|
31.05.2005., utorak
Total bullshit
Danas bi se dan mogao opisati kao situacija koju dobiješ kad križaš bulldoga i shitzua, ili kad slonu daš laksativ. Uopće nije bio lijep, ukratko totalni bullshit. Dobijem raspored smjena za iduću mjesec i katastrofa. Nisu ni jutarnje, ni popodnevne, ni noćne nego neke između, sve do jedne. Znači totalno ti unište dan. Nije to frka kad imaš par takvih dana jer je frka na poslu, ali čitav mjesec. Aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa, za riknut. Prvo sam mislio da samo ja prigovaram i žalim se, a onda sam vidio da su svi pukli. Rulja je pošizila, nisu dobili slobodne dane za svadbe, ispite, rođendane itd. Tj. Dobili su one dane slobodne koje ne trebaju, gotovo kao pravilo. Kao da je raspored smjena specifično rađen da razljuti kompletno osoblje. A šefovi, normalno i oni su buli ljuti jer mi svi radnici dišu za vratom. No na kraju, moraš se pokrit ušima i šutjeti, jer ti posao ovisi o tome da li si raspoloživ u tom razdoblju.
Kao da to nije dovoljno, navukao sam nekakvu prehladu. Vjerojatno previše sladoleda i hladne pive. I na sve to pokisnem u onom kratkom razdoblju ujutro. Stvarno je dan bio u komi, a horoskop je bio tako dobar. Mislim da slon ipak bolje osjećao.
|
30.05.2005., ponedjeljak
Kasna kavica i sponzoruše
Našli se mi ekipica, jučer kod frenda na kasnoj kavici, dobro samo nas je dvoje pilo kavu, ostali su pili Cedevitu, i tako mi razglabamo o svemu i svačemu. Kak je vruće i bube ulaze kroz prozor a nitko se ne usudi ih istjerati, pa ih ja moram ubiti i onda me nazovu krvnikom... I onda se uvijek skače s teme na temu kao npr. kako je ipak bolje biti kod nekog doma na cugi pa makar to i Cedevita, nego biti na nekoj terasi koja je sad puna ljudi, a stvarno jesu pune. Posebno smetaju oni klinci. Mislim obožavam klince, ali nakon par sati vani sa svojim mamama na ovoj vrućini, su umorni i jadni i hoće doma spavati. A te mlade mame, da citiram prijateljicu: „... nikako da dignu te svoje guzičetine od stola za kojim tračaju i smire dijete, nego samo viču. Pa se onda klinac dere i cmizdri i svima uokolo ide na živce, a dijete samo hoće doma. Marko rekla sam ti ne diraj to, Hrvoje ne na cestu... a što zna dijete od tri godine... Ne može ono tri sata pijuckati sokić i mirno sjediti za stolom dok majčice razglabaju o tko zna čemu...“ I onda se uz sve to još nađe neki pesek pa laje i na kraju se mjesto gdje smo došli se opustiti nakon posla i ispričati malo, pretvori u veću galamu nego gradska vreva. Tako da smo zaključili da je nekako bolje se naći kod nekoga doma i pijuckati i ispričati se o svemu i svačemu. Dakako dok sam ja tamo da ubijam bube koje idu na lampu!
I dakle razglabali mi o tome kako je život u komi kad ga uspoređuješ sa onim na Zapadu a opet je super ako ga uspoređuješ sa onim na Istoku, jer uglavnom su oni po standardu iza nas. A ustvari mi ne spadamo nigdje, želimo aute, stanove, kuće, tehnologiju i standarde kao Zapad, a na svakom uglu sviraju cajke i neke navike ostaju kao da smo još uvijek Istok.
Čudnovato je da razgovor nije završio pričama o kataklizmi ili o bombama i tome da gradimo kulu Babilonsku i da ćemo opet sami sebe uništiti, jer razgovori često završe na tome, a ja koliko god se trudio izbjeći takve teme, ipak najčešće završimo na njima i onda mene optuže da sam pesimista i da se na sve žalim itd. A ja samo odgovaram „Look who's talking?“ I onda im dignem živac! :-) Sad je tema skrenula na komade i na što padaju. Dakako na prvom mjestu je novac. I nevjerojatno je kako sve žene uvijek sa nevjerojatnom žestinom tvrde da to nije istina, a u realnosti uvijek se ponašaju suprotno. A najvažnija stvar je što to nikako ne žele potvrditi i priznati, a one koje to čine nazivaju sponzorušama. Zašto bi bile sponzoruše? Pa biološki instinkti su još uvijek tu. Bira se najpoželjniji mužjak u okolini. Kako nemamo osjetila poput štakora da osjetimo tko je najzdraviji mora se to činiti sa vidljivim informacijama. Nekad je najpoželjniji bio vođa plemena ili najsnažniji ratnik pa je mogao nahraniti i obući obitelj, kasnije su najpoželjniji bili pripadnici plemstva i aristokracije koji s mogli osigurati lagodnu budućnost (makar imali i grbu na leđima), a danas se to brzo mijenja kako se odrasta. Prvo su najpoželjniji ljepotani i slavne osobe, još više ako su „bad boys“ , a kasnije se to sve više preorijentira na čist novac, kao prešutno pravilo. Da nije tako, onda ne bi vrijedila činjenica da nekadašnji geekovi koje nitko u srednjoj nije htio ni pogledati, kasnije (ako su uspješni) imaju najbolje komade. Najveća fora je u tome što bi me svaka ženska osoba sad napala da sam „...ograničen i da to nije istina, i da su one u vezi s osobom koja ne spada u takav opis muškarca...“ A ipak da malo razmisle i prisjetile se koji su ih dečki privlačili od puberteta pa nadalje. Najpopularniji frajer u razredu (ne računajući nekog glumca ili pjevača), pa najveći buntovnik u školi, pa frajer s najboljim autom, pa već netko... Gotovo stereotipno. Malo koja je ikada pokazala interes za nekog razrednog geeka, a kamoli da izađe s njim. A kasnije, taj geek ima svoju firmicu, dobar autek , kućicu na moru... i u centru je pažnje na godišnjici mature jer je došetao s takvim komadom da se i kraljica maturalne večeri posrami. A nju odmah optuže da je sponzoruša! U stvari vjerojatno zato što nisu na njezinom mjestu. Jer nekad najpopularniji frajer u školi nije više niti marginalna tema razgovora kod žena koje su ga nekad obožavale.
Moram priznati da jesam upoznao žene koje nisu tako reagirale, i svaka im čast, no nažalost jako ih je malo.
P.S. Vic večeri je bio: Da li znate što je piškota? To je kota na koju pišaju planinari!
|
26.05.2005., četvrtak
LOG OUT?
Neki dan pročitao ja da je zavladala neka blogomanija... Ne znam niti u kojim novinama. Onda se sjetih da sam i ja vodio blog. I tu negdje pisao misli iz tko zna kojeg kutka svojih razmišljanja, punih jada, nade, ljudskih gluposti i ....nečeg.
Stvarno dugo nisam pisao ništa. Da li imam kakvu ispriku? Nemam nešto spomena vrijedno. Nisam imao vremena? Druge obaveze? Nisam htio pisati? Nije mi se dalo? Tko bi znao?
Vidjevši svoj zadnji post, puno se promjenilo! "I'm not the same person!" Da li da nastavim pisati, ono što mi padne napamet, ono što vrijedi, ili ne vrijedi? Tko bi ocijenio? Netko će sve ovo nazvati šrotom i ljudskom glupošću, netko prilikom da se u pregrštu pronađe netko stvarno vrijedan spomena. Ja ne želim tako nešto ocjenjivati. Okrenuo sam, ne samo jednu stranicu u svom životu... i krenuo naprijed.
Sad se jedino pitam: da li nastaviti pisati i pružati svoje MISLI tko zna kome ili obrisati blog i nestati iz te epizode?
|
|
