![]() Ovih dana intenzivno razmišljam o nekim davnim ljudima. Ipak, i dalje sve ostaje samo na razmišljanju. Bit će da je za to kriva moja novootkrivena inertnost. I nedostatak novca da se plati telefonski račun/autobus/kava. Teška su vremena. Dala sam si truda i pročitah ovih milijun postova što sam ostavila na blogu mi od zadnje dvije godine. Za ostatak više nisam imala živaca. Imam dovoljno svojih problema da bih čitala prekenjavanja s kojima više ne mogu suosjećati. Ipak, nekako se osjećam dužnom (pred samom sobom, pred kim bih drugim?) istaknuti ono što se u tom periodu (od dvije godine - za one slabije koncentracije) promijenilo i ono što je ostalo isto. Daklem, još uvijek me manija spremanja hvata u neobična doba. Nemam više problema sa žaruljama jer sam se: a) preselila, b) živim s ljudima koji ne vole srati u mraku, pa se oni brinu za njih (valjda!?). Veliki Brat me više ne posjećuje :((( Kuham (iako rijetko :D) za preko nekoliko osoba, i ne samo da nikoga nisam poslala u bolnicu nego čak dobijam i pohvale!!! Iako na prvi pogled dobra stvar, to me zapravo rastužuje. Što je sljedeće? Previjanje pelena? Skrb o starima i nemoćnima? Fuj! I dalje nemam ništa pametno za napisati (vidljivo iz priloženog). Dileme koje su me mučile prije godinu dana davno su riješene; sada postoje neke nove ali (hvala bogu!) su manje i tiše. Financijska situacija je ostala ista :( I dalje mi nije žao :))) Hm, sada u blizini svog doma nemam frizerski salon u krugu od valjda 5km. Trgovinu imam. Ostalo me ne dira. Veseli me prekrasna atmosfera i mir. Moja vjera u tebe je veća od boga |