17.08.2005., srijeda

Moj galebe ....

Kažu ljudi koji su bili na moru , a pogotovo ljudovice , da se još jedan naš tradicionalni sport u Hrvata ugasio , polako , u tišini .
Čekinje su , uznevereno , pokrivene ručnicima , plazile po plaži , sve nešto tražeći , zagledajući na pučinu , u oblake , i maslinike . Navečer sjedaše same u disku , uz čašu kole , nervozno lomeći prste i cupkajući u ritmu glazbe nekog hotel wave-a. Feragosto donio Italijanke , koje ostaviše svoje male digiće doma , u potrazi za onim čega više nema . I one se rasplakaše , suze lijahu na ramenu Čekinja.
Zaplakale i Njemice , onako izgorene po koži od silnog sunčanja , al ne zato kaj ih peklo , nego kaj su im srca ostala prazna i neispunjena .
Jedino su njihovi muški sjali od sreće . Nisu više morali mlatiti rukama po zraku i tjerati dosade od svojih komada . Nisu više morali paziti dal da odu na WC ili na limunadu , a da ne uleti jedan od njih .
I nisu više morali dokazivati skokovima na glavu sa opakih stijena da su bolji od njih .
Da , nema više naših Galebova .
Ugasio se taj divni dalmatinski folklor .
Još jedan biser našeg turizma ode u ropotarnicu prošlosti .
I stvarno nam ostade samo more .
A to Čekinjama,Italijankama i Njemicama ne bu dosta .
Jer , svaka dobra strankinja bila je spremna potrošiti bogatstvo na dobrog Galeba !
Ne znam jel to kriva Persida ili kaj , ali , dečki su se povukli , primili se domaćih cura jer domaće je domaće .
Eeeeeee , moj galeeeebeeeeeeee.......


<< Arhiva >>