18.08.2006., petak
Rebalansiranje
|
Nekak uvijek poslije godišnjeg , kad se fino odmoriš i nauživaš , dolazi teži dio života . Suočiš se sa gorkom istinom da ti treba rebalans proračuna jer si previše potrošil na ta dva tjedna , i da sad treba popuniti rupe koje su nastale prekomjernim uživanjem u blagodatima života . I , kak to obično ide , nemreš kresati troškove na radnicima , jer ih nemaš , nemreš kresat troškove na hrani jer jesti moraš , pa skrešeš na obleki , jer se more i staro nositi , pa skrešeš po koji račun , jer , ne mora se sve odmah platiti i tak nekak pokriješ ono neizbježno a drugo staviš na hrpicu nek pričeka rebalans . U tom rebalansu se neke stvari i zagube pa kasnije , pred zimu , dolaze raznorazne čestitke i upozorenja u stilu:plati ili bum ti zapljenil televizor , ili ak ne platiš , bum te isključil . Kak smo mi zauvijek vezani za vodu , struju , plin i telefon , to mora biti plačeno , jer je jako nezgodno kad ti isključe struju . Još sa telefonom kak tak može čovjek preživjeti ak ga nema , ali struja , voda i plin , to ne bi išlo . U rebalansu obično najebe HTV , pričuva , čistoća , komunalno , koji jadni ne mogu niš isključiti . Htv može tužiti , i naplatiti kamate i sudske pristojbe , al te nemre isključiti , ko ni ovi ostali . Jadni mi , moramo rebalansirati na taj način jer nemamo kome oteti pare . Lako je ovima u saboru . Oni se začas rebalansiraju . Pogotovo kad se preveć potroši na dnevnice , putovanja i seminare . A mi , čim si priuštimo dva tjedan u godini života na visokoj nozi , poslije rebalansiramo 11 1/2 mjeseci . Vanjski dug mi se povećal pa sad moram prebijati stare kredite novim.Dobro da me banke oće još primiti . I svaki put mislim da je to zadnji put . Optimistično kao i uvijek . |