Ecce homo!

Novi dan

Noćas me nije posjetila muza, nego, na moju veliku žalost, jedan sasvim drugi posjetitelj. Posjetitelji zapravo. Moj (opet na moju veliku žalost) brat Davor i njegov najbolji prijatelj Lucijan u vidno alkoholiziranom stanju. Alkohol loše utječe na mlade! Ne morate biti intelektualac kao ja da to zapazite.
No ne želim trošiti niti redak više na ta dva probisvjeta.
Djevojka iz tajanstvenog hrama me upitala kada ću vama (mom dragom čitateljstvu) predstaviti svoju muzu. Možda je mlada dama krivo shvatila, posjet muze jest tek pjesnički izraz za umjetničku inspiraciju. No nemojte olako odustati. Ja imam svoju muzu i u materijalnom svijetu! No ona nije muza, već Muza.
Helena - to je ime koje joj bješe podareno po rođenju. Krase je dugi uvojci boje kestena, oči boje Vranskog jezera, put poput površine Mjeseca. Uvijek miriše na Palmolive sapun.
Posvetio sam joj pjesmu koju skladah za nju na šurlama, no dosada nisam smogao hrabrosti da joj odsviram.
Današnje javljanje neće biti iscrpno kao ona do sada jer me već uhvatila čežnja.
Sutra ću vidjeti svoju Muzu u obrazovnoj ustanovi koju oboje pohađamo. Ah, kada bi sutra bilo - sada!