Svira neka tupa neidentificirana mjuza s budilice. Pogledam 6:00h. Razmislim što mi je danas činiti? Moram po putovnicu, moram u šopin' po hlače, još nešto? Radim od 14. Mogu još spavati. Pomaknem budilicu na 8:00 i legnem nazad.
Kad je stiglo 8:00 dakako krenuo sam sam ubičajenim jutarnjim aktivnostima... WC, zubi, tuš.. ma znate već. I nakon oblačenja i uobičajenog preskakanj doručka krenuo u MUP po putovnicu. Prije nekih dva tjedan sam predao zahtjev i sad je bila gotova. Budući da sam išao cipelcugom i to polako, trebalo mi je oko sat vremena do Petrinjske. Nroamlno bi trebao niti pol sata li danas su mi brzo uvalili besplatni METRO primjerak novina, pa sam bauljao po ulici čitajući. Čak se i sudario koji put, na svu sreću s nekim zgodnim studenticama a ne nekim živčanim kretenom. Kada sam pročitao, pogled mi je uglavnom išao od boka do boka, a svi su se njihali u tim tankim hlačicama koje se mogu vidjeti po cijelom gradu...
Dođem do Petrinjske, mislim sad je 9 valjda već nije gužva? Uzmem broj, 274. Pogledam na tablu, a ono na redu 273 i nitko ne dolazi. Unbilivabl! Nisam još ni ušao u onu veliku prostoriju kad crvene brojke zasvjetle 274, gle ja sam. Podigem putovnicu, gotovo u šoku jer je to uvijek inače trajalo čitavu vječnost.
Izađem van. Što sad? Trebam ljetne obleke. One kožne fotelje na poslu me ubijaju. I prošećem ja tako cijelim centrom kroz sve one ulice oko trga sa milion dućana od kojih je 99 posto sa ženskom odjećom. Ja priznajem da stvarno nisam expert u kupnji odjeće ali opet... Čak i u ono malo dućana koje sam našao da imaju zanimljive muške odjeće, pretjeruju s cijenama. 780 kuna za neke tanke Diesel hlače u Tkalči? Nema šanse. I dakako mnogi modeli koji imaju malo prostupačnije cijene mi ne stoje. Katastrofa. I pored toga još vidim natpis: „Kupi više i uštedi do 1000kn!“ na onoj trgovini na trga sa ogromnim T-Mobile plakatom na sebi. Pa koliko onda moram potrošiti odjednom: 10000 ili 20000?
I već odlučim krenuti doma i kupiti si tih lanenih hlača negdje u Mercatoneu ili u Mariboru kad vidim ja Namu. Idemo vidjeti što imaju. Popnem se na kat, prošavši kroz gomilu gluposti, naočala , kozmetike i ko zna čega sve na prizemlju. A gore pola kata samo muške odjeće. Od odjela do kratkih hlača. I jedna prostorija puna tankih laganih hlača, baš kakve sam tražio. Prodavačica mi da nekakviih 15 hlača da probam i da se odlučim. I probavao ja tako nekih pola sata. Osjećao sam se k'o one žene kad idu kupiti haljine. I shvatio sam zašto su naši stari voljeli NAMU pred drugim dućanima. Velika je, imaš vrlo veliki izbor i nitko te ne zajebava ili mrko gleda. I te starije ljude sam tamo i vidio. Svi pregledavaju robu. Hlače, košulje, Majice. Nikog mlađeg. Za mldu rulju došle mame kupovati pa su mene zgrabile k'o modela za majice jer njihovi sinovi ne žele kupovati u NAMI. Idioti. A tamo ima dobre robe. Samo malo tko to zna. A možda su i pogrešno postavili robu jer kad pogledate odozdo sa ulaza, vide se samo odjela a ne i dio sa običnom oblekom. Ako se Rifle hlače od 400kn mogu nazvati običnim, ili kratke majice od 125kn. Danas sam inače prekršio svoju riječ. Rekao sam sam sebi da nikad neću kupiti kratku majicu koja košta više od 99 kuna, ali ovu sam morao kupiti.
I odoh ja tako doma, nakon što sam ostavio preko 1000kn u NAMI, i vjerojatno bi to napravio opet.
Tramvajem dođem doma, osjećajući se k'o obarena sardina. Mislim, užas. Zar ljudi nisu čuli za deo? Ili vodu i sapun? Jedva sam izdržao tri stanice.
Obavim higijenske zahvate (1 sat u kadi) koji su bili nužno potrebni nakon pola dana provedenog na ovoj sparini i krenem na posao. I skoro poginem. Na semaforu na Slavonskoj se skupila hrpa ljudi, mnogi sa djecom. Na biciklima, u kolicima itd. Vozilima se upali crveno, pješacima zeleno i svi krenu. Ionako se uvijek na zeleno čeka nekoliko minuta pa svi žurno krenu da pređu. Ali dva kreten sa dvije kretenke u nekom starom autu nisu mogli pričekati i projurili kroz crveno. Auto mi je prošao niti 10cm od nogu. I od nekoliko male djece na biciklima. To jednostavno nije bilo moguće ne vidjeti, jer je zebra bila puna ljudi. Pa gdje im je mozak? U gaćama zato što maloljetna crnka sa četvokama sjedi pored njega? Ili je pijen već u 13 popodne? Ostao sam bez komentara. Ali da je slučajno zakočio i stao, mislim da bi kroz šajbu izvukao van i razbio. A ako ne ja onda vjerojatno netko od roditelja koji su bili tamo.
Post je objavljen 19.05.2006. u 19:08 sati.