![]() zapravo, lazem. uplicem se u mrezu, to je bas zabavno. jucer sam isla u trgovinu. a nje vise nema. krasno, sad moram ici u drugu koja je daleko. ipak, nije sve tako crno. ako zelim otici na frizuru, mogu to uciniti u jednom od cak cetiri razlicita frizerska salona do kojih imam najvise pet minuta, a dva od njih imaju i solarij. jebem ti grad u kojem lakse nadjes frizera nego trgovinu u kojoj ces mlijeko kupiti. u zadnje vrijeme imam pojacanu potrebu za mesom. bit ce da je to neka vrsta kompenzacije :D sada bih s gustom pojela (ajde, ne bas pola kile) necije majke. nadam se da ne bih zavrsila kao junak iz pjesme. ah, i tunjevina ce biti ok. ispucah se za danas. |
oh, kako li je lijep osjecaj zadovoljiti a kako grozan razocarati ili ne ispuniti ocekivanja kako boli i kako je lijepo biti potpuno gol, kao osoba. potpuno iskren. kako bole mane, nedostaci. ali, umjesto zavlacenja u kut javlja se zelja za popravkom. i nije li to divno? biti bolji. biti bolja. a taj divan splet emocija, osjecaja i misli. od najneugodnijih do najugodnijih. odjednom. taj intenzitet. i ne da mi nije zao, ma sto se dogodilo, nego mi se skace u nebo. ne, nisam zaljubljena. samo sam ziva. |
naravno, kako to uvijek biva, sada je sve ok iako nisam nista rekla. poslozile se kockice, bilo je zabavno (i sad je!). suhe su mi ruke. treba mi para. puno. jer sam nestrpljiva (suprise, suprise). naravno, nemam ih. nemam cak ni malo. moram uciti. cak mi se i da, ali ima i vaznijih stvari. npr. pisati blog, a zapravo mi puca kurac. i tak. ali ucit cu, casna rijec. sto jos? ma nista vise, sretna sam i idem spremati. tko zna, mozda nadjem neke novce :) |
![]() previse mozda za moj ukus (nije li ironicno da to izjavi osoba kojoj je svaka druga rijec mozda?). u kolikoj je mjeri dobro odreci se sebe? i je li to pravo odricanje? i ako se predomislim, hocu li se moci vratiti? ili cu biti zatocena i nesretna? je li to slabost ili snaga? samo seks ili potreba? igra ili ropstvo? puno pitanja u mojoj glavi. bolje da se prepustim. darujem. cekam. a onda, pakao ili raj. a sto je najgore od svega, ne znam sto od toga dvoje zaista zelim. svijet kaze: iz slobode u ropstvo. druga ja kaze: iz ropstva u slobodu. ja gledam i ne znam kome da vjerujem. ali jedno sam odlucila: idem. nije vazno gdje. ionako necu znati... i da, onaj dar sto sam ti ga dala... mozda je precijenjen ili potcijenjen s moje strane. ali nije vazno. on je sada u tvojim rukama. odluke su na tebi. ja sam svoje obavila. nadam se samo da ga nije potrebno mijenjati, jer se ne sjecam jesam li bacila racun... |