Spiralne Bolesti

23.04.2006., nedjelja


sta to radis buldozeru jedan
gdje je problem? ja ne radim NISTA. a nije da nemam sto za raditi.
zapravo, lazem. uplicem se u mrezu, to je bas zabavno.

jucer sam isla u trgovinu. a nje vise nema. krasno, sad moram ici u drugu koja je daleko. ipak, nije sve tako crno. ako zelim otici na frizuru, mogu to uciniti u jednom od cak cetiri razlicita frizerska salona do kojih imam najvise pet minuta, a dva od njih imaju i solarij. jebem ti grad u kojem lakse nadjes frizera nego trgovinu u kojoj ces mlijeko kupiti.

u zadnje vrijeme imam pojacanu potrebu za mesom. bit ce da je to neka vrsta kompenzacije :D sada bih s gustom pojela (ajde, ne bas pola kile) necije majke. nadam se da ne bih zavrsila kao junak iz pjesme.
ah, i tunjevina ce biti ok.

ispucah se za danas.
- 21:50 - Komentari (0) - Isprintaj - #

09.04.2006., nedjelja


subica djevojcica
oh, kako li je lijep osjecaj zadovoljiti
a kako grozan razocarati ili ne ispuniti ocekivanja

kako boli i kako je lijepo biti potpuno gol, kao osoba. potpuno iskren.
kako bole mane, nedostaci. ali, umjesto zavlacenja u kut javlja se zelja za popravkom. i nije li to divno?
biti bolji. biti bolja.

a taj divan splet emocija, osjecaja i misli. od najneugodnijih do najugodnijih. odjednom. taj intenzitet.

i ne da mi nije zao, ma sto se dogodilo, nego mi se skace u nebo.

ne, nisam zaljubljena. samo sam ziva.

- 20:52 - Komentari (0) - Isprintaj - #

08.04.2006., subota


i zivot se smiruje kao mlijeko u casi
naravno, kako to uvijek biva, sada je sve ok iako nisam nista rekla. poslozile se kockice, bilo je zabavno (i sad je!).
suhe su mi ruke.
treba mi para. puno. jer sam nestrpljiva (suprise, suprise). naravno, nemam ih. nemam cak ni malo.
moram uciti. cak mi se i da, ali ima i vaznijih stvari. npr. pisati blog, a zapravo mi puca kurac. i tak. ali ucit cu, casna rijec.
sto jos?
ma nista vise, sretna sam i idem spremati. tko zna, mozda nadjem neke novce :)


- 14:55 - Komentari (0) - Isprintaj - #

nisam se vratila, nisam otisla
ne gledaj! jel vam se u zivotu ikad dogodila takva promjena iznutra koja vas je okrenula naopacke? svasta se u meni poljuljalo ovim iznenadnim otkricem. cak i duboki temelji koji nikad nisu bili upitni. sve ono sto sam do sada znala, bila... sada gledam drugim ocima. i sto sad? prihvatiti drugu, spojiti obje ja ili odmahnuti rukom, zaboraviti i nastaviti po starom? iako sumnjam da je povratak moguc. barem ne u potpunosti. prihvatiti drugu? ali ona se kosi sa prvom. zapravo, ne znam je li druga ja jednako ja kao prva... mozda je cucala i cekala svoje vrijeme. mozda sam ju izmislila iz dosade. mozda sam napokon pukla, pa cu za godinu dana voditi napete razgovore s uticnicom? spojiti ih? oh, vrlo rado, ali kako kako kako? mozda dodje s vremenom. mozda po obicaju previse razmisljam i analiziram.
previse mozda za moj ukus (nije li ironicno da to izjavi osoba kojoj je svaka druga rijec mozda?).
u kolikoj je mjeri dobro odreci se sebe? i je li to pravo odricanje? i ako se predomislim, hocu li se moci vratiti? ili cu biti zatocena i nesretna? je li to slabost ili snaga? samo seks ili potreba? igra ili ropstvo?
puno pitanja u mojoj glavi. bolje da se prepustim. darujem. cekam. a onda, pakao ili raj. a sto je najgore od svega, ne znam sto od toga dvoje zaista zelim.
svijet kaze: iz slobode u ropstvo.
druga ja kaze: iz ropstva u slobodu.
ja gledam i ne znam kome da vjerujem. ali jedno sam odlucila: idem. nije vazno gdje. ionako necu znati...

i da, onaj dar sto sam ti ga dala... mozda je precijenjen ili potcijenjen s moje strane. ali nije vazno. on je sada u tvojim rukama. odluke su na tebi. ja sam svoje obavila. nadam se samo da ga nije potrebno mijenjati, jer se ne sjecam jesam li bacila racun...
- 04:13 - Komentari (0) - Isprintaj - #