Anđeli čuvari 1. dio

nedjelja , 22.04.2012.

Kupila sam knjigu nadajući se da ću u njoj potražit neke odgovore na moja pitanja, da će biti svako pitanje objašnjeno. Zapravo naišla sam na skroz nešto drugo, po meni nije ono što sam tražila iako nisam ni sama sigurna što sam točno htjela, no znam da sam htjela nešto više od one knjige koju sam prvu kupila "Zamolite svoje anđele". Knjiga "Zamolite svoje anđele" bila je samo poticaj da nastavim dalje tražit, zanima me ta tema. Nije da sam sada odustala, dapače. Želim još! Naime u ovoj knjizi "Stube prema nebu", više je ko neki životopis te spisateljice Lorne Byrne , ona opisuje sve što je doživjela, osjetila, vidjela od početka djetinstva pa do sada. Znači čitam njene doživljaje i zapažanja. Sve je opisano do posljednjeg detalja, vrlo opširno. Knjiga radi toga nije loša, dobra je! Samo nije ono što sam tražila. Ali dobro, s druge strane, postajem još svijesnija i još više vjerujem u postojanje anđela. No kako anđeli djeluju na nas, to mi je još uvijek jedna velika zagonetka koju još dugo neću dešifrirat, možda jednostavno tražim na krivom mjestu, možda je odgovor zapravo u mom srcu, tko zna!? Zaključujem po knjizi da je ta žena drugačija, ona kao ima privilegije, Bog je nju odabrao da mu služi, pomaže... Iako priča da ona svugdje vidi anđele i vidi njihovo djelovanje na nas u određenim situacijama i kad se ja sjetim tih situacija, sličnih kojih sam proživljela ne mogu reć da sam osjetila ONO NEŠTO, iako se u takvimtrenucima anđeli svim silama trude oko te osobe kojoj je loše da joj bude bolje... Prvu knjigu kad sam kupila bila sam skroz ufurana u to, više-manje nom stop mi je nešto s vezi anđelima bilo na pameti. Bilo je znakova koliko ti srce poželi. No s vremenom sam malo opustila, zaboravila, automatski prestala obračiti pažnju u tolikoj mjeri. Prestala sam ih molit za pomoć,jednostavno u određenim trenucima nisam se ni sjetila da bi mi anđeli mogli pomoći. Sad prošla su tek 3-4 dana, opet sam na "konju"i mogu vam reć, opet ima znakova, u jednom danu sve što ih zamolim teće ko po špagi, ništa nejde krivo. Sad opet vidim da su oni tu! Samo ih moram od srca zamolit!

Ima nas puno koji znamo prokomentirat (čak i ja ponekad) "ali ne vidim ih", iz ove knjige sam shvatila da nije svakome dopušteno da vidi to, možda je u određenom trenutku, na samo par sekundi i ako to ne prepoznaš "ode baba s kolačima" i moš čekat nekoliko godina ak ne i više na ponovni bliski susret...

Recimo ovu knjigu sam htjel usporedit sa onom prvom koju sam kupila jer mi neke stvari "ne drže vodu"...
Kao recimo opis Raja u knjizi "Zamolite svoje anđele" piše da Raj ko Raj ne postoji i da smo mi ljudi to izmislili, jest da se mi vrćamo Bogu ali ne onako kako smo mi to zamislili. Možda je i spisateljici teško bilo to obajsniti i rado bih to točno prepisala iz knjige no knjiga je trenutno na posudbi pa ne mogu... možda drugi put ali prepisat ću neke djelove ove trenutno pročitane knjige "Stube prema nebu", upozoravam da predosjećam da će post biti poprilično dugačak :)
Pošto je cijela knjiga skroz povezana iz naslova u naslov pa je dobro da se čita svaka strana kako bi skopčali o čem se točno radi, znači bez preskakanja. Odlučila sam prepisat neke djelove, odlomke koji su mi upali u oko, a da ne moram prepisivati cijelu knjigu kaj mi se čini niti da nesmijem:)

"Ja cijelo vrijeme vidim anđele. Ne mogu se sjetiti ni jednog trenutka u kojem nisam viđala anđele. Od kada sam nakon svojeg rođenja otvorila oči oni su bili tu - iako tada nisam znala da su to anđeli. Dok sam kao beba ležala u koljevci, viđala sam ih oko moje majke. Igrala sam se pokušavajući ih uloviti, ali to mi nikada nije uspijelo. Vidim ih jasno, kao što vidim svoju kćer koja mi sjedi preko puta za kuhinjskim stolom i razgovaram s njima kao što razgovaram s drugim ljudima, ali mogu komunicirati s njima i bez riječi. nije bilo dana u kojem nisam viđala anđele. Vidjeti ih bilo mi je najprirodnije na svijetu. Anđeli su moji najbolji prijatelji i družbenici. Dok sam bila malena, anđeli su mi rekli da bih trebala tajiti činjenicu da ih viđam, pa to nisam rekla čak ni svojim roditeljima, braći i sestrama. Ne znam zašto me Bog odabrao. Ne mislim da sam bolja od bilo koga drugoga. Zapravo, dok sam bila dijetem liječnici su rekli mojim roditeljima da sam zaostala. Sasvim je sigurno da nisam savršena. Ja sam samo obična osoba, koja osim toga ima problem s učenjem. Ali On me jest odabrao i poslao je svoje anđele da me poduče. Kada ugledam nekog anđela, poželim stati i zuriti. Tada osjećam da sam u prisutnosti goleme moći. U mojem su djetinstvu anđeli, kako bi ih lakše prihvatila, uglavnom poprimali su ljudski oblik. Sada to više nije nužno. Anđeli koje viđam nemaju uvijek krila, ali kadkad ih imaju, katkad me zadivljuju svojim oblikom. Ponekad su poput plamenja, a ipak imaju oblik i čvrstoću. Krila nekih anđela imaju perje.Kada anđeli imaju ljudski oblik - oči su im jedna od najupečatljivijih zančajki. Anđeoske oči nisu poput ljudskih. toliko su mnogo više žive, toliko pune života, svjetla i ljubavi. Kao da sadrže bit samoga života. Njihov me sjaj potpuno ispuni. Nikada nisam vidjela da stopala anđela doista dodiruju tlo; kada vidim nekoga od njih da hoda prema meni, vidim nešto nalik energetskom jastuku između tla i njihovih stopala.

Svako ljudsko biće ima svojega anđela čuvara, bez obzira ne vjeru te osobe, njezinu nacionalnost, boju kože - čak i kada nisu religiozni i ne vjeruju ni u što. Nikada u životu nisam vidjela ljudsko biće koje nema anđela čuvara. Zato vjerovali vi ili ne, imate svojega anđela čuvara koji vam pokušava pomoći. Vaš anđeo je dar od Boga.
Anđele čuvare vidim kao stupove svjetla visoke oko 30 cm, nekoliko koraka udaljene iza svake osobe. ponekad anđeo čuvar zbog mene rasklopi to svijetlo i pokaže mi ljudsko obličje. To se večinom događa kad sam vani. Anđeli nisu ni muškog ni ženskog spola - ali ponkead će poprimiti oblik žene ili muškarca. Katkad anđeli koji mi se pokazuju imaju krila, katkad nemaju. Većinom vidim samo svjetlost tih anđela čuvara. Bilo bi mi previše i ne bih mogla živjeti običnim životom kada bi neprestano rasklapali svoje svijetlo da ih mogu vidjeti.

Vaš anđeo čuvar vas nikada ne napušta: on je s vama još od prije vašeg rođenja i uz vas je i nakon vaše smrti. Taj anđeo čuvar je tu da vam pomogne. Vaš vas anđeo čuvar voli. Vi ste njemu dragocijeni. Vi ste vašem anđelu najvažnjija osoba na ovome svijetu. Vaš anđeo čuvar za vas mora učiniti sve što može.
Vaš anđeo čuvar je vrata na ulazu u vašu dušu i može u nju pustiti druge anđele. Npr. anđele učitelje koji su stručnjaci za određene teme. Postoji anđeo učitelj za svakoga pod suncem, pa se nikad nemojte bojati zamoliti nekoga od njih za pomoć. "

"Ponekad će netko svoju preminulu baku nazvati anđelom. Iako je možda bakin anđeo čuvar dopustio da njezin duh bude s tom osobom kako bi je savjetovala i pružila joj podršku, baka te osobe nije anđeo. Nijedna osoba koja je živjela na zemlji ne postaje anđeo"

"Bilo nam je teško - i znam da je teško svakome tko je izgubio nekoga voljenoga. Pokušajte se sjetiti - kao što ja pokušavam - da vaš voljeni nije mrtav, da zato što ima dušu živi zauvijek. Kada dođe naše vrijeme da umermo, svi ćemo se susresti s našim voljenima i ostavit ćemo svoje ljudsko tjelo za sobom."

"Na Božić uvijek vidim mnogo dječjih duša. Viđam ih i ostatak godine, ali ne u tako velikoj količini. Anđeli mi kažu da je tome razlog što su djeca toliko puna božićnog duha i, naravno, nedavno su stigla s neba. Svaki put kada imam priliku vidjeti nečiju dušu zahvalim na tome Bogu. Duša je važnija i ljepša od bilo kojeg anđela. Jako je velika povlastica ugledati nečiju dušu"

"U prisutnosti djeteta možemo osjetiti njihovo čuđenje. Tužno je što dok odrastamo naginjemo tome da zaboravimop kakav je raj. Možda ga se sjetimo kasnije u životu ako svakodnevno molimo, ali u najvećem broju slučajeva provodimo vrijeme samo u materijalnom svijetu. Tada, na Božić, možda nam bude dopušten pogled na nešto drugo. Nešto se dogodi. Negdje se u duhu otvori ulaz u drugi svijet, otvore se vrata koja sam vidjela u svojoj viziji. Ta se vrata otvaraju na izmaku godine. To doba zovemo Božić jer se sjećamo te posebne prekrtnice u povijesti, koja se dogodila prije otprilike dvijetisuće godina. Ali ljudi diljem svijeta, ljudi drugih vjera, čak i ljudi koji su živjeli prije tih događaja od prije dvije tisuće godina uvijek su znali za to rijetko otvaranje vrata. Znali su i to da se ta velika vrata otvaraju usred zime i da se u svijet izlijava posebna vrsta duhovnih bića, posebna vrsta anđela - kako ih zovemo u svojoj tradiciji - milijuni tih bića ulijevaju se u naš svijet da pomognu rasvijetliti tamu i da svako srce ispune ljubavlju."

"Promatrala sam kak svako djete hoda prema oltaru da primi svoju prvu pričest. Kada je svećenik pružio ruku da djetetu da hostiju, dva su golema anđela, stojeći svaćeniku svaki s jedne strane, također ispružila ruke držeći hostiju. Te su se dvije dostije dotaknule u sinkroniziranom pokretu i natopile pričesnički kruh koji je pružao svećenik. Pokreti anđela bili su nježni i puni ljubavi. Vjerujem da su te dvije duhovne hostije natopile svećenikov pričesnički kruh dodatnom milošću i blagoslovom za svako dijete. Drugi su anđeli dotaknuli glavu svakog djeteta i otpratili ga natrag do njegova sjedala. Cijelo vrijeme sjajilo je svijetlo anđela čuvara svakog djeteta."

"Prošlost je nepromjenjiva. Već se dogodila i to ne možete promijeniti. Ali možete moliti zbog nečega što se dogodilo u prošlosti, možete moliti da olakšate patnju koja je prouzročena u prošlosti. Mene anđeli neprestano podsjećaju da moramo moliti za grijehe otaca naših očeva. Moramo moliti zbog patnje koju su proživjeli, kako bismo im pomogli - ali i kako bismo olakšali sebi, jer zlodjela koja su počinili naši preci mogu utjecati na nas u sadašnjosti."

"ime vašeg anđela čuvara, duboko u sebi vi znate (čak i ako ne znate da to znate!)"

"Svatko tko je pomogao širiti riječ Božju i anđela odabran je. Žao mi je što moram reći da postoje i takvi, koji su bili odabrani, koje su njihovi anđeli čuvari molili da pomognu, ali nisu poslušali."

"Nitko ne moli sam - dok molite, vaš anđeo čuvar uvijek moli zajedno s vama - zato sam vidjela te milijune anđela. Možemo zamoliti anđele da nam se pridruže u našim moliltvama - time povećavamo snagu molitve Bogu. Povremeno me pitaju trebamo li se moliti anđelima? Ja se molim samo Bogu. S anđelima razgovaram. Zamolim ih za njihovu pomoć i da se sa mnom pomole Bogu.
... Dok su hodoćasnici molili kao jedan, vidjela sam kako anđeo čuvar svake osobe uzima njezine riječi molitve i daje ih jednom od milijuna anđela kako bi te molitve odnijeli do nebeskoga prijestolja. Anđeli koji nose naše molitve na nebu su molitveni anđeli. Nikada mi se ne prikazuju u ljudskom obliku, a njihovo je svijetlo ponešto drugačije od svjetla ostalih anđela. Oni se kreću prema gore i nestaju, ostavljajući za sobom trag. Kreću se toliko brzo da se čini kao da su dio beskrajne struje. Anđeo nosi svaku pojedinačnu molitvu - ili molitvenu misao - prema gore.
Anđeli su mi uvijek govorili da nije bitno kojoj religiji pripadamo. Istina je da su sile zla one koje stavraju podjele između dviju vjera, čineći da pripadnici jedne religije osjećaju da su njihova vjerovanja nadmoćnija drugima. Bog i nađeli rekli su mi da postoje mnoga stubišta prema nebu. Nijedna vjera ne nadzire pristup raju."

-Ima još dosta toga za pisat pa to ostavljam za sljedeći post, za koji dan, nadam se da vam nije bilo naporno ovak čitat. Moja greška je jedino ta što samo možda trebala prvo pkupit prvu knjigu a ne drugo, eh, da ima dvije knjige to sam tek poslije saznala... nastavak očekujte kroz koji dan..