Ecce homo!

Ah, čitatelji moji dragi! Primite moje usrdne isprike i izraze željenja zašto me ne bje već tako dugo. Teška me nadaća snađe...
Ispričati ću valjano, sve po redu, kako se i pristoji.
Prošle sedmice, u četvrtak dan krenuh u školu. Do te iste škole i dođoh. Ništa nije slutilo na katastrofu koja se imala dogoditi. Ulazih ja u razred, među prvima, naravno. Želja mi bješe da utvrdim gradivo od prošloga dana. Hodah ja tako, sigurnim korakom u mokasinkama od kravlje kože kad najednom - zadesi se pravi udes!
Okliznuh se na bananu ili kojekakvo drugo tropsko voće koje je netko u svom neoprezu odložio tamo! Možete li to zamisliti?
Pretrpio sam ozljedu noge, te sam se klinički liječio čitavu sedmicu. Nadam se da sam vam dao dobro opravdanje.
Djelio sam sobu i bolesničku sudbinu sa jednom staricom koja je ozljedila kuk. Da joj kratim preduge bolesničke dane, tražio sam da mi se donesu šurle.
Znao sam da joj je svirka godila, iako su u tom trenutku ljekovi protiv bolova popustila, te joj se staračko lice pretvorilo u bolnu grimasu. Nadam se da sam joj svojim sviranjem barem donekle uspio olakšati bolove.
Jadnica. Čak je molila čitavo vrijeme iako je njene kčer koja je došla u posjete tvrdila je nikada prije nije vidjela moliti.
Želja mi je u detalje vam prepričati bolnička zbivanja, no majka dolazi, a meni je naloženo da miruje. Valja mi požuriti do kreveta. Do skorog čitanja!

Tek što su prve jutarnje zrake pomilovale mi lice, ustadoh iz kreveta. Nisam sklon kojekakvom dugom izležavanju u postelji.
Nakon tradicionalnog jutarnjeg bicikliranja(zamjetih u susjede Štefice jednak bicikl kao moj, ona ima 70 godina i non-stop se žali na kostobolju) krenuh se pripremiti za školu.
Obukoh svoj novi plavi pulover sa uzorkom žutih rombova, a ispod njega ljubičastu košulju. Osobno smatram da mi ova kombinacija daje pomodan izgled, što je vrlo popularno među mlađim pučanstvom.
Dvoumih se oko pitanja kravate. Shvatih, naime, da je ovo zadnji obrazovni semestar u mome srednjoškolskom obrazovanju, a time i zadnja prigoda za zavođenje moje osobne Muze.
Odlučio sam je zavesti intelektualnim nastupom.
Odlučih pitati Davora koji je još spavao (kako neodgovorno!) što misli po pitanju kravate. Umjesto odgovora dobio sam dobro naciljani jastuk u glavu. Kada će taj mladić konačno poprimiti dozu zrelosti?
Po ulasku u učionicu dočekaše me salve smijeha. Mora da je netko prije mog ulaska ispričao kakvu pošalici ili kojekakvu zgodnu priču šaljivog karaktera.
Helenina najbolja prijateljica Danijela čak se držala za trbuh i očito upirala prstom u mom pravcu. Možda me pozivala na taj način da se i ja smijem s njom. Ali kako neobičan način!
Sjedih obuzet nemirom očekujući svoju Muzu. No, sudbe li klete, usuda li crnog! ona nikako da nas počasti svojom prisutnošću.
Unezvjeren sam sjedio ostatak dana, tek katkad dižući ruku i ne ističući se previše na nastavi.
Po povretku kući dogodio se neobičan slučaj. Hodao sam ja tako smirenim korakom u pravcu doma svoga kad najedno pred mene iskrsne neka očito pomahnitala djevojka, koja bi zasigurno izgubila ravnotežu i pala da se nije držala za rukav mog vunenog kaputa.
Davore (ha ha ha) kako to (ha ha ha) izgledaš?
Obavjestih je da ja nisam brat mi blizanac. Zbunjeno me pogledala i pobjegla. Činilo se kao da joj je neugodno.
Đošavši kući, nazvao sam Helenu i rekao joj kako na raspolaganju ima moje zabilješke iz matematike i moje skromno znanje. S druge strane začuje se signal koji obavještava pretplatnika o prekidu veze. Ah taj HT. Nikada na zelenu granu s njim!

Početak škole

Ah, zdvojan sam i nadasve nesretan!
Odlučih pristupiti svojoj Muzi danas prigodom prvog dana nastave. Nađoh valjan izgovor - rekoh joj kako se usrdno nadam da je u zadovoljstvu provela blagdane. Nije dobro prošlo. Pogledala me kao da sam u najmanju ruku gubav ili kao da patim od kojekakve druge zarazne bolesti!
Ah nedostojna djevo Helena!
S obzirom na početak nove školske godine, moja javljanja neće biti učestala kao i dosada, ali nemojte se brinuti da biste bili zakinuti! Pokušat ću ubuduće biti iscrpniji.
Odlazim žurno u namjeri da se bavim intelektualnim radom.

Novi dan

Noćas me nije posjetila muza, nego, na moju veliku žalost, jedan sasvim drugi posjetitelj. Posjetitelji zapravo. Moj (opet na moju veliku žalost) brat Davor i njegov najbolji prijatelj Lucijan u vidno alkoholiziranom stanju. Alkohol loše utječe na mlade! Ne morate biti intelektualac kao ja da to zapazite.
No ne želim trošiti niti redak više na ta dva probisvjeta.
Djevojka iz tajanstvenog hrama me upitala kada ću vama (mom dragom čitateljstvu) predstaviti svoju muzu. Možda je mlada dama krivo shvatila, posjet muze jest tek pjesnički izraz za umjetničku inspiraciju. No nemojte olako odustati. Ja imam svoju muzu i u materijalnom svijetu! No ona nije muza, već Muza.
Helena - to je ime koje joj bješe podareno po rođenju. Krase je dugi uvojci boje kestena, oči boje Vranskog jezera, put poput površine Mjeseca. Uvijek miriše na Palmolive sapun.
Posvetio sam joj pjesmu koju skladah za nju na šurlama, no dosada nisam smogao hrabrosti da joj odsviram.
Današnje javljanje neće biti iscrpno kao ona do sada jer me već uhvatila čežnja.
Sutra ću vidjeti svoju Muzu u obrazovnoj ustanovi koju oboje pohađamo. Ah, kada bi sutra bilo - sada!

Noćas me posjetila muza. Napisao sam pjesmu.

Noć,
Tamna noć.
Čujem lavež.
U daljini.
Ćutim vjetar.
U visini.
Noć.
Tamna noć.

Prilično dobro, zar ne? Posebno mi je dojmljiv dio sa vjetrom. Uskoro ćete čitati moja sabrana dijela u bibliofilskim izdanjima. Raduje me trenutak kada ću izaći iz anonimnosti.
Iako sam bdio do kasno u noć, probudih se u svoje uobičajeno doba za ustajanje subotom, sedam sati. Kao i svakoga jutra biciklirao sam sat vremena sve dok se nije otvorila prodavaonica u kojoj se obično snabdjevam živežnim namirnicama.
Došavši doma, odlučio sam spraviti doručak za svoju porodicu. No, kao i obično te individue koje tvrde da su u najužem srodstvu samnom nisu pokazale niti minimum zahvalnosti. Sve što sam čuo od svoje majke bilo je:
Jebote Nevene, ne lupaj s tim loncima u ranu zoru!
Ha (ovdje sam dopustio sebi da se cinično nasmijem), kao da je ta ikada vidjela ranu zoru! Nakon obroka, krenuo sam u pospremanje doma, a zobenu kašu sam ostavio na stolu. Netko bi ih trebao upozoriti da je doručak najvažniji obrok.
Nakon detaljnog pospremanja stana vratio sam se u kuhinju. Već je bilo podne. Još uvijek nisu ustali.
Uputih se tada na tržnicu da se opskrbim za spravljanje objeda.
Vratih se kući. Željka i Davor su sjedili za stolom. Kada sam ušao, počeli su glasno hihotati. Mora da se smiju nekoj pošalici koju ja još nisam čuo.
Davor je bez riječi otišao, a Željka je započela jedan od svojih telefonskih maratona.
Za vrijeme spravljanja ručka, zamijetih u košu za smeće nešto vrlo nalik zobenoj kaši. Žalit će oni jednoga dana, kada će imati problema s visokim tlakom i povišenim kolesterolom.
Rekao sam Željki da je ručak na stolu, ali nije se potrudila da na bilo koji način pokaže da me čula.
Otiđoh u svoje odaje vježbati šurle. Ah, ta glazba. Zaista je, kako kažu, zvonka radost!
Nakon svirke osjetih potrebu da prošećem po svježem zraku. Majka je stajala u kupaonici i dotjerivala se za izlazak. Zaista smatram da poštena žene njenih godina ne bi smjela izlaziti u te kasne sate, posebice ne ovako odjevena! S tim bi potpeticama mogla i počiniti ubojstvo, ako joj se prohtije!
Kada sam joj to obznanio, samo je zakolutala očima i otišla.
Lutao sam gradom čitavu večer, što je pogodovalo mojoj pjesničkoj duši. Vjerujem da će me i večeras pohoditi muza!

Pozdrav od mene!

Dobra večer. Dopustite da se predstavim. Ime mi je Neven Fruk. Učenik sam završnog razreda jedne gimnazije, opće usmjerenje.
Malo je stvari koje ne zadiru u sferu moga interesa. Poeta sam i biciklist. Intelektualni rad jeste ono što mi oduzima najveći dio mog vremena.
Glazbenik sam dušom i umom. Sviram, naime, šurle. Na taj način održavam tradiciju, ali idem i u korak s modernim. Čuh da je narodni melos vrlo popularan među širim masama.
Napisat ću vam par redaka o svojoj porodici i familijarnim odnosima unutar iste, iako nerado. Moja se obitelj sastoji od moje majke Zorice, sestre Željke i brata Davora. Oca zasada neću spominjati, iako bi mi moja sinovljevska dužnost to vjerojatno nalagala.
Nažalost, životni prostor, ionako skučen, moram dijeliti sa bratom mi Davorom koji je nažalost izrastao u pravog gotovana. Uzrujam se od pomisli da sam i ja mogao ispasti takav jer smo rođenjem blizanci.
Još jedan spektar mog interesa jest botanika. Veliku strast gajim za svoju ukrasnu artičoku koja mi krasi prozor.
Želite li saznati više o mojoj malenkosti, čitajte me i dalje, jer sada moram odmoriti svoje umorne oči u ove kasne sate...