer nisu slijedili svoja srca.
- Zašto srca ne govore ljudima da trebaju slijediti svoje snove? – upitao je mladić Alkemičara.
- Jer, u tom slučaju, srce pati više. A srca ne voli patiti.

str. 123 Prije nego se ostvari neki san, Duša Svijeta uvijek odluči ispitati sve ono što si na putu naučio. Ne čini to zato što je zla, nego da bismo mogli, zajedno s našim snom, također usvojiti pouke koje smo naučili na putu do njega. U tom trenutku najveći broj ljudi odustane. To je ono što u pustinjskom jeziku zovemo «umrijeti od žeđi kada su se datuljine palme već pojavile na obzoru».
Traženje uvijek počinje Početničkom Srećom. A uvijek završava Ispitom Osvajača.
Mladić se sjetio stare poslovice iz svoje zemlje. Govorila je kako je najtamniji sat onaj koji prethodi rađanju sunca.

str. 124 …- Da bih ti pokazao jednostavan zakon svijeta – odgovorio je Alkemičar. – Kada su pred nama velika blaga, nikad to ne primjećujemo. A znaš li zašto? Zato jer ljudi ne vjeruju u blaga.

str. 126 - Pogled pokazuje snagu duha…

str. 127 Tko se umiješa u Osobnu Legendu drugih, nikada neće otkriti svoju.

str. 130 Samo zbog jedne stvari san postaje nemogućim: zbog straha od neuspjeha.

str. 136 - Kada se voli, onda lako možeš biti bilo koja postojeća stvar. Kada volimo, ne moramo uopće razumjeti što se to događa jer se sve zbiva u nama samima…

str. 138 …jer kada volimo, uvijek nastojimo biti boljima no što jesmo.

str. 142 - Ovo je za tebe – reče, pružajući redovniku jedan dio. – Jer si bio darežljiv prema hodočasnicima.
- Dobivam plaću koja nadmašuje moju darežljivost – odgovorio je redovnik.
- Nemoj to nikad više reći. Život može osluškivati i dati ti manje idući put.

str. 143 «Sve što se dogodi jednom, može se nikad više ne ponoviti. Ali sve što se dogodi dva puta, dogodit će se sigurno i treći put.»

str. 151 Život je uistinu darežljiv prema onom koji živi svoju Osobnu Legendu.