I COULD KILL HER...

''Gdje mi je pelerina?!'', uzviknula sam iznervirano, prevrćući po stvarima u svojoj spavaonici. Sva odjeća je ležala razbacana po podu, ali moje školske pelerine nije nigdje bilo. Sagnula sam se i zavirila pod krevet na kojem je sjedio Draco i nešto baljezgao o svađi između njegovih roditelja, no nisam ništa postigla.
''Požurite, večera samo što nije počela!'', rekla je Leni, odškrinuvši vrata. Provirila je unutra i zainteresirano promatrala kako gubim živce tražeći prokleti komad tkanine koji moram nositi na večeri kako me McGonagallica ne bi izula iz cipela.
''Što misliš, Maggs?'', upita Draco iznenada, ne obazirući se na svoju sestru.
''Draco, da li ja tebi uopće izgledam kao da te slušam? '', upitah ga nezainteresirano, prevrćući po ormaru.
''Ne mogu da vjerujem da si tako bezosjećajna!'', uzviknu on, ustavši se s kreveta. Nisam ga čak niti pogledala, jer sam bila suviše zaokupljena oblačenjem pelerine koja se nekim čudom našla ispod Amandinog ormara. Nisam ni primijetila da je doista povrijeđen.
''Ja idem odavde. Kreteni ostaju kreteni'', čula sam Leni kako mrmlja, a potom i snažan tresak vratima.
''Potrudi se da vjeruješ'', odbrusila sam mu, namještajući frizuru pred ogledalom. Doista nisam bila raspoložena za njegove prodike. Taj dan sam ih imala već i previše. Mislim da bi bilo dovoljno da vam kažem da sam morala odraditi kaznu kod McGonagallice već prvi dan škole!
Čini se da je Draco zaboravio na to, pošto mi je prišao i nastavio kukati: ''Zašto me ne možeš podržati u ovako teškim trenutcima? Zar ne vidiš koliko te trebam?''
''A zar ti ne kužiš da će me McGonagallica u najboljem slučaju strijeljati ako zakasnim na večeru? I da su šanse da preživim ravne šansama da Pacoliki opere kosu? Hajde, požuri se! Usput ćeš mi ispričati što se dešava'', rekoh mu, povukavši ga za rukav.
Dok smo trčali hodnicima koji vode do blagovaonice, ispričao mi je kako su se njegovi roditelji užasno posvađali jer je Narcissa uhvatila Luciusa sa drugom ženom. Što je, ako mene pitate, poprilično smiješno.
''S kim ga je uhvatila?'', upitah, sakrivši usta rukom kako Draco ne bi shvatio da se suzdržavam da ne prasnem u smijeh.
''Nemam pojma. Nije mi htjela reći'', odgovorio je on, slegnuvši ramenima. Čvrsto sam stisnula njegovu ruku, kako bih mu pokazala da može računati na mene. Mada mislim da poruku nije shvatio baš onako kako treba, pošto sam ja do tada već crkavala od smijeha.
''Maggie, ti si nemoguća'', rekao je.

***

''Kako meni ova žena ide na živce. Gotovo koliko i Lujiza'', prosiktala je Amanda, dok smo sjedile u učionici Povijesti magije i promatrali Elaine koja je šetala naokolo loveći spavače na satu. A takvih je, razumije se, bilo mnogo. Moram priznati da ni ja nisam oklijevala. Bio je prvi sat, a Elaine je pričala toliko zanimljive priče da bi uspavala čak i štrebericu Hermionu Granger.
''Meni pričaš'', odvratila sam umorno, prisjetivši se razgovora koji smo ja i naša obožavana teta Elaine imale. I tada mi je sinulo još nešto…
''Uzgred, Am… zašto te je jučer zvala u svoj kabinet?'', upitah još tiše.
Slijedeći moj primjer, moja sestra mi je šapnula: ''Dva sata me je smarala s pričama o tome kako je Lujiza kriva za njihove nesuglasice, ali da je ona uspjela preći preko svega toga i bla bla bla…''
Prigušeno sam se nasmijala. ''Ma zašto mi to zvuči tako poznato?'', našalila sam se. Krajičkom oka sam ugledala Elaine kako sipa vodu u neku staklenu čašu.
''Što to ona izvodi?'', došapnula sam Amandi, prije nego što je Elaine stala pred klupu u kojoj su sjedile (čitaj: spavale) Alexis i Haley. Idućeg trena zalila ih je vodom, uz glasni povik:''Nećete vi mene spavati na času, propalice jedne propale!''
Pridignuvši se, Haley je zijevnula i rukavom obrisala vodu s lica. ''Što se zbilo?'', promrmljala je, bezuspješno se trudeći da otvori oči. Alexis je činila isto, samo što nije imala dovoljno snage da išta kaže. Elaine je samo nešto progunđala. Potom je, naoružana čašom vode, krenula u lov na nove žrtve. Čim se okrenula, Alexis se svalila natrag na stol i nastavila spokojno spavati.
''Jao, ja sam sva mokra!'', kukala je Haley poslije sata, dok se cijelo društvo sušilo na suncu ispred dvorca. Cijedila je svoju pelerinu i cmizdrila, dok se Alexis bespomoćno vukla iza nje. ''Želim spavati'', neprekidno je mrmljala.
Za razliku od mojih prijatelja zombija, Lexy je bila raspoložena bolje nego ikad. Čak previše raspoložena za jednu profesoricu. Zamislite, taj dan nitko nije dobio kaznu kod nje. Umjesto da maltretira nas učenike kao svaki normalan profesor, trčkarala je kroz vrt i pjevala iz sveg glasa.
''Time may take us apart, that’s true
But I will always be there for you
You’re in my heart and you’ll be in my dreams
No matter how many miles between
I promise you that I won’t forget
The day we kissed or the day we met
The sky may fall and stars may too
But I will still, I will still love you…''
''Ona je pukla'', rekoh s gađenjem. ''Pjeva pjesmu od Britney Spears.''
''Potpuno je pukla'', reče Amanda. ''Idemo odavde, ne mogu ju gledati, a bogme ni slušati.''
Kako bismo spasile živu glavu (u konkretnom slučaju, samo uši), vratile smo se natrag u dvorac. Zapravo, na ulazu su nas presreli Potter i Samantha Wilson. Osjetila sam poriv da zgrabim svoj štapić i da već jednom završim s tim, ali nisam mogla… Ne ovdje. Ne sad.
''Hej, bok!'', pozdravila sam ih veselo.
Potter me je ozbiljno pogledao. ''Baš sam te tražio. Moram ti nešto reći'', rekao je, a glas mu je odisao zabrinutošću i strahom.
''Zbilja je važno'', dopuni ga Samantha.
''Ali o čemu se radi?'', upitala je Amanda zbunjeno.
''Radi se o vašem polubratu i vašoj sestrični'', odgovori Potter. ''Upravo smo ih vidjeli kako razgovaraju na hodniku. Mislim da su razgovarali o tebi, Maggie. Samantha je sa Marcovih usana pročitala jednu rečenicu…''
''Mogao bih ju ubiti, to je rekao'', reče Samantha. ''A Stephanie se sa tim složila.''
Nisam ništa rekla. No, duboko u sebi, morala sam se složiti s Potterom. Sigurno su govorili o meni. Marco me želi ubiti. Vlastiti polubrat me želi ubiti. Zbog Moći… i zbog titule. Zbog titule Voldemortovog nasljednika. Zbog titule koju je on kao najstariji sin Gospodara Tame trebao dobiti… Ali nije. Voldemort je izabrao mene. ''Marco je sin Rebecce McGurr, žene koja mi u životu ništa nije značila'', znao je reći. ''A ti, Margaret, si kći Lujize Brown, žene koja mi znači sve u životu.'' Pored toga, ja sam i nositeljica Voldemortova medaljona. Medaljona kojeg može nositi samo istinski nasljednik. I bolja sam u crnoj magiji… No, čini se da se moj polubrat nije pomirio s tim. Čini se da je žeđ za Moći bila jača od njega, kad ga je uspjela natjerati da se pridruži Andreini i njezinim Osvetnicima. Uopće me nije začudilo to što želi da me ubije. Premda, ako bih ja umrla, Voldemorta bi naslijedila Amanda…
Ali Stephanie? Zašto bi mu ona pomogla? Da li to znači da je i ona Andreinina sljedbenica? Da li to znači da i ona ima žig Crne ruže na zglobu? No, ne vidim razlog za to… Zašto me ona mrzi?

***

Ako izuzmemo Lexyino ludilo i obiteljske probleme, narednih nekoliko dana je proteklo relativno normalno. Zabavljala sam se praveći spačke na Hagridov račun, odrađivala sam kazne kod Sproutice i McGonagallice, a bodovi su prosto nestajali. Draco je i dalje cmizdrio jer su se Lucius i Narcissa rastali. Elaine je pokušavala provoditi što više vremena sa mnom i Amandom, ali joj to baš i nije pošlo za rukom. Istovremeno, pokušavala sam ostati u dobrim odnosima sa Potterom. Približavao se čas njegove smrti, i to me je činilo sretnom… Približavao se čas pobjede. A približavale su se i metlobojske utakmice, tako da sam često imala treninge. Pored svih svojih jada, zaboravila sam da imam odgovornost i prema timu kao lovica. Amanda, Amy i Roxy su dijelile isti pakao sa mnom.
Te noći, kad je sve prestalo biti relativno normalno, imale smo još jedan trening. Bilo je već kasno kad smo se znojne i umorne vraćale u društveni. Vani je bilo neobično hladno. Držala sam se za Amandu i cvilila kako ću napustiti tim.
''Maggie, to kažeš poslije svakog treninga'', podsjeti me Roxy.
''Ovaj put mislim ozbiljno'', rekoh.
''I to kažeš svaki put'', reče Amy.
Pacoliki (Snape) nas je dočekao na ulazu u društveni. Nervozno je cupkao nogom i gledao u stari zidni sat. Izgledalo je kao da doista nekoga čeka…
''Dobro veče, profesore'', pozdravi ga Roxy.
''Dobro veče, gospođice Kent'', odvratio je, a potom se okrenuo meni. ''Gospođice Riddle, dođite u moj kabinet.''
''Što sam sad skrivila?'', upitah.
Pokazao mi je rukom da pođem za njim. ''Niste ništa skrivili, ali imam jednu poruku za vas'', rekao je, krenuvši u pravcu svog kabineta.
''Kakvu poruku? '', upitala sam, krenuvši za njim.
Pacoliki zastade i podiže pogled. Njegova masna kosa se presijavala pod svjetlošću punog mjeseca. ''Poruku od Gospodarice. Poruku od vaše majke'', rekao je zagonetno. ''Želi vas vidjeti.''

Nastavit će se…

P.S. Zatvorila sam blog o Lexy. Jednostavno više nisam imala inspiracije… Žao mi je. No, uskoro ću otvoriti još jedan blog. Nisam još sasvim sigurna o čemu će biti, no navjerojatnije još jedan HPFF. Razmišljala sam da otvorim još jedan blog o Maggie, ali nisam još sigurna. Ma javit ću vam, uglavnom.
Sve vas puno volim!!!