20.07.2006., četvrtak
Pušačko poslijepodne
|
Još nismo ni pošteno zakoračili u Europu a već nam kroji gače . Naši vrli ministri , ko mala djeca koja nisu naučila I napisala zadaću , prepisuju europske zakone I primjenjuju ih na nama . Uhvatili se cigareta ko najvećeg zla svijeta , te započeli zabranjivati da se puši na javnim mjestima , pa u radnim prostorima , u kafićima podjela na pušaće i nepušaće pa moraš pazit gdje ćeš sjesti jer bi se, ne daj bože, mogao zajebati , i sjesti među nepušaće i zapaliti cigaretu.Onda te oni gledaju ko nigera sa američkog juga za vrijeme robovlasničkog društva i secesije.Pa misle da si nepismen ili slijep i ne vidiš znakove po zidovima.Oprostite , mislio sam na onu vrstu pušenja , znate , cura i dečko , pa nije moralno u kafiću pušiti , jel , ona njemu , mislim .Kužim ja da nije zdravo pušit gdje su nepušaći jer ako ubijam sebe ne moram I druge , ali kafići su mjesta gdje dođeš popiti kavu , žesticu , pivu ili vino , gdje je normalno da ćeš sjesti I zapaliti , jer sjedit u kafiću I ne pušit nije normalno . Svi smo naučeni pušit u kafiću . I ja sam ko klinac naučio zapalit cigaretu u kafiću . Nisam je zapalio doma , pred starcima , niti u školi pred učiteljima . U kafiću si mogao pušit bez brige , jer je bio mjesto za pušenje . I sad to neko hoće ukinut . Pa koja će bit svrha kafića ?Uz zakon od 0,0 promila , mogu staviti ključ u bravu , pretvorit se u Zdravljake , prodavat sokiće I jogurt , milk šejkove I sladoled .Uz slastičarne i Burek shopove . Od toga koristi nema ni država ni vlasnici kafića . Ljudi će pušit doma , pit kavu doma , alkoholizirat se u krugu familije pa će lijepo naš velegrad ispast još veče selo nego kaj je . Smanjenjem prodaje cigareta , smanjit će se proizvodnja , i ljudi koji rade u i za duhansku industriju ostat će bez posla . Da li Vi , cijenjeni čitaoci ovih skromnih redaka , pušite ? Ili ne ? Mislim na cigarete , dakako . I da li ste za zabranu pušenja na svim mjestima osim u vlastitom prostoru , ili ne ? |
14.07.2006., petak
Malo o gačama i grudnjacima
|
Baš sam jučer imao isporuku krasnih gača , gačica , grudnjaka , čarapica i ostalih ženskih stvari . Male , čipkaste krpice , sa štrikićem za guzu , u bojama raznim , i grudnjaci svakojaki , dobri na opip , a tek kad se postave gdje treba , ijoj . Uzmem ja izdatnicu( dokument po kojem je to došlo) i čitam cijene , i koljena mi klecnu . Jebate gaće od 300 kuna na dalje ! Jebate grudnjak od 500 na više ! Pa ko to nosi ? Da mi je vidit pičku koja to kupi i navleće na sebe !!? Pa ja na sebi nemam sve skupa sa tenisicama toliko para koliko ona da na gaće štrikeraće i pushimtiup grudnjak ! A jebiga , odmah se ispravim , ima danas koka koje imaju love , pa se mogu šminkati i kupovati gaće za pol soma kuna , i grudnjak za jednu upotrebu za isto toliko . A kaj one cure kaj nemaju love ? One kupe jeftinije pa im ostane love za nekaj drugo .Osim toga , gabor more na sebe metnuti zlatne gaće , i opet bu gabor ! A zgodna puca je zgodna i u bermudami ! Osim toga , muški ionak samo gleda da to kaj prije skine .Kaj nas briga kaj je to skupa krpica koja pokriva pičić . Jedino kaj ima onih koji skupljaju suvenire . Morti to i prodaju poslije ? Sve u svemu , nikad ne bi dal tolike pare za gaće . Možda imas muških kaj kupuju skupe gaće , kojih ima , ali kaj će to nama običnim šljakerima kad ih ionak nikom ne pokazujemo ? Ko vidi moje gaće ? Žena zna kak zledaju , vidla me milion puta i pere veš non stop , a ljubavnice nemam . A da i imam to bi bilo tak brzo da ne bi gaće ni vidla . Ono , skidaš u hodu , jer moraš brzo puknut da bi stigel na vrijeme na posel ili s posla . I tak , hoćem reći , skupe su te gaće i grudnjaci bili . I još bi dodal da i nije tak loše malo spregledati kaj ima novoga na tom polju pošto nis više tak u prilici zavirivati u tuđe dvorište . Još sam u šoku . Idem na pivo. |
11.07.2006., utorak
PRŽIIIII!!!!!!!!!!!
Nekako sa raspadom stare Juge sa naših prostora rapidno je izbrisan jedan smjer , ajmo reć , glazbe . Silni narodnjaci - novokonponirani , nestali su ko krpom obrisani , sa svih radio stanica , pa čak i onih koje su živjele isključivo od želja i pozdrava .Nisam to slušao jer takav tip glazbe mi jednostavno nije bio probavljiv , ali bilo je onih kojima je to itekako nedostajalo . Kako su godine prolazile tako su i naši klinci , koji su za vrijeme domovinskog rata slušali Zagrebačke mališane i ine stvari , porasli te otkrili nešto što se dugo skrivalo od njihovih ušiju . Narodnjake s istoka , jače , močnije , sofisticiranije , ogrnute u ruho elektronike , pojačane tehno ritmovima , upakirane u omote s prsatim , dugonogim talentima s Knez Mihajlove , gurane na tržište svim mogučim kanalima , dilane poput droge na mjestima koja se mogu naći opisana samo u krimi pričama . Turbo folk je kročio na naše prostore lagano , od ruke do ruke , tiho se ušunjao na mala vrata preko interneta , došao do naših lokala , noćnih klubova , restorana , i koncertnih dvorana . Znamo svi da je zabranjeno voće najslađe , pa su tako i naša djeca počela istraživati o ćemu se tu radi . Pa su skužili da je to nešto cool , nešto novo , nešto neobično , nešto uz kaj možeš piti , i hopsati bez veze , i dobro se zabaviti , i dobro nasmijati tekstovima , i otkrivati neke čudne rijeći njima nepoznate . Vlasnici lokala su pak skužili da se bolje troši kad u njihovom bircu svira narodnjak , pa su počeli širit posao i na live događanja , dovlačeći razne amatere na stage , koji su ionako odvratnoj stvari dodali svoj štih . Kako su naši diskografi nanjušili lovu u svemu tome , počeli su hiperprodukciju domaće pop glazbe s elementima folka , koji se također dobro prodaje . Hoćeš hit - ubaci malo istoka , malo mrdaj guzovima , zaogrni sve to u world music , dodaj neke čudne instrumente , zarazni refren i lova je osigurana . Jedino mi je žao što opet kvalitetni , mladi bendovi , koji sviraju po garažama i čekaju svoju šansu , neće doći na red , jer ne nose novac , jer je njihova glazba preteška ,riječi previše politizirane , ukazuje na naše loše strane , i govori istinu . Njih sluša stotinjak ljudi , i ne nose novac , i nisu bitni za glazbenu indrustriju , kojoj je prodaja na prvom mjestu , a kvaliteta na zadnjem. A ovo nisu osamdesete , i vrijeme je potrošačkog mentaliteta , govana upakiranih u šarene laži , prodavanja muda pod bubrege , jednom rječju - jedno veliko globalno selo . Downloadaj i PRŽI !!!!!!!!!!!!!!! |
10.07.2006., ponedjeljak
MALE KUĆNE BEŠTIJE
Dječica obožavaju životinjice , pogotovo one koje se motaju po stanu i prave sitne nepodopštine , kao što su sranje po regakima , lampama , stolićima , grickanje žica , grebanje namještaja i slično . Izbjegavao sam to do prije desetak godina dok se moj Kinfa , koji je tada spoznao da ima živih bića i povrh čovjeka , nije sjetio da bi i on mogao imati malu kućnu beštiju . Namolio on tako mene , uz pomoć svoje majke , na zvijer zvanu Zamorac . Zvijer je bila mala , slatka , dlakava buhtla , i nije znala bog zna što , osim žderanja i sranja po kući . Mali , crni brabonjci bili su po svuda , tak da si je mogao pratiti po njima , kud god je išla . Zapišala mi je cijeli tepih , tak da je na tom mjestu ostajala bijela fleka koja se morala dobro istrljati da bi se uklonila . Kinfa se znao igrat s njom , onak muški , pa bi je šutirao ko loptu po stanu , onda bi se igrao autića s njom dok joj nogice nisu pocrvenile , pa bi se borio s njom dok ne bi zbrisala ispod ormara , al je ne bi hranio . To sam moral ja . Pa sam išao brat radić po livadama , onaj fini , s olovom od auto ispuha . Pa sam kupoval mrkve i salatu na placu , i nekakve posije u Pet shopu. Kad je Squiki (tak smo ga nazvali , jer je stalno skvičal , jadan ) naraso da je već bio opasan za okolinu , jer je grizo sve živo a i srao je ko veća vidra , Kinfa više nije bio zainteresiran za njega , pa je postao problem u kući . Onda sam ga lijepo odneso u Zoo vrt jednom dobrom stričeku , koji hrani životinje . Nisam ga pitao gdje će završiti jadno stvorenje , već sam ostao u uvjerenju da će živjeti još neko vrijeme . Nakon toga su se moji ukučani zapalili za ribice i akvarij . Ajde , one su tihe i ne seru posvuda , osim u onu vodu u kojoj plivaju , pa smo nabavili akvarij i zlatne ribice , pošto one ne trebaju puno njege . Opet sam moral ići u pet shop i trošit pare na onu hranu kaj smrdi po ribama .Nakon nekog vremena ribe su pokrepale od neke boleštine , bile su šarene ko tigrovi , i ostala je samo jedna . Ona i dan danas pliva sama u akvariju , otporna je ko sam vrag , samo ne ispunjava želje . Već mi je nekoliko puta završila u krevetu , po noći , i onak hladna se lamatala po meni , pa sam joj spasio život , a ona meni -niš . Pošto ribe i nisu neka zanimljivost i moraš se o njima puno brinut , klinci su udruženim snagama namolili kornjače , kalifornijske , male i slatke oklopnjače . I one ne traže puno , pa sam pristao . Jedna se pretvorila za godinu dana u gmaza sličnog Godzili pa moraš dobro pazit dok je hraniš da ne ostaneš bez prstiju . Već je par puta zbrisala iz akvarija , uz kotrljanje niz police i tup udarac u parkete , ali , ko za vraga , nikad joj niš nije bilo . Ona druga je još mala , al sve mi se čini da će i ona uskoro doseći veličinu ove prve . Naravno , i te živine ja hranim i čistim . Jučer mi je kčer milim glasom rekla da bi ona malog peseka , onak ko Čiuaua , nemrem to ni izgovoriti a kamoli napisati . Smrzo sam se . Pa , pesa treba šetati , voditi veterinaru , specijalno hraniti , paziti ko malu bebu ! Nikakva uvjeravanja nisu pomogla . Smišljal sam kaj napravit kak bi se spasil .Onda sam se dosjetil kak da kupim vrijeme . Dogovorili smo se da mala mora proći četvrti razred sa 5,0 i ak tak bude , kupil bum pesa . I ona je pristala . Ženica i Kinfa su bili svjedoci i sad sam grdo najebal ak dijete stisne u školi i ima sve petice na kraju . Sve si mislim da odem u školu i zamolim učiteljicu da joj da bar jednu četvorku . |