Danas je dan više-manje nikakav.
Ništa nejde po planu, čak ni najobičniji odlazak u grad.
Zapravo več mjesec dana niš nejde onak kak treba. Svako malo se nekaj desi.
Dal je sad samo malo oblačno nad mojoj glavom pa bude poslije došlo sunce, skroz sumnjam. Već me zlo za mjesec dana unaprijed kaj me čeka.

Zlo mi je jer preksutra moram v Zg s djeteom, a išli smo ljepo na vađenje krvi, da bih tek danas dobila nalaz, a na nalazu fali dio najbitnijeg, štitnjača (fali T3 i T4). Zovem u laboratorij, veli dotična; Pa mi vam ne radimo štitnjaču več mjesec dana, šefica nam zabranila jer smo pri kraju sa sredstvima. Vade samo onima kojima "kuha THS". Ponorela sam!! Pa su mi ikaj rekli kad smo vadili krv, a ljepo su vidli kaj na uputnici piše, em je u pitanju malo djete za koje sam rekla da to nosimo v Zg. I niko te ne hebe pol posto.

I sad me opće muka dojti pred profesora, dobila bum jezikovu, a stvarno ni u snu nisam pomislila da nebudu posla napravili... e i ve bu kak veli dado69 "Martin v Zagreb, Martin Zagreba"
Na živce si idem u ovakvom raspoloženju. Idem v krpe, jadna sam...
Laku noć!>