Daklem…hm…dugo nisam ovdje pisao, jer ovaj trenutno stvarno nemam realne inspiracije i dovoljno koncentriranosti za to. Niti snage za napisati nešto suvislo. Kada ste odjednom stisnuti sa nekoliko životno važnih stvari, ne razmišljate baš o blogu. Ali ukratko bez posebnog objašnjavanja što se u zadnje vrijeme događa: Upisao sam faks, ponovno, PROBLEM: trebalo je uplatiti poveću svotu jer ne daju na rate, rezultat: konto u negativnoj nuli pa ti smišljaj kako dalje… Posao mi opasno visi, tj. mogu dobiti povoljan ugovor ili umjesto toga završiti na burzi, pa ti strpljivo čekaj ili se snađi… Ljubav, e tu sam se upleo u tako zamršenu situaciju da raspletanje Gordijskog čvora dok sam zaronjen u mutnu vodu izgleda kao dječja igra. Ne mogu ništa učiniti da to raspletem jer više nije na meni red da učinim potez, a čekanje jednog od nekoliko mogućih raspleta, a na niti jedan od njih nemam nikakvog utjecaja, oduzima stvarno mnogo energije… I dakle koliko god se trudio da nekako to sve u glavi stavim na stranu i da malo odmorim mozak, baš mi i ne ide. Sve to pogoršavaju i moji prijatelji koji su djelomično upoznati sa situacijom ili pak na meni vide da me nešto mori. Svaki put kad se vidimo ili čujemo pitanja kao: kaj je s poslom? Kak' mala? Itd. Kao da je sve crno-bijelo! A sve je u stvari kombinacija ružičaste i sive, na kraju više ne znam gdje sam sa svim tim. I kad malo razmislim, sjetim da su ti isti ljudi slične probleme rješavali mjesecima(!) i to sa daleko većim mentalnim i emocionalnim poteškoćama, nego što ih ja za sad imam. Trenutno mi ipak malo previše.
Nadam se da me sad barem malo shvaćate, i imate još malo strpljenja dok ne uspijem riješiti te stvari. Jer se osjećam kao da sam u čamcu na sred velikog jezera, i samo čekam sa koje planine će dojuriti oluja. Obećajem iscrpan izvještaj o proteklim događajima vrlo skoro. Kad dobijem njihove svršetke.
|