Dan žena
Ne uzmogah vremena ranije se javiti, zato molim vas usrdno, prihvatite moje ponizne isprike.
Tijek mog dosadašnjeg života obilježen jest stalnim traganjem za znanjem, stoga se nadam da ćete razumjeti zašto ne nalazim vremena.
U doglednom vremenu javit ću se mnogo opširnijim i iscrpnijim izvješćem. Danas, eto, samo da spomenem kako sam za vrijeme velikog odmora u školi (koji inače koristim kao prikladno vrijeme za objed koji sam spravljam i ponesem ga od kuće) odsviram koncert na šurlama u čast svih žena.
Živjele žene!!!!! (ovo je pjesma za sve osobe ženskog spola i one koji se osjećaju tako, a tu bih mogao navesti svog brata Davora i njegovog prijatelja Lucijana)
ZALJUBLJEN U LJUBAV
Volio sam je
kao travu
i kao jasenje,
ko trstiku i kanarinca,
ko uspavanku
i majčino buđenje.
Zaljubio sam se u nju,
u malu djevojku,
u njezine prste nemoćne
u struk kostelje moje
zelene.
Volio sam je,
vodu divljeg jezera,
dijete u povoju,
vitku I brzu
jegulju.
Nju, u čijim se kosama
migoljila magla,
nju, čiji je vrat
skladni snop žita,
čiji je hod
šetnja paprati.
Nazivao sam je
vidrom i lasicom,
rijekom i pašnjakom,
srnom
i janjetom.
Jer se svlačila kao zora,
jer se podavala kao svijeća
i otimala
kao živica.
Volio sam je kao ženu,
ko dijete,
ko brata,
volio sam je kao mir
i kao povratak;
nju, vodu divljeg jezera,
dijete u povoju,
vitku I brzu
jegulju.
Josip Pupačić
|
