nepušačica
18.03.2006., subota
Samo malo više... hrabrosti i ljubavi
* * *Nema ga više... Gledam zabrinuto zidove prljave od vlage. Rekao je da će krečiti ovog proljeća. Hoćemo li znati bez njega? Kupio je nedavno proljetnu jaknu. 200 kn, kaže njegova draga, a nikada je nije obukao. Zamišljam ga kako je proba i znam da su mu bili dugački rukavi. Je li mu itko rekao da mu dobro stoji? Ako jeste, znam da se fakinski nasmijao... Više ga nema, a ipak se čini kao da je sve oko nas onakvo kakvim ga je ostavio. Oko nas je sve ono što je stvorio. Gledam goblene po zidovima koje je on sam izradio i uokvirio. Osjećam kao da im se nisam divila dovoljno. I gledam mog dragog, lijepog i uplašenog, kako crvenih očiju tješi svoju majku. I tiho zahvaljujem onom koga više nema na ovom prekrasnom muškarcu. Prije nego li je otišao, u dvorište, ispod prozora naše spavaće sobe, objesio je onu stvarčicu koja zvoni kada zapuše vjetar. Trebala je zvoniti njemu i njegovoj dragoj dok budu pili kavu ovog proljeća. Sada je slušamo dragi i ja. Za vjetrovitih noći. Osjetim mu suze na svojoj ruci, pa nekad i ja plačem. Sjećam se kako je pričao da će kupiti novi bicikl, sebi i svojoj dragoj, kada ode u mirovinu, pa plačem još više... I živimo dalje. Ali bojim se prvog proljeća, prvog ljeta i jeseni. Bojim se, jer će jednom istupjeti noževi koje je naoštrio i istrunut će sjemenje koje je posijao. A slike će izblijedjeti. Hoćemo li znati sami? Na sahrani je bilo preko tisuću ljudi, glazba i mnogo prekrasnog cvijeća. I jedna tužna žena u crnom koja više ne želi novi bicikl. Bilo mi je žao što se nisam potrudila učiniti ga sretnim samo malo više... |
- 16:43 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
O tome kako prestati pušiti i zatim ne porazbijati sve stakleno u kući. Malo o muškarcima i malo više o ženama. Malo o životu, koji me uvijek zaskoči iza ugla... UPOZORENJE: Uvredljive komentare koji se ne tiču napisanog, s guštom ću izbrisati i prijaviti. Svoje frustracije, molim, liječite negdje drugdje. Hvala. |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
