Kolovoz 2007 (1)Travanj 2007 (2)
Ožujak 2007 (1)
Veljača 2007 (5)
Siječanj 2007 (2)
Prosinac 2006 (6)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
UVOD :
Ja sam moderni Petar Pan! Bježim od odrastanja i suvišnih patnji. Ovo je moja Nedođija.
prozor Wendyine sobe - uvijek raspoložena za razgovor :
palacinka.cokolada@hotmail.com
Od 04.12. vas je bilo.....
Kopirajte ovu sliku na svoj blog i pomognite Stevi na putu do svjetske dominacije
Evo nekoliko pravila :
1. Cijenim kvalitetu, a ne kvantitetu.2. Tražim iskrenost. Nije mi važno je li osuda ili pohvala. Važno mi je samo mišljenje. Kako čovjek može napredovat ako ga samo hvale ili pišu ono što bi htio čut?
3. Molim vas bez lanaca sreće.
4. Molim vas bez vrijeđanja. Nije da sumnjam u vašu kulturu, ali ovo je moje osiguranje.
Nadam se da ćemo se lijepo slagati. Nemojte da bude problema.....
Izgubljeni dječaci i djevojčice :
AnchicaBitter_sweet_symphony
Bolan
Brainwashed
Đurđa
Fade Angellina
Festina Lente
Finding myself
Gilraen
Gospodar Majmuna
Indigo
Insomnia
Manah
Sin soul
Unique
Vjeverica24
Zelda
ONI KOJI POMAŽU MOJI DJEČACIMA I DJEVOJČICAMA:
Bullying - moja posebna preporuka, svaki posjet nešto znači
Naše parole ohrabrenja :
Elenor Roosevelt:We gain strength, and courage, and confidence by each experience in which we really stop to look fear in the face... we must do that which we think we cannot.
Great minds discuss ideas; Average minds discuss events; Small minds discuss people.
Jack Cleary:
I'm not afraid of death; but dying scares the hell out of me.
Martin Luther King Jr.:
In the end, we will remember not the words of our enemies, but the silence of our friends.
Like an unchecked cancer, hate corrodes the personality and eats away its vital unity. Hate destroys a man's sense of values and his objectivity. It causes him to describe the beautiful as ugly and the ugly as beautiful, and to confuse the true with the false and the false with the true.
Our lives begin to end the day we become silent about things that matter.
Mahatma Gandhi:
Freedom is not worth having if it does not include the freedom to make mistakes.
The weak can never forgive. Forgiveness is the attribute of the strong.
An eye for an eye makes the whole world blind.
Copyright © by Petar Pan u haljini.
31.12.2006., nedjelja
Evo mene!
|
Prije svega vam želim zaželjeti sretnu Novu 2007. godinu, jer vam neću komentare sličnog sadržaja ostavljati u par minuta poslije ponoći kao što sam to mnogima......Zabavaljt ću se....to sam čvrsto odlučila. Malo ću se odvojiti od ove naprave zvane kompjuter koja u meni već polagano izaziva ovisnost. Znate, prva stvar koju ujutro napravim je: UPALIM KOMPJUTER. A zadnja stvar prije spavanja je: još malo prosurfam i ugasim ga. Ovih par dana praznika i odmora od škole provela sam na kompjuteru nešto proučavajući, ali to niji dobro. Legnem ujutro u četiri i probudim se u popodne u jedan. Moj bioritam je u potpunosti narušen, ali se uvijek mogu izvući na to da sam se pripremala za novogodišnje slavlje i ostajanje budna cijelu noć. Tako mogu zavarati druge, ali ne i sebe. Što se može? Odlučila sam da ću početi nešto pametno raditi od slijedećeg tjedna...onda mi počinju i treninzi pa.....morat ću se barem malo pokrenuti.........Nemam baš što pametno napisati........ova kutija u koju sada gledam, uništila mi je mozak...sada je samo jedna spužva bez ikakve mogućnosti upijanja......To je sve od mene.....Puse vam svima....:) |
24.12.2006., nedjelja
Glupa tema za Badnjak......ali nemam inspiracije!
|
Strahovi.........eh čudna boljka! Čudno je i definirati strah. Kako?! Ne znam....ali samo znam da me muči jedan poseban strah(između ostalog). Strah od umiranja. Bzvz. Ja sam, kako se kaže, na pragu života, a pomisao na to me izbezumljuje. Ne bojim se ja onoga što će se dogoditi poslije smrti, trenutka smrti nego onog postepenog umiranja našeg tijela, starenja. Kada postajemo bespomoćni. Zaboravljamo, bolesni smo i slično tome. Postajemo tuđi teret, propadamo. Zar to nije zastrašujuće?! Kada shvatiš da sam sebe više ne možeš uzdržavati, da svoje osnovne životne potrebe ne možeš zadovoljiti. To me plaši......UŽASNO!!! Nekako bolno......činjenica da će me to jednom možda dočekati. Znam da tema baš i nije neka, pogotvo ne na Badnjak! Sve u svemu......... SRETAN VAM BOŽIĆ SVIMA!!!!! |
17.12.2006., nedjelja
Post.............ma glupost!
|
E da! Ne mogu pisati pametne stvari! Svi moji blogovi koje sam imala stvoreni su bili sa nekim velikim ciljem. Da ostavim dojam. Zadnji blog kojeg sam imala...............jako loše! Pisala sam svaka tri mjeseca trudeći pisati o onome što me zaokuplja. Bilo je tu par tema: egoizam, rasizam, poušaj prilagođavanja okolini i slčno tome. Ali mene to ne impresionira. Ne želim o takvim stvarima pisati. Ne želim reći: JA SAM SVJESNA STVARNOSTI! Stvarnost je bolna, neuljepšana i jednostavno nešto što želim cijeli život izbjegavati. Ne žalim niti jedan dan proveden u borbi protiv stvarnosti. Imam 16 godina. Nije li to pravo vrijeme življenje u snovima i svojim nekim svijetovima. Zašto mi okolina ne dopušta da živim u svijetu savršenstva, gdje problemi se rijetko sreću, a ako se i dogodi da neki zaluta da je lako rješiv! Zašto mi to nitko ne dopušta?! Da li je to sebičnost pojedinaca ili jednostavno svijest mase?! Što sada pišem ni sama ne znam! Ne razumijem! Ali svejedno, želim se zatvoriti u svom savršenom svijetu gdje sunce vječno sja!!!!!!!!!!!!! |
14.12.2006., četvrtak
Nije me bilo, svladala me nemoć!
|
E da, nije me bilo. Zašto? Imala sam puno toga na pameti, znate....škola:( i slično! A osim toga, bijah kod psihologa, prvi put i psiholog mi je rekao da sam okrenuta prema sebi, ali da ne izdvajam vrijeme za sebe i da ne razmišljam o sebi. Svašta! Uz to, rekla je da sam stvorila zid od ljudi i kada se s nekim zbližim moj zid počinje se rušiti i ja refleksno iz zaštite tu osobu udaljim od sebe. Bolesno! A vrhunac svega je bio kada mi je rekao: 'Ja te ne mogu dokučit!'! Šta bi to trebalo značit?! Pa on je psiholog, nije li?! Tko će me dokučit ako ne ON?! A prava ironija je to što sam ja kod psihologa išla zbog gubitka koncentracije!!!!!! No sada imam previše problema da bih se zamarala jednom šugavom dijagnozom svog psihologa. Trenutno me brinu ocjene, i to užasno! Prvi razred sam prošla s pet(4,67), a drugi..........ne znam! Možda 4,53! Ocjene su mi u komi! U zadnjih tjedan dana sam dobila više dvojki nego ikad u životu! Sve je kriv hedonistički pubertet! No, da se vratim na psihologa! Fascinira me to! Kako osoba koja te uopće ne poznaje iz par jednostavnih pitanja može stvoriti sliku tebe? Ja pokušavam svoj cijeli život dokučiti ono što je psiholog otkrio u šugavih sat i pol!!!!! To je činjenica koja zaštrašuje! Šmrc! Ali dosta sada od mene! Pozdrav vam svima! Puse:)! |
07.12.2006., četvrtak
Drugi post...........adolescencija na moj način
|
Z apromjenu sam razmišljala ovih par dana, jer ništa ne učim iako bih sada trebala dušu ispustiti.........više me nije briga. Naslov.............e o tome sam razmišljala. Vjerovatno se netko pita zašto (iako čisto sumnjam, ali nada umire zadnja). Malo sam razmišljala o sebi, mislim kako se moje ponašanje nekad razlikuje od onog danas. Jako se razlikuje. Moji se prioriteti razlikuju, moja razmišljanja, gotovo sve. Ali sve to tumačim svojom teorijom o pubertetu i tome kako se može razložiti na više faza. Ja sam ga uspjela razložiti na dvije faze, hiperaktivni i hedonistički pubertet. Zvuči glupo, znam, ali moguće je da je istinito. HIPERAKTIVNI PUBERTET: otprilike me držao do ove školske godine. Željela sam promjenu, bila sam uvijek u pokretu, trudila se nešto postići, nisam dozvoljavala svojoj lijenosti da se ispolji ,da me nadvlada. Učila sam i bila sam spremna četiri neprekidna sata učiti jedan predmet. Imala sam sve konce u rukama i znala što radim i zašto to radim. Onda je došla nova školska godina, počeo je drugi razred i počela je druga faza moga puberteta koju zovem HEDONISTIČKI pubertet. Zašto hedonistički nije teško pogoditi. Lijenost! VELIKA lijenost! Nemogućnost kontrole, bezvoljnost i odbijanje bilokakvog fizičkog rada. Sada me čak i ovo, tipkanje, umara. Jedino što želim jest uživati u životu, ležati, slušati glazbu i raditi nešto što mi se sviđa. Učenje? Zaboravila sam značenje te riječi, a postpak izvođenja te radnje nestao je. Ništa mi se ne da. Evo, sada trabunjam o glupostima, a povijest me zove. Mojih 40+ stranica koje žele biti naučene. Eto, sada ću prestati pisati. I da, još nešto moram dodati, ova moja teorija nije razrađena na temelju mene i moga stanja, već i mnogi moji prijatelji osjećaju iste simptome. No postoji lijek protiv ovoga................RAD. Pusti planovi i želje. POzdrav svim izgubljenim dušama.................................... |
04.12.2006., ponedjeljak
Početak..........
Svaki početak je težak pa čak i ovaj no ja sam navikla na stalne početke...............ali kasnije o tome..... Dakle, od mene se sada pretpostavljam očekuje neki opis ovoga što će biti ovdje........ali ni sama ne znam.......pisat ću kada budem imala potrebu ili inspiraciju (a prema mojim prijašnjim iskustvima to neće biti tako često)........no dobro. Moj prijašnji blog je zatvoren...zašto? Previše je ljudi znalo za njega, barem onih koje ja poznajem. A kada je to tako nikad ne mogu pisati ono što zapravo osjećam.....želim da me vide onakvu kakvom se predstavljam......Pozz vam svima i nadam se da će se naći netko koga će moje rjieči možda i zanimati..........Pusa! |