deponij rariteta

osjetiš li, prije sna..

Vratila sam se iz još jednog pohoda na ljude.. Nemam što reći.. Previše stvorova nalik ljudima; možda zato jer su stranci čine mi se kao sjene. Nedohvatljivi; prozirni.. Žamor.. Paučina satkana od dima koja onemogućava disanje.. Dahtala sam kao riba.. Bez škrga, sa svojim očekivanjima kao perajama.. Mahala sam..A onda sve sporije i sporije.. ON se nije pojavio, a trebao je. Poslao je samo nekakvu poruku koja je zapravo divna, ali ja sam bila ograđena..Daleko od njega; riječi su mi bile samo simboli na displayu.. Nisu mi značile ništa, samo su potpuno umirile svaki trzaj mojih peraja..
Kao riba na suhom, ispijala sam pelin da ne presušim potpuno. Pored mene je sjedio Nesretni. Želio me.. O toj poznatoj potrebi za mnom danas nisam bila sposobna razmišljati. Previše je krhak da bi ga u ruci držala jedna poprilično neodređena djevojka.. Nisam noćas bila nigdje; jer su me vukli na sve strane.. Mogao bi mi zadrhtati dlan. Pogledat ću ga jasno, kada ispratim NJEGA.. A ispratiti ću ga.. Postala sam preteška za tu našu klackalicu.. Stalno sam dolje..
Ne volim odlaske.. Smišljam divne slike o ponovnom sastanku. Ne prihvaćam apsolutni kraj.. Ne volim razmišljati o smrti. Pogotovo ne u mraku..
Popila sam jedan pelin za Papu.. U skladu s mojim gledištima, on nije otišao. Samo se premjestio. i smješka se od gore negdje.. To su sve nijanse..
Poljubac vam šaljem u čela..