31.08.2008., nedjelja

BlogDay 2008

Blog Day 2008

Budući da sam još lani na današnji dan prvi put obilježio tzv. BlogDay, dobra tradicija nalaže da se s tim «obilježavanjem» pozabavim i danas. Kao što sam tada napisao, ideja o proširenju blog vidika i upoznavanje novih zanimljvih blogova me puno više privukla ovoj akciji, nego neko čisto «blogersko akcijašenje» koje bi bilo samo sebi svrha.

Pa evo pet blogova koji su u zadnje vrijeme privukli moju pažnju:

Željezna cesta

Bloger s gornje adrese ima vrlo interesantan hobi: fotografiranje lokomotiva. Budući da ne živim u kraju koji je baš nešto isprepleten željezničkim prugama, a moje znanje o vlakovima svodi se samo na Marjan Expres, Olimpik Expres i jedno traumatično putovanje u teretnom vagonu na liniji Zagreb – Split, ostao sam frapiran nevjerojatnom raznolikošću lokomotiva i pripadajućih vagona. Doduše, kad sad malo bolje razmislim, i ne vidim razloga zašto vlakovi ne bi bili raznoliki, ali meni su se oni s ove južne distance uvijek činili tako uniformiranima. Da ne bih i dalje živio u toj svojoj zabludi, pobrinuo se upravo ovaj railfan sa Željezne ceste.

Wlikifedija

I dok je gornji blog na mene djelovao izuzetno edukativno, ovaj mi svakom novom posjetom izaziva «suze smijuljice». Ideja bloga je izuzetno originalana: bloger nam ovdje donosi nebuloze koje korisnici iz samo njima znanog razloga upisuju u različite članke na hrvatskoj verziji Wikipedije. Budući da se ti biseri marom administratora vrlo brzo uklone s originala, bloger se potrudio da nam ih ovdje prenese u integralnom obliku kako ne bi nestali s interneta. Na neki način ovaj blog je jedna verzija «antologije hrvatske (wiki) gluposti», pa stoga preporučujem da ovaj blog čitate u malim količinama jer obilna konzumacija može pogubno djelovati na vaše mentalno zdravlje.

De facto

Uvijek volim pročitati stajališta ljudi koji na jedan način plivaju van struje. De facto je blog, kako mu sama egida kaže, na trećoj strani Hrvatske. Kada ga piše čovjek koji nedjelje provodi na sjeveru maksimirskog stadiona ali priznaje činjenicu da je Split «navijačkiji» grad od Zagreba, uživa na Thompsonovim koncertima, ali se gnuša ustašluka njegove publike, tada morate priznati da ga je itekako vrijedno čitati. I na kraju iščitavanja ne možete a da se ne zapitate zašto je ovo ta treća, marginalizirana strana Hrvatske, jer da je sreće i pameti po svemu bi trebala biti prva.

The Educated Left Foot

Nedavno sam sasvim slučajno naletio na ovaj blog koji piše direktor engleskog najniželigaša Maidenhead Uniteda, kluba koji igra na York Roadu, i službeno najstarijem stadionu na svijetu na kojem se kontinuirano igra još od 1871., a klub je jedan od petnaest originalnih klubova koji su se natjecali u prvom FA Cupu iste te 1871. godine. Steve J na ovom blogu bavi se nogometnom pop kulturom, pa ako ste oduvijek bili fascinirani nogometnim pokretom, nogometnim filmovima, rock glazbom u nogometu, engleskim nogometnim fanzinima i ostalim nogometnim marginalijama, ovo je svakako blog koji trebate posjetiti.

Pinhole Diaries

I za kraj, kad se već trudim poštovati tradiciju, red je da predstavim i jedan foto blog. Svi oni koji očekuju ko žilet oštre i fokusirane fotografije nastale pritiskom okidača na nekom (pre)skupom aparatu u koji je svijetlo ušlo kroz neki još (pre)skuplji objektiv vrijedan poput automobila više srednje klase, ne trebaju ovaj link ni klikati. Fotografije u ovoj galeriji nisu fokusirane kroz sklop leća, već je svjetlost ušla kroz najobičniju rupicu na, blago rečeno, drvenim kašetama. Ovo rezultira sirovim fotografijama u kojima se, unatoč svemu, i dalje može itekako uživati.
- 13:15 - KomentirajIsprintaj - #

17.08.2008., nedjelja

Ronnie Drew (1934 - 2008)

Here’s to the Ronnie, the voice we adore…



Laka ti zemlja
- 18:42 - KomentirajIsprintaj - #

09.08.2008., subota

HR portali u akciji «Hrvati - sportska nacija»

Stalno okolo možete čuti naše neumjerno hvalisanje kako smo najveća sportska nacija od svih nacija koje su ikad nastanjivale gornji lijevi kvadrant Mliječne staze i dijelova bližih galaksija. Takvo ozračje, naravno, najviše grade naši mediji, kako televizija i tisak, tako i internet portali.
Kao što vjerojatno znate, u Pekingu je počela Olimpijada. I već prvog dana, kako velikoj sportskoj naciji poput naše i priliči, osvojena je i prva medalja. Riječanka Snježana Pejčić, za sve sasvim iznenada, osvojila je brončanu medalju u streljaštvu, ispisujući još jednu lijepu olimpijsku priču koja je u dosta detalja slična onoj Đurđice Bjedov iz Meksika 1968. O toj priči pročitajte nešto više kod Euklida.
Da ste jutros oko osam i trideset (dakle dobrih dva i pol sata nakon što je Pejčićka osvojila medalju, te sat i pol nakon što ste na HRT-u mogli pogledati snimku tog događaja) prosurfali domaćim internet portalima, iz većine njih ništa ne biste mogli saznati o tom uspjehu. Brižno građena slika sportske velesile sazidana nebrojenim nadahnutim tekstovima i hvalospjevima srušila se u samo nekoliko klikova (koji je samo gušt napisat ovo «nekoliko klikova») mišem.
Pa pogledajmo kako su to HR-portali u mediju koji nazivamo najbržim, (ne)popratili uspjeh naše sportašice u sportu koji nije ni nogomet, ni rukomet, a ni vaterpolo...

Net.hr-u, najposjećenijem hrvatskom portalu prema Valiconovom (http://valicon.net/) i Gemiusovom istraživanju najvažnija vijest je bila ona o otvaranju Igara, stara ciglih 12 sati.


Sljedeći u rečenom istraživanju je t-portal, ali oni su se jutros više bavili američkim glumcima u nevolji, negoli s hrvatskim sportašima.


Index, brončani hrvatski portal po klikovima, također nije u to vrijeme javio baš ništa o ovoj temi. Njima su Žužić, Mehunka, te vijest kako Američani nisu mogli gledati otvorenje Igara ipak za dlaku bitniji od brončane sportašice.


Kada je index, napokon i donio vijest (jutros oko 9:30 h) bila je, valjda od uzbuđenja, popraćena ovako:


Monitor, također jedan od najposjećenijih hr portala nije našao za shodno, u moru svojih reklama, jutros objaviti ovu vijest.


Kad već klasični news portali nisu imali vijest, pomislih kako ću nešto o toj temi pročitati na portalu Sportskih novosti, koji je ipak specijaliziran za tu temu. Međutim, njima je najnovija vatrena akvizicija Markovićevih skauta udarna vijest. O maloj Riječanki, također, ni slova.


Da vidimo šta kažu druga EPH-a izdanja. Njihova perjanica, Jutarnji također je poput net.hr-a, zabavljen magičnim otvaranjem Olimpijade, ali dojam popravlja Slobodna koja je donijela vijest, doduše ne na udarnoj poziciji stranice, nego nešto niže, tamo odmah ispod ekskluzive o tučepskom fratru na padobranu i pokraj senzacionalne vijesti o dolasku saudijskog princa u Dubrovnik.




Najveći konkurent EPH-a izdanja, Večernjak, pak jedini je osvjetlao obraz novinskim portalima i vijest u to vrijeme donio u udarnom prostoru. Ajde, nećemo cjepidlačiti što su Pejčićku nazvali streličarkom...


- 15:40 - KomentirajIsprintaj - #

04.08.2008., ponedjeljak

Todorić: Superheroj naših dana

Pročitaste li jučer vaše omiljene jutarnje novine? Ne imadoh sreću to nedjeljno jutro osobno obogatiti takvom čašću, no igrom sudbinskih silnica, jutros, s vremenskom distancom imadoh prigodu i čast u vrletima Neta, pronaći taj velikanom nadahnut tekst o kojem se priča. To štivo, prijemčljivo svakom našem seljaku, radniku i poštenom intelektualcu koje će naše male, obične ljude inspirirati u nastojanju kako vlastitim zalaganjem, uz minornu podršku moćnih pokrovitelja mogu ostvariti sve svoje snove. Uzvišena je to, a opet skrušena, nadasve velebna priča o heroju naših svitanja, trudbeniku naše grude, misliocu bez premca i kraja, jedinom i vječnom Ivici Todi Todoriću.
Pročitajte, ako već niste, tekst koji će ući u anale hrvatskog novinskog uvlačništva, a pisca teksta, koji se ugodno smjestio (ne samo) u crvenom Todorićevom helikopteru, lansirati u visoke sfere najvećih domaćih analnih umjetnika pisane riječi. Hoće li i kada, «gospodin predsjednik Todorić», kako ga oslovljavaju svi njegovi djelatnici, pustiti sretnog zatočenika, saznat ćemo nadam se u slijedećih nekoliko dana.
Stipe Božić, GSS i hrvatski speleolozi u stanju su pripravnosti i spremno čekaju poziv za akciju spašavanja pokraj svojih helikoptera u Divuljama. Jergovića su ono nekidan uspjeli izvući iz sličnog analnog ambisa jednog drugog heroja suvremene Hrvatske, a sve na radost puka i vjernih čitatelja.
Do tada uživajte u sladostrasnim opisima najvećeg hrvatskog muža u epskoj sagi o njegovim uspjesima i strahovima, dvojbama i nemirima. O tome kako gaji svoju strast za plodnom zemljom, kako ga nerviraju tuđe male oranice na njegovoj baranjskoj ravnici, kako požudno ljubi moćno rogovlje najdražih simentalki, kako svršava nad imenima najdražih zaposlenika...
Uživajte i željno iščekujte sljedeći nastavak serijala.

- 14:53 - KomentirajIsprintaj - #