Misli

< svibanj, 2006 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        

Komentari On/Off

Opis bloga
Većinom moje sređene i nesređene misli. Kad sam zadovoljan, depresivan, ljut na sve. Ukratko kad sam ovakav i onakav.
A kad nemam ideja ili inspiracije neka dobra fora koju želim podjeliti...





Dakle premalo!!! Sad svi klik na REFRESH pa da vas bude više!!!






An invasion of Armies can be resisted, but not an idea whose time has come.
-Victor Hugo-

The basic tool for the manipulation of reality is the manipulation of words. If you can control the meaning of words, you can control people who must use them.
-Philip K. Dick-

You need something to frighten people with - to prevent them from paying attention to what's really happening to them.
-Noam Chomsky-

Everything is held together with stories. That is all that is holding us together... stories and compassion.
-Barry Lopez-

Beware clarity. A man speaking to you in clear language is clearly using obsolete ideas.
-Herbert Marshall McLuhan-

Ako...
...mi želite napisati ili prigovoriti... pišite komentar!!
Dakle jedna mala napomena: Ako me nema duže vrijeme na Blogu to je vrlo vjerojatno zato što se bavim nečim... pa me nema....


LINKOVI
Blog.hr
Forum.hr
Internet Monitor








Usagi

Directory of Personal Blogs




RSS FEED BUTTONS



Glupavi linkovi




UZ PIVICU
TRKACHICA
USAGI
CELESTIAL JUNK
DUCHESS
BALANCE OF LIFE
FRANCESCA
ŠTAKOR DIZAJNIRA
LIL FISH
ANTIBIOTIC
HAL
DOMAĆICA IZ PAKLA
MALO UMNOSTI
KNJIŠKI MOLJAC
TAMBURA
LOTHIRIEL
DINKLErBOBERS
SUMMER1983
Tresnjevka
4musiclovers



Na Google-u me pronašli sa:
kupovanje piratskih cd-a<-
misli<-
velike misli<-
žene<-
BORDER COLLIE<-
predrasude<-
izbor misli<-
breskvica<-
dating rituals<-
novu<-
maila<-
normalna veličina penisa<-
romeo julija keller<-
Ne gledaj ljepotu koja ce te zanjeti, nego u dusu koja ce te voljeti<-
veličine penisa<-
zavodjenje kako muskarci<-
crni ten i boja kose<-
plave oci i koja kosa boje najbolja<-
na raskrižju života,kuda dalje<-
plave oči<-
žene u tangama<-
idealni izgled tijela žena<-
vježbe za skidanje sala sa ruku<-
ravan trbuh<-
podaci more hr<-
kako protumačiti govor tijela<-
svršili zajedno<-
forum dijeta iskustva<-
tommy emanuel<-
forum dijeta iskustva<-

Kad se jedna vrata sreće zatvore,
druga se otvore,
no često tako dugo zurimo u zatvorena vrata,
da ne primjetimo ona, koja su se nam otvorila.
(Helen Keller)

Traži priliku, ne sigurnost
Čamac je siguran u luci
ali dno s vremenom istruli
(Brown)

Ne ljubite se dvoje,
što gledate jedan u drugoga,
nego dvoje,
što gledate u istom smjeru.
(Saint-Exupery)

Budi spreman na velike probleme.
Jer za njima se skrivaju velike prilike.
(Brown)

19.05.2006., petak

Danas sam mogao poginuti

Svira neka tupa neidentificirana mjuza s budilice. Pogledam 6:00h. Razmislim što mi je danas činiti? Moram po putovnicu, moram u šopin' po hlače, još nešto? Radim od 14. Mogu još spavati. Pomaknem budilicu na 8:00 i legnem nazad.
Kad je stiglo 8:00 dakako krenuo sam sam ubičajenim jutarnjim aktivnostima... WC, zubi, tuš.. ma znate već. I nakon oblačenja i uobičajenog preskakanj doručka krenuo u MUP po putovnicu. Prije nekih dva tjedan sam predao zahtjev i sad je bila gotova. Budući da sam išao cipelcugom i to polako, trebalo mi je oko sat vremena do Petrinjske. Nroamlno bi trebao niti pol sata li danas su mi brzo uvalili besplatni METRO primjerak novina, pa sam bauljao po ulici čitajući. Čak se i sudario koji put, na svu sreću s nekim zgodnim studenticama a ne nekim živčanim kretenom. Kada sam pročitao, pogled mi je uglavnom išao od boka do boka, a svi su se njihali u tim tankim hlačicama koje se mogu vidjeti po cijelom gradu...
Dođem do Petrinjske, mislim sad je 9 valjda već nije gužva? Uzmem broj, 274. Pogledam na tablu, a ono na redu 273 i nitko ne dolazi. Unbilivabl! Nisam još ni ušao u onu veliku prostoriju kad crvene brojke zasvjetle 274, gle ja sam. Podigem putovnicu, gotovo u šoku jer je to uvijek inače trajalo čitavu vječnost.
Izađem van. Što sad? Trebam ljetne obleke. One kožne fotelje na poslu me ubijaju. I prošećem ja tako cijelim centrom kroz sve one ulice oko trga sa milion dućana od kojih je 99 posto sa ženskom odjećom. Ja priznajem da stvarno nisam expert u kupnji odjeće ali opet... Čak i u ono malo dućana koje sam našao da imaju zanimljive muške odjeće, pretjeruju s cijenama. 780 kuna za neke tanke Diesel hlače u Tkalči? Nema šanse. I dakako mnogi modeli koji imaju malo prostupačnije cijene mi ne stoje. Katastrofa. I pored toga još vidim natpis: „Kupi više i uštedi do 1000kn!“ na onoj trgovini na trga sa ogromnim T-Mobile plakatom na sebi. Pa koliko onda moram potrošiti odjednom: 10000 ili 20000?
I već odlučim krenuti doma i kupiti si tih lanenih hlača negdje u Mercatoneu ili u Mariboru kad vidim ja Namu. Idemo vidjeti što imaju. Popnem se na kat, prošavši kroz gomilu gluposti, naočala , kozmetike i ko zna čega sve na prizemlju. A gore pola kata samo muške odjeće. Od odjela do kratkih hlača. I jedna prostorija puna tankih laganih hlača, baš kakve sam tražio. Prodavačica mi da nekakviih 15 hlača da probam i da se odlučim. I probavao ja tako nekih pola sata. Osjećao sam se k'o one žene kad idu kupiti haljine. I shvatio sam zašto su naši stari voljeli NAMU pred drugim dućanima. Velika je, imaš vrlo veliki izbor i nitko te ne zajebava ili mrko gleda. I te starije ljude sam tamo i vidio. Svi pregledavaju robu. Hlače, košulje, Majice. Nikog mlađeg. Za mldu rulju došle mame kupovati pa su mene zgrabile k'o modela za majice jer njihovi sinovi ne žele kupovati u NAMI. Idioti. A tamo ima dobre robe. Samo malo tko to zna. A možda su i pogrešno postavili robu jer kad pogledate odozdo sa ulaza, vide se samo odjela a ne i dio sa običnom oblekom. Ako se Rifle hlače od 400kn mogu nazvati običnim, ili kratke majice od 125kn. Danas sam inače prekršio svoju riječ. Rekao sam sam sebi da nikad neću kupiti kratku majicu koja košta više od 99 kuna, ali ovu sam morao kupiti.
I odoh ja tako doma, nakon što sam ostavio preko 1000kn u NAMI, i vjerojatno bi to napravio opet.
Tramvajem dođem doma, osjećajući se k'o obarena sardina. Mislim, užas. Zar ljudi nisu čuli za deo? Ili vodu i sapun? Jedva sam izdržao tri stanice.
Obavim higijenske zahvate (1 sat u kadi) koji su bili nužno potrebni nakon pola dana provedenog na ovoj sparini i krenem na posao. I skoro poginem. Na semaforu na Slavonskoj se skupila hrpa ljudi, mnogi sa djecom. Na biciklima, u kolicima itd. Vozilima se upali crveno, pješacima zeleno i svi krenu. Ionako se uvijek na zeleno čeka nekoliko minuta pa svi žurno krenu da pređu. Ali dva kreten sa dvije kretenke u nekom starom autu nisu mogli pričekati i projurili kroz crveno. Auto mi je prošao niti 10cm od nogu. I od nekoliko male djece na biciklima. To jednostavno nije bilo moguće ne vidjeti, jer je zebra bila puna ljudi. Pa gdje im je mozak? U gaćama zato što maloljetna crnka sa četvokama sjedi pored njega? Ili je pijen već u 13 popodne? Ostao sam bez komentara. Ali da je slučajno zakočio i stao, mislim da bi kroz šajbu izvukao van i razbio. A ako ne ja onda vjerojatno netko od roditelja koji su bili tamo.

Na WEBU Na ovom blogu

eXTReMe Tracker
| |