Kolovoz 2007 (1)Travanj 2007 (2)
Ožujak 2007 (1)
Veljača 2007 (5)
Siječanj 2007 (2)
Prosinac 2006 (6)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
UVOD :
Ja sam moderni Petar Pan! Bježim od odrastanja i suvišnih patnji. Ovo je moja Nedođija.
prozor Wendyine sobe - uvijek raspoložena za razgovor :
palacinka.cokolada@hotmail.com
Od 04.12. vas je bilo.....
Kopirajte ovu sliku na svoj blog i pomognite Stevi na putu do svjetske dominacije
Evo nekoliko pravila :
1. Cijenim kvalitetu, a ne kvantitetu.2. Tražim iskrenost. Nije mi važno je li osuda ili pohvala. Važno mi je samo mišljenje. Kako čovjek može napredovat ako ga samo hvale ili pišu ono što bi htio čut?
3. Molim vas bez lanaca sreće.
4. Molim vas bez vrijeđanja. Nije da sumnjam u vašu kulturu, ali ovo je moje osiguranje.
Nadam se da ćemo se lijepo slagati. Nemojte da bude problema.....
Izgubljeni dječaci i djevojčice :
AnchicaBitter_sweet_symphony
Bolan
Brainwashed
Đurđa
Fade Angellina
Festina Lente
Finding myself
Gilraen
Gospodar Majmuna
Indigo
Insomnia
Manah
Sin soul
Unique
Vjeverica24
Zelda
ONI KOJI POMAŽU MOJI DJEČACIMA I DJEVOJČICAMA:
Bullying - moja posebna preporuka, svaki posjet nešto znači
Naše parole ohrabrenja :
Elenor Roosevelt:We gain strength, and courage, and confidence by each experience in which we really stop to look fear in the face... we must do that which we think we cannot.
Great minds discuss ideas; Average minds discuss events; Small minds discuss people.
Jack Cleary:
I'm not afraid of death; but dying scares the hell out of me.
Martin Luther King Jr.:
In the end, we will remember not the words of our enemies, but the silence of our friends.
Like an unchecked cancer, hate corrodes the personality and eats away its vital unity. Hate destroys a man's sense of values and his objectivity. It causes him to describe the beautiful as ugly and the ugly as beautiful, and to confuse the true with the false and the false with the true.
Our lives begin to end the day we become silent about things that matter.
Mahatma Gandhi:
Freedom is not worth having if it does not include the freedom to make mistakes.
The weak can never forgive. Forgiveness is the attribute of the strong.
An eye for an eye makes the whole world blind.
Copyright © by Petar Pan u haljini.
12.04.2007., četvrtak
Prah za letenje je prestao djelovati, dobila sam krila :
|
Stvari se mijenjaju, zar ne? Evo, i ja sam se promijenila. Da li je to proljeće ili samo došlo vrijeme da spoznam neke stvari nisam ni sama sigurna. Što god da bilo rezultiralo je privremenom zatvaranju ovog bloga. Nemojte misliti da sam odlučila odrasti i preseliti se u neki drugi svijet, već naprotiv, odlučila sam biti dijete. Isto ono koje sam bila davno, prije nekoliko godina. Tada nisam znala šta je Internet, a kompjuter je za mene samo predstavljao luksuz i nedostižnu, svemirsku napravu. Tada sam uživala u suncu, u mirisu proljeća, u činjenici da postojim. I sada to isto želim. Želim ponovno osjetiti to dječje ushićenje zbog sitnica. Na nekoliko mjeseci ću napustiti blogerski svijet, a može se reći i kompjuterski svijet uopće. Radit ću ono u čemu uživam. Možda pomislite da sam luda, ali dani su naprosto previše lijepi da bi bili potrošeni na kompjuteru. I sada dok ovo pišem, žalim za izgubljenim vremenom, minutama, satima koji protječu, a ja nisam uspjela osjetiti neku od radosti življenja. Možda čak pomislite da sam se zaljubila, ali i to je daleko od istine. Ja ljubav ne poznajem i lijepo mi je tako. Jedinu ljubav koju poznajem je ona koju osjećam prema spoznaji da mi život prolazi, a ja ga živim. Ne želim svojoj djeci reći da sam mladost provela pred kutijom koja zrači. Kako stvoriti zdrave, mlade ljude kada se nemaju na koga ugledati? Ono što me zaista pokrenulo da napravim ovo što sada radim je nešto tako jednostavno, a opet mi je predstavljalo mali «flashback» u prošlost. Jučer sam se nakon puno godina POPELA NA STABLO. I začudo prošao me onaj dječji ushit i ponos. Sjedila sam na grani i gledala prema podu. Suzbila sam sve svoje misli koje su proračunavale moguće ishodište jednog takvog pothvata. Osjetila sam se živom. Shvatila sam da se ne treba brinuti da li će to dijete živjeti u meni. Naravno da hoće, samo o meni ovisi da li ću mu ja dopustiti da diše. Kompjuter otupljuje moja osjetila, zaglupljuje me. Televizija je istog tog učinka. Stoga se sada odričem svega. Ipak, s obzirom na moju tešku ovisnost o kompjuteru, ipak ću si morati dopustiti mali luksuz dnevnog pregledavanja maila. Odlučila sam ove slijedeće sunčane mjesece iskoristiti za potpunu relaksaciju. A nakon toga kada pozornicu preuzmu tugljivi i plačljivi mjeseci, ja ću vam se vratiti, aktivna, ali puna novih iskustava, puna materijala za priče, puna proživljenih avantura. Kada se vratim, znat ćete, osjetit ćete. A sada, nakratko zbogom moji prijatelji. Idem biti ono što jesam. Ne tražiti i pomno probirati riječi kojima bih se izrazila, već samo biti JA, vječno dijete skriveno u zelenim krošnjama drveće s vragolastim osmijehom i pogledom punim iščekivanja. Ja vama preporučam isto. Živjeti kao nikada dosad. Pozdrav vam upućuje, Petar Pan u haljini. P.S. Ispričavam se zbog nekomentiranja. Ja vas sve jako volim i ovaj blog jako volim, ali neke stvari se moraju dogoditi, zar ne? |
02.04.2007., ponedjeljak
Kratki izlet :
|
Moj povratak u virtualni svijet anonimusa. Što me potaknulo na pisanje? Pa jedan kratak obiteljski izlet u Istru. Inače smo još i davno prije moji roditelji i ja, odlazili svakog sunčanog vikenda u Istru u neko malo mjestašce koje se rijetko spominje, a zaslužilo je to. Nekako s godinama ta je obiteljska tradicija zamrla, ali odlučili smo je ponovno probuditi i posjetiti sva mjesta u kojima dugo nismo bili, a voljeli smo ih. Jučer nam je odredište bio Grožnjan. Mnogi vjerovatno nisu čuli za njega, ali to je jedno od karakterističnih istarskih gradova. Visoko na brdu. Inače, sada je poznat kao mala umjetnička kolonija, gdje su mnogi umjetnici pronašli svoj mir. Toliko galerija nikad nisam vidjela na tako malenom prostoru. Sve je tiho, idilično. Ako ste umjetnik poželite tamo ostati i stvarati, a ako niste poželite postati jedan. Na ulicama nema nikoga, sve se čini napušteno, ali cvjeće je to koje odaje prisutnost ljudi. Kako je bila nedjelja i uz to Cvjetnica, sve je bilo zatvoreno, tako i najdraža galerija moje majke. Na vratima je pisalo radno vrijeme, koje je u potpunosti bilo u skladu sa hirovitim duhom umjetnika.  Natpis me oduševio. Lijepo me nasmijao. Gradić je čaroban i imate moju preporuku ukoliko se odlučite na izlet u Istru. Nevjerovatna je njegova sposobnost da vam izmami osmijeh zadovoljstva.  Pozdrav vam upućuje, Petar Pan u haljini. |