srijeda, 07.03.2007.

Demokracija - diktatura većine?

Demokracija je za mnoge sam po sebi savršeni ustroj koji osigurava slobodu svih pojedinaca. Za neke, poput mene, je najbolji od poznatih ustroja, ali nije savršen jer sama po sebi ne mora značiti stvarnu slobodu svih pojedinaca. Prva stvar za koju smatram da je važno naglasiti jest da naslov eseja predstavlja simboličnu diktaturu unutar demokracije koju ću ja pokušati razjasniti.

Da bi to razjasnio prvo ću iznijeti definiciju demokracije i diktature. Demokratska vlast se temelji na diobi vlasti na zakonodavnu, izvršnu i sudsku, a legitimira se stupnjem prihvaćenosti zakonitog ustroja političke procedure. Demokratski politički sustav se mora temeljiti na suglasju političkih subjekata o važnim državnim pitanjima. U ustav države moraju biti ugrađene temeljne slobode. Diktatura znači vladavinu jedne ili više osoba koje monopoliziraju svu vlast. Nema diobe vlasti na zakonodavnu, izvršnu i sudsku. Vladajuća skupina je došla na vlast nelegitimnim putem. Uspostavlja kontrolu nad policijom, sudstvom, vojskom, administracijom itd.

Jasno je da su diktatura i demokracija totalne suprotnosti i da se međusobno pobijaju, ali ipak demokracija ne može osigurati potpunu slobodu, ravnopravnost. Kako demokracija funkcionira? Putem izbora narod izabire svoje predstavnike koji ulaze u sabor, a većinska stranka dobiva pravo na formiranje vlade. Vlada ima izvršnu, a sabor zakonodavnu vlast. Stranka koja čini vlast ima izvršnu vlast, ali ima i većinu u saboru što znači da ima i zakonodavnu vlast. Na taj način se provodi volja većine. Ali volja većine ne mora biti volja svih. U tom slučaju većina preuzima zakonodavnu i izvršnu vlast, javlja se diktatura većine. Tu se javlja sljedeće pitanje. Da li bi cilj demokracije trebalo biti osigurati slobodu i braniti interese što većem broju ljudi, ili svih ljudi? Ako potrebe manjine nisu u skladu s željama i interesima većine, kako će manjina ostvariti svoje potrebe?

Ja smatram da bi demokracija trebala osigurati potrebe svih ljudi. U mnogim zemljama manjine, premda na zakonskoj osnovi imaju jednaka prava, u stvarnosti su u zapostavljenoj poziciji. Primjer toga su događaji na Francuskoj. Mladi doseljenici su se bunili zbog ne mogućnosti školovanja zbog neimaštine, a ,koliko sam vidio na televiziji, svi 'starosjedioci' su se bunili da doseljenici dobivaju i previše prava i povlastica, a da i njihova djeca trebaju stipendije. Većina je usmjerila svoju ljutnju prema manjini, umjesto prema vlasti koja bi trebala osigurati svim pametnima a siromašnima školovanje. Shvaćam da su ljude razljutili neredi, zapaljeni auti, ali bi trebali shvatiti i to da je to kružni proces, jer reakcija manjine je bila posljedica dugotrajnog rada većine.

No kako bi se trebalo postići to da svi ljudi imaju jednake interese i želje? To je nemoguće. Ali postoje neki bazni interesi koji bi trebali biti usađeni u sve ljude. Svaki čovjek bi trebao znati da svi njegovi sugrađani zaslužuju slobodu i ispunjavanje interesa kao i on. Vladajuća stranka bi trebala slušati i prijedloge manjih stranki, ispunjavati želje ljudi koji nisu glasovali za nju. Problem je u tome ako vladajuća stranka i njeni poklonici nemaju solidarnosti prema drugima. Ako se vladajuća stranka boji učiniti nešto za neku manjinu jer bi tako izgubila glasove većine. Mislim da je problem našeg društva to što su ljudi zbog okolnosti u kojima žive na neki način prisiljeni se ponašati na taj način da se bore isključivo za svoje interese. Npr. Na neki način mi je jasno da nezaposlenog Hrvata smeta što on nema posao, a pripadnik neke nacionalne manjine. Ali on bi svoju ljutnju trebao usmjeriti na vlast, jer ona je ta koja može smanjiti nezaposlenost. Mislim da je solidarnost prema bilo kakvim manjinama nešto što bi trebalo usaditi u ljude putem odgoja, od vrtića do osnovne i srednje škole.
---------------------------------------------------------------------------------
Ovaj esej sam napisao u srednjoj za vjeronauk, da, vjeronaukcool
Imao sam dobrog profu koji za razliku od većine crkvenjaka nije zatupljen, moglo se otvoreno diskutirati i nije bježao od činjenica....čak nije zatupljeno pljuvao po komunjarama...štoviše rekao je da jugoslavija, sssr... uopće nisu imali veze s komunizmom, što je i točno...i da je idealni komunizam/ socijalizam ustvari raj na zemlji, ali nažalost neostvariv, stvarno je netipičan slučaj, pa za njega evothumbup
- 13:01 - Komentari (2) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.