uživancija

utorak , 31.07.2012.

Evo danas popodne opet smo proveli vrijeme, neprocijenjivo u prirodi.
No ovaj put smo đukele strpali u auto i odfurali ih na kupanac, na jedno pravo osvježenje.
Još nisu bili ove godine, osim onda kad sam bila sama s Azrom i ova se ne htela kupat jer nisam i ja išla s njom u vodu
E ovaj put je opet muž išel u vodu dok sam se ja držala podalje od bare, pa sam samo fotkala i da bi mi na kraju, kad je bilo najljepše crkla baterija...hh..
a dobro...

Crni lopov, sam je ušel u vodu, al mala pametna, ušla je tek nakon muža.
Čekala je da se on prvi smoči naughty prefriganka mala!!






a gle ovog krokodila :))






i ova pliva kaj sjekira :))


Kako godi...

ponedjeljak , 30.07.2012.

Konačno sam danas našla pola sata što sam ga odvojila da povedem sebe i pesonje malo u prirodu.
Baš mi je godilo lice okrenuti malo k suncu da me grije, dok vjetar polagano puše, udahnuti malo sviježeg zraka i svoj mozak pustiti na pašu.
Na ovaj način napuniti baterije, neprocijenjivo!
Najbolje provedeno vrijeme u zadnjih tjedan dana.
Uživala sam!




konačno, knjižnica

srijeda , 18.07.2012.

Evo konačno sam i ja doživila taj dan!
Uspijela sam naći vremena i učlanit se u gradsku knjižnicu.
Moram priznat da sam malko razočarana.
I nisu bogati knjigama radi kojih sam se učlanila... to kaj imaju pročitam za dva- tri meseca i još manje... i kaj onda dalje?
mogu kupovat, komot...
ah sirotinja, i Bogu je teška....

I kaj je najjače, uzela sam tri knjige, imam fore mjesec dana da ih vratim.
Prvu mi je pograbila mama, drugu susedi sam dala, pošto je doma, bolesna sa upalom pluća... i ostaje mi jedna, a dobro, bumo se v krug vrtile ;)))



Svrha života

subota , 07.07.2012.

Ima tek kakvih 7-8 mjeseci odkad sam zastala na tren i zapitala se.
Čemu se ovo, koja je svrha mog života?

Na tu temu počela sam otvarati stranice po internetu,
čitati sve ono što bi za oko zapelo.
Počela sam kupovat i posuđivat knjige. Toliko sam bila uzbuđena da nisam znala od koje bih prvo počela.
I upravo sada imam otvorene tri knjige, čitam u svako doba dana drugu, no ne pomješam ih.
Svaka je na svoju temu, potpuno različita a opet na neki ljep način ista. Samo ih treba povezat, uskladit i počneš shvaćati.
Nije mi trebalo dugo, shvatila sam odmah.
Odgovor je bio jednostavan, duhovni razvoj.
No tu nisam stala, tražim dalje. Ne želim sići na krivi put.
Kažu da sudbina ipak postoji i svima nam je nešto suđeno, pa tako i meni.

Između ostalog
čitam knjigu jednog indijskog duhovnog učitelja,
Sri Srimad A.C. Bhanktivedanta Swami Prabhupada
(Osnivač - Acarya Međunarodnog društva za svijesnost Krsne)

-Sirila Prabhupada (možda skroz jednostavno no ja nebrem skužit dal se tu radi o dvije različite osobe >Sirila, Swami< ili je samo jedna u pitanju), no Sirila je napisao osamdeset knjiga želeći prosvijetliti ljudsko društvo.

Gledajte to ovako;
Ako siromašnom djetetu daš šnitu kruha, on će ga podjelit sa ostalima. Moramo služiti jedni drugima. To je duhovni razvoj, barem za početak.

Čitajući knjigu, shvaćam da ona ne donosi ništa loše, osim što te uči kako biti dobar (najjednostavnije rečeno), ali istinski dobar čovjek.

No ja se ne opterečujem toliko materijalnim, iako volim nešto imat no nebih se mogla svega u potpunosti odreći kao što to rade njihovi učitelji,svečenici. Oni ne ubijaju životinje, za njih je svaka buba sveta i Bogom dana.
Ego lagano potiskujem, ne donosi mi ništa dobrog i nisam svetica, ni blizu.
Gledam prirodu oko sebe i shvaćam da je prekrasna i da
je zapravo jedna velika privilegija to što živim život.
Ja ne tražim mnogo, ali imam sve.

Neznam što se točno dešava, no nekako sam više počela cijeniti čovjela, ne gledam ga više samo kao fizičko tjelo, fizičko biće.
Svijesna sam da u njemu ima mnogo više od toga.
I gledam svu tu djecu koja se tako žure odrasti,
a neznaju da je najljepše na svijetu biti djete,
a najteže biti čovjek.


<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>