Najdraže filmske scene (Tribute to Ante Peterlić) dio 1.
|
Ovaj post nastao je inspiriran onim što na svome blogu piše Ire u seriji postova pod naslovom «Nezaboravni filmski trenuci» gdje pedantno abecednim redom rasčlanjuje najdraže joj filmove. Osim te direktne inspiracije, ovaj post je posvećen prekjučer preminulom prof. dr. Anti Peterliću, hrvatskom filmologu i briljantnom predavaču kojeg sam svojedobno imao sreću uživo slušati na nekoliko predavanja u zagrebačkoj Kinoteci. TV emisije poput «3-2-1 kreni» i «Što je film», koje su me uputile u tajne sedme umjetnosti, a čiji je autor bio upravo Peterlić, da i ne spominjem. Dakle, dok nam je Ire naširoko i precizno predočila svoj filmski odabir, ja ću se ograničiti samo na filmske scene (i to samo one koje sam uspio pronaći na Yutube-u, jer, nećete vjerovati, scena iz filmova poput «Kapetana Mikule maloga», «H-8» ili «Sutjeske» tamo nema) koje su mi se urezale u (filmsko) sjećanje. Ovdje nisu nužno scene iz meni najdražih filmova, ali na jedan način ipak ocrtavaju moj filmski ukus. Da ne zagušim blog Youtube filmićima, ali i zbog dužine, ovaj post ću podjeliti u dva djela. Napomena: scene nisu poredane nikakvim smislenim ili vrijednosnim redom, jednostavno zato jer mi se nije dalo rangirati ih. Smoke (Dim), 1995. r: Wayne Wang Film koji pušačima ne preporućujem gledati u kino dvoranama u kojima je zabranjeno pušenje završava najtoplijom božićnom pričom snimanoj u crno-bijeloj tehnici još tamo od Caprina «Prekrasnog života». Harvey Keitel jednoj crnoj slijepoj starici uljepšava Božić, nakratko joj glumi unuka, ali i krade jednu foto kameru (Canon AE-1) praćen hrapavim baritonom stare pijanice Toma Waitsa u pjesmi «Innocent when you dreams». Stoga ovu scenu smatram i jednim od ponajbolje snimljenih glazbenih spotova. Mad Max – The Road Warior (Drumski ratnik), 1981. r: George Miller Iako mnogi prvi dio trilogije o Maxu Rockatanskom smatraju najboljom karikom serijala, mene se najviše dojmio drugi dio poznatiji kao «Drumski ratnik» u kojem se specifična stripovska poetika isprepleće s uvijek intrigantnom postapokaliptičnom tematikom. Ova scena u kojoj se predstavlja notorni Lord Humungus kao «Ajatolah of Rock'n'roller» dolazi iz integralne verzije filma. Ovdje će te dakle vidjeti i kako onaj cvikeraš ostaje bez prstiju pri pokušaju hvatanja bumeranga. Taj kadar u verziji filma koju je HTV zadnja dva puta emitirao, ne postoji. Uživajte u ćevapima. Amarcord, 1973. r: Federico Fellini Naizgled mirni obiteljski ručak u ovom Fellinijevom remek djelu, pretvorio se u pravu mediteransku eksploziju temperamenta, vike i svađe. Neobuzdani pater familias, majka koja obitelji prijeti strihininom u juhi, seksom i prdenjem opsjednuti djed, raskošna kućna pomoćnica, lijeni ujak jebivjetar i dvojica nestašnih sinova tvore tvrdu jezgru ovog svevremenskog filma kojim je Fellini vješto kombinirajući plać i smijeh, tugu i veselje vjerno ocrtao rodni Rimini između dva svjetska rata. Dojam upotpunjuje i briljantna glazba Nina Rote. Land and freedom (Zemlja i sloboda), 1995. r: Ken Loach Ovaj film sam prvi put gledao u splitskom kinu Karaman, a u dvorani je sa mnom bilo još samo četvero ljudi: dvije smišne splitske pankerice, novinar i delegat FIBE Milorad Bibić Mosor, te književnik i književni teoretičar, akademik Tonko Maroević. Ne moram vam ni opisivati kakav je osjećaj bio sredinom devedesetih na velikom platnu gledati kako pripadnici interbrigada na španjolskom pjevaju «Internacionalu». Ne mogu se zakleti, ali čini mi se da se Mosor bio digao na noge tijekom ove scene. Ili je on samo visok čovik, pa mi se učinilo da stoji iako je sidio. Night on earth (Noć na zemlji), 1991. r: Jim Jarmush Scena u kojoj se nenadmašni Benigni vozeći taxi ulicama Rima ispovjeda nekom nesretnom svećeniku o svojim seksualnim grijesima, avanturama s tikvom i ovcom Lolom jedan je od najurnebesnijih djelova ovog zabavnog filma u kojem nas nadahnuti Jarmush vodi kroz pet gradova u samo jednoj noći i opisuje tragikomične dogodovštine tamošnjih taksista. Ugodna vožnja. ... Nastavlja se ... |
