Zaštitimo svoje psiće

četvrtak , 06.10.2011.

Potaknuta pisanjem novog posta o bolestima koje napadaju naše ljubimce tj. pse bio je moj pas koji se uspiješno izliječio.Dobro je znati nekoliko stvari prije uzimanja novog stanara u kuću koje ja nisam prije znala, a nitko mi ništa nije znao sa sigurnošću reći jer me okružuju ljudi koji baš i ne vode pretjeranu brigu o svojim ljubimcima.Ovim putem se i zahvaljujem našem veterinaru Lambaši koji je uspio spasit moje kuće i sljedeći tjedan kad se opet vidimo kupitću mu jednu veliku čokoladu (ne ne radi se o mitu od 20 kn i neću je stavit u kuvertu) da nebi neko krivo protumačio! Želim opisati par najčešćih bolesti koje napadaju naše ljubimce i koje bi svaki vlasnik pasa trebao znati;

Gliste:

Znači, kad poželim uzet psa prvo se trebamo informirati dali je pas očišćen od parazita. Svako štene dobi gliste, mogu ih dobit putem majčinog mlijeka ukoliko majka nije očišćena od parazita prije samog okota.
Psa obično uzimamo od mjesec dana starosti pa nadalje.
Paraziti tj. crijevene gliste mogu psa dovesti u jako loše stanje. Neki psi ih imaju samo u stolici ili čak i u želucu, obično se onda radi o sluzavom proljevu (mogućnost i krvavi proljev), blago povišena temp. i gubitak apetita. Poznati su i slučajevi pomora cijelog legla zbog velike invazije unutarnjih parazita. Crijevni paraziti posebno su velik problem zbog mogućeg prijenosa na ljude, osobito djecu čije su higijenske navike mnogo slabije nego u odraslih, a infekcija psećim glistama posebno je velika u zagađenim parkovima ili dječjim igralištima.Ne reagira svaki pas isto na te gliste. gliste izgledaju; bijele, tanke i dugačke čak po nekoliko centimetara, najduža koju sam ja vidjela svojim očima bila je cca 20 cm. Pa bi najbolje bilo da se odmah u početku da se to spriječi psa odvede veterinaru na pregled i da se mu za početak daju tabletice za pročišćavanje. To se radi na taj način da štencu dajete na usta pastu , tekućinu ili tablete protiv glista (antihelmintik ) i to ponavljate svaka 2-3 tjedna sve do dobi od 4 mj. Štence u dobi od 7-8 tjedana treba prvi puta cijepiti protiv zaraznih bolesti koje su opasne po njihovo zdravlje. To su u principu sve virusne bolesti i sva sreća da za njih postoji prevencija u vidu cjepiva . Tako štence treba cijepiti protiv štenećaka, hepatitisa , parvoviroze , parainfluence leptospiroze prvi puta sa 7 tj. starosti.

Bolest koja isto napada šence u najranijoj dobi je parvovirus ili zvan "mačja kuga";
Najčešće infektivne pseće bolesti su pseći distemper? Vrlo zarazni virus koji se zrakom prenosi sa psa na psa, najčešće kihanjem te pseći parvovirus, koji se širi zaraženim fekalijama. Također je vrlo zarazan. Obje bolesti su vrlo ozbiljne i često smrtonosne i mogu ostaviti trajne posljedice na pse koji ih prebole. Najbolji način liječenja je preventiva cijepljenjem.
Virus napada stanice tankog crijeva, koštane srži i limfnog tkiva. Mogu ga dobiti psi svih starosnih skupina, ali najčešće oboljevaju psi mlađi od godine dana. Psi mlađi od 6 tjedana starosti rijeđe oboljevaju jer ih štiti pasivno prenesen imunitet majke. Simptomi su sljedeći: pas uporno i jako povraća (u početku povraća hranu koju je jeo, a zatim tekućinu koja može biti pjenasta, žuta, žutozelena ili bijelkasta), ponekad se u povraćenom sadržaju mogu primjetiti tragovi krvi. Pas postaje izuzetno depresivan, zavlači se na tamna, skrivena mjesta, slabo ili nikako ne reagira na pozive vlasnika. Idućeg dana ili istovremeno sa povraćanjem javlja se obilan proljev. U početku je stolica prilično gusta, a kasnije sve rijeđa i rijeđa, dok na kraju ne bude potpuno vodenasta. Vodenasta stolica je crvene boje jer u sebi sadrži krv. Pas ima izuzetno visoku temperaturu. Događa se da pas naglo ugine, ako parvovirus napadne srčani mišić i dovede do upale srčanog mišića. Za postavljanje dijagnoze korisno je da veterinar izvrši pregled krvne slike. U početku liječenja potrebno je spriječiti dehidraciju psa (davanjem infuzije). Oboljeli psi predstavljaju opasan izvor infekcije za druge pse, pa ih treba držati strogo odvojeno od drugih pasa.

Druge vrste bolesti koje pogađaju i štenad i odrasle pse su infektivni pseći hepatitis koji je u današnje vrijeme vrlo rijedak zahvaljujući cijepljenju, te infektivni traheobronhitis koji se također prenosi zrakom. Postoje i druge brojne probavne bolesti koje mogu uzrokovati simptome slične simptomima parvovirusa.

Bolesti specifične za štenad;

Štenećak:
Postoji nekoliko slojeva virusa štenećaka, od kojih "blaži" uzrokuju prolaznu infekciju, dok većina slojeva uzrokuje akutno oboljenje sa vrlo visokom smrtnošću. Javlja se najčešće kod necijepljene štenadi u starosti od 3 do 8 mjeseci, ali i kod odraslih pasa koji nisu cijepljeni.Izvor infekcije su bolesne životinje, njihove izlučevine i kontaminirani okoliš – osobito hrana.
Infekcija se prenosi direktnim kontaktom s bolesnom životinjom i neizravnim kontaktom preko ljudi te kontaminirane hrane i vode. Mjesto ulaska virusa u organizam najčešće je sluznica dišnog sustava. Osnovni su simptomi povišenje tjelesne temperature, promijenjen apetit, apatija, serozni iscjeadk iz nosa. Virus može zahvatiti različite organske sustave pa se tako i simptomi razlikuju: proljev, povraćanje, upala pluća, živčani simpomi, promjene na koži.
Poseban oblik predstavlja tzv. 'hard pad disease', oblik koji se javlja u nekih pasa, posebice u dobi od 4-8 mjeseci a karakterizira ga zadebljanje kože na mekušima, a povremeno i na nosnom zrcalu. Istovremeno se pojavljuju i živčani simptomi: grčevi žvačnih mišića, grčevi ostalih mišića, ponekad i proljev i povraćanje.
Težina bolesti varira, a najvažnije komplikacije su gnojna upala pluća, dehidracija uslijed dugotrajnih proljeva.
Smrtnost kod štenećaka iznosi otprilike 30-80% .
Prognoza je uvijek neizvjesna. Sa sigurnošću možemo reći da je pas zdrav tek ako nema nikakvih simptoma nekoliko mjeseci nakon kliničkog oporavka.
Vrlo često, naizgled zdrave životinje ponovno obole i uginu za nekoliko tjedana ili mjeseci.
Bolest ima vrlo visoku smrtnost, a jedina bolest sa većom smrtnošću jest bjesnoća.

Oralna papilomatoza:

ovo je relativno rijetka bolest u mladih pasa koja uzrokuje benigne, ali izgledom zastrašujuće izrasline na jeziku i u ustima. Prenosi se sa psa na psa direktnim kontaktom i lizanjem, ali i preko zajedničkih posuda za jelo i igračaka. U većini slučajeva bolest prolazi sama od sebe kako pas raste i kako mu imunitet jača. Ponekad je potrebna operacija ne bi li se uklonile izrasline.

Pseći herpes:

ovaj herpes pogađa štence u dobi od 1 dana do 3 tjedna, i može ih ubiti za manje od sat vremena. Štenčić koji je inače bio zdrav i živahan u trenu postaje izuzetno bolestan, cvili i ne sisa. Rijetko kad se pojavi groznica. Kuje koje su zaražene ovim herpesom imaju kvržice u vagini popraćene upalom. Štenci koji se uspiju oporaviti od ove bolesti bit će prijenosnici herpesa nekoliko mjeseci. Kućna njega i briga su jedini načini na koji im se može pomoći.

Infekcija pupčane vrpce: štenad se također može zaraziti ovom infekcijom od koje se mogu jako razboljeti pa čak i umrijeti ukoliko ih ne liječi veterinar

Oftalmis neonatorum:

ovo je akutna bakterijska upala očnih kapaka, relativno česta kod tek oštenjenih psića. Oba kapka nateknu, a oči morate redovito ispirati i mazati antibiotskom masti koju vam propiše veterinar.

Mliječni toksični sindrom: štenci koji su pogođeni ovim sindromom su napuhani, cvile, imaju zelenkastu stolicu i crvene analne otvore. To ukazuje na nepodnošljivost mlijeka njihove majke. Odvedite kuju veterinaru koji će joj dati odgovarajuću hormonalnu i antibiotsku terapiju, a štenci neka ostanu kod kuće – hranite ih sami za to vrijeme.

Hipoglikemija : nizak šećer u krvi: ovo je vrlo česta pojava kod štenaca malih pasmina. Uzrok mogu biti akutni stres i/ili nepravilno razvijen hormonalni sustav i preslaba proizvodnja enzima. Simptomi su slabost mišića, trzanje, depresija i nakon nekog vremena kolabiranje organizma. Potrebna je hitna veterinarska pomoć. Veterinar će štenetu dati 50% dektrozu kako bi mu naglo podigao razinu šećera u krvi. Dok čekate veterinara, dajte štencu malo meda - brzo će se absorbirati u organizmu.

Šuga :

mali psići izloženi su crvićima koji mogu izazvati šugu. Bolest će te prepoznati po dijelovima tijela koji su ostali bez dlake, naročito u predjelu njuške, ušiju i nogu. Ponekad se štenci češu i grizu. Ukoliko sumnjate na šugu brzo otiđite veterinaru.

Eto, nadam se da su vam neke stvari sad jasnije,a bolesnim psićim držim fige i želim brz oporavak. Pazite na zdravlje svojih ljubimaca, vodite ih veterinaru jer oni nisu ničije igračke, živa su bića i kad su bolesni pate isto kao i mi...