lipanj, 2009 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30          

Srpanj 2009 (1)
Lipanj 2009 (2)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari On/Off

Opis bloga

Even if I say it'll be alright
Still I hear you say you want to end your life
Now and again we try to just stay alive
Maybe we'll turn it around cause it's not too late
It's never too late


Marilyn Jane =D

Endless road...


Photobucket
Isa Nevaeh Raven Connor
Raven
- Dreamer






Photobucket
Malia Warenn
-Fighter

Lights on the way...

Autumn/Autumn 2
Vanja *in memoriam*/Apple
Sevin-*Filip* =D
Nic
Anne
Helen/Sabrina
Nadine
Lujiza/Lieselote
Jenna/ Gia
Skye- *Devon*
Alice-Bille-Pixie
Eden
Dakota/Daphne
Madison- *Rebecca*
Laura
Daphne
Sabrina

nedjelja, 21.06.2009.

I dreamed a dream...

Zbog preseljenja u LA imala sam svojevrsne traume. Nisam ih bila svjesna sve dok noć nije pala i podsvijest me podsjetila na to. Prvih tjedan dana nisam mogla ni spavati, a kasnije, kad bi i spavala u glavi mi je bio košmar. Imala sam noćne more. Vidjela sam lica nepoznatih ljudi ; neke u agoniji bolova, neke sa strahom u očima, dok neki, nisu pokazivali nikakve emocije, no svi bi oni na kraju završili mrtvi. Nisam tražila objašnjenje tih snova, mislila sam da će s vremenom prestati. No i kad sam se priviknula na novu okolinu, i nove ljude i kad sam konačno počela normalno živjeti, more nisu prestajale. Budila bi se noću oblivena znojem, ponekad i drhteći no i dalje sam odbijala tražiti pomoć. Sve dok jedne noći nisam sanjala plavokosu djevojčicu, koju sam dan prije vidjela na prijelazu ceste kod „moje“ autobusne stanice. Njezina lepršava plava kosa, bila je slijepljena krvlju a u očima joj se jasno mogao vidjeti strah. To jutro ponovno sam se probudila sa grumenima znoja na čelu. Otišla sam u školu, još uvijek pretresena snom, a zatim su me podnevne vijesti još više šokirale. „Devetogodišnja djevojčica poginula je u dvorištu svog doma, zbog zadobivenog udarca u glavu. Na nju se srušio metalni koš za košarku postavljen iznad garaže.“
Zagrcnula sam se komadom sendviča koji sam u tom trenutku odgrizla.

„Jesi ti dobro?“-upitala me Milly automatski me potapšavši po leđima

„Nisam baš. Jesi slušala vijesti sad?“-upitala sam je oprezno

„Da, strašno. Više djeca nisu sigurna ni u vlastitim dvorištima.“-rekla je otužno

Malo sam sagnula glavu i pogledala ima li ikog u blizini. Činilo mi se da je sigurno, pa sam povukla Milly malo bliže sebi.

„Ja sam sinoć sanjala tu djevojčicu. Kose slijepljenje krvlju iz njezine glave. AI sad je mrtva.“-govorila sam šapatom

„Ti nisi normalna, što to pričaš?“-vidjelo joj se na licu da je uzrujana

„Samo istinu Milly. Netom prije nego sam se probudila u 10 do 7 sanjala sam nju.“-obrambeno sam podigla glas

„I šta hoćeš reći da sanjaš mrtve ljude?“-upitala je nesigurno.

Slegnula sam ramenima, jer joj na to zaista nisam mogla odgovoriti.

„Onda nebih sanjala jednu ili dvije osobe. Nego na tisuće njih.“-pokušala sam pronaći smisao u svemu tome.

„Zaista neznam što da ti kažem.“-pogledala je prema satu koji se nalazio na zidu. „Moramo nazad do učionice, uskoro će zvoniti.“-odmaknula je stolicu uz škripu i digla se od stola. „A kasnije možemo do knjižnice da vidimo ima li tamo što o tim tvojim snovima.“-pokupila je pladanj i udaljila se.

Ovo je prošlo prilično dobro, pomislila sam, a zatim ponovila njezin postupak. Mrzila sam škripu metala, pa sam pokušala što opreznije odmaknuti stolicu. Ubrzanim korakom požurila sam za Milly, koja je već bila podosta odmakla. Gužva koja je nastala u hodniku u samo jednom trenutku je nestala. Zvonilo je. Požurila sam, hitro grabeći prljavo bijelim pločicama školskog hodnika kako bi što prije stigla u razred. Sad kad je i Milly znala ponešto, bilo mi je lakše. Više se nisam morala sama boriti sa time.



| komentari (19) | print | # |

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.