31.05.2005., utorak

PUŠITI ILI NE , POPUŠI MI GA SAD

Danas je dan nepušenja .Kažu na radiju .
Ja sam već odavno popušio .Popušio sam prije 44 godine kad sam se izlegao u ovoj jebenoj zemlji . Popušio sam jer mi starci nisu lovatori , jer nisam imao debele veze, jer nisam našao bogatu ženu, jer nisam dovoljno pokvaren da se ulizujem , i ne bavim se politikom .
Kažu da je pušenje štetno za zdravlje .
Je , štetno je , ali manje od života u državi koja ne cijeni rad i gdje te izrabljuju na sve moguće načine .
Ako te ne ubije pušenje , ubit će te stres kojem si podvrgnut svaki dan . Ubit će nas visoki tlak , moždani udar , loša prehrana , prekovremeni rad , brige i problemi .
Ubit će nas bahati vozači u bijesnim autima , ubit će nas porezi i prirezi , ubit će nas komunalije , prezahtjebni poslodavci , nezadovoljstvo i nejebica .
Ubit će nas alkohol kojim liječimo frustracije .
Ubit će nas pomanjkanje društvenog života , jer bježimo jedni od drugih jer nemamo para i ne želimo se sramotiti u kafićima i restoranima i da nam netko drugi plača cugu .
Pušenje nas ubija polako , Hrvatska ubija brzo i tiho .
Kako živiti pod stresom i ne pušiti ?
Zato , popušite mi svi vi dušebriznici , jer ništa promijeniti eću ako prestanem pušiti .
I dalje ću živjeti ovdje , gdje je stres normalna pojava , a život bez briga utopija .
Crknem li od pušenja i alkohola bar ću znati od čega .
Ako crknem zato što me raspizdilo stanje u zemlji , reći će :"A bio je još mlad . Samo najedamput ga je pokosilo ."
" Je , je , samo tak....odjedamput. "
Zar nitko ne primječuje da ljudi u četrdesetima odlaze bogu na tulum?
Zar se nitko ne pita zašto je to tako ?
Zato što znaju .
Pa je lakše okriviti cigaretu . Ili rakiju . Ili drogu .
A uzrok ostaje uvijek isti .
Ako je cigareta toliko štetna , zašto je ne zabrane , zatvore tvornice , unište polja duhana ?
Zato što nosi lijepu zaradu , zato što ljudi rade i žive od duhana , zato što država ima koristi od toga .
I zato , ne brinite za mene , pušio ja ili ne , popušio sam već odavno.

28.05.2005., subota

POŠTEN I BEDAST

Kako bi Nostrodamus rekao : Znao sam .
Jučer sam cijeli dan odmarao , a znao sam da ću to danas platiti na poslu.Sve kaj je trebalo doći u četvrtak , došlo je u petak . I ono za petak , također .
Tak da sam od sedam ujutro za stolom i još se nisam digao .
Evo , gotovo da sam se priljepio za stolac . Guzica mi je smežurana ko da sam ležao u vodi .
Oči su mi ko u žabe , a grlo suho ko u deve .
Sad idem doma .
I sutra opet ispočetka .
Jebeš posao .
Treba posadit maricu i dilat .
Tu je lova a ne u šljaki .
Ovak , zgubiš cijeli dan za dvjesto kunića , a toliko bi , ako ne i više , zaradil da prosim na raskrižju Vukovarske i Heinzelove u špici .
I onda vele da se pošten i radišan isplati biti .
Je , ali negdje drugdje , a ne ovdje .
Ovdje se isplati biti lopina , ali ona velika , milijunska .
Ove male lopine završe u zatvoru za šteku cigareta i flašu viskija jer nemaju pojma kak se to radi , ili zbog table špeka iz Konzuma , ali ovi veliki , mrknu milijune i nikom niš . Ak ih i skuže , ovi ih potplate i sve tavrši nekakvom zastarom , ili nekim Pedrom , ni krivim ni dužnim .
E , takva lopina bi ja htio biti .
Al sam prepošten i nije me imao ko naučiti krasti pa sad moram raditi ko živina za običnu plačicu koja mi nije dosta za režije i hranu .
Jebiga , pošten i budala su si brača , rekao je netko u narodu , i nije fulao .
Kad si pošten misliš da su svi pošteni , pa te ožene kaj si rekel KEKS!
I toliko si bedast da ne shvatiš da su te digli na foru , i uporno vjeruješ da nemre bit na svijetu takvih lopina kaj bi tebe poštenog zjebali .
A ima ih .
Samo , kad shvatim , već me boli guzica .
Tolko sam zjeban .

27.05.2005., petak

KOMEKITAKOMEMUF

Radili smo tri dobra dana pa ćemo se sutra malo odmarati . Neki će se odmarati i malo duže jer su si spojili radne dane s neradnim pa ne rade . Oni u večini , koji nisu te sreće , zadovoljit će se i jednim danom .
Bolje išta nego ništa .
To su Euovci .
Ovi koji su spojili , ti se zovu Yuovci , jer je to tako bilo u Jugoslaviji .
Čim se neki dan približio vikendu , odmah se spajalo . Ko trakavica.
Tako su Crnogorci , svjetski prvaci u spajanju , došli na to da rade jedan dan u tjednu . Jer su se nakon nedjelje morali odmoriti kako bi mogli orni na posao . U utorak su se pripremali za rad , u srijedu došli radit , u četvrtak su se pripremali za vikend , u petak odmarali da bi kaj kvalitetnije otišli na vikend a u subotu i nedjelju se nije radilo .Braća Slovenci su najmanje spajali . Zato su prvi i otišli .
Euovci tako ne rade .
Oni se pitaju zašto moraju biti za praznik doma . Oni bi radili pa im je i taj jedan previše . A i gazda nas naučio da je nedjelja za rad a ne doma prodavati zjake .
Tako mi , Euovci , sutra nažalost ne radimo . Bi mi , ali je gazda rekao da ne treba sve , već samo odabrane .
Pa će oni raditi .
Sve mi suze naviru na oći .
Ja ću morat biti doma , pa onda nadoknaditi sve u petak i subotu .
Bolje da i ja dođem raditi .
Sjetih se jedne dobre pjesme .
Tako je i u životu , a naslov joj je :
KOMEKITAKOMEMUF....TRA-LA-LA
i pjevala ju je jedna zgodna Italijanka .
Pa , kome kita kome muf .
Euovcima KITA , a Yuovcima MUF .
Blogovci rade , to se vidi iz priloženog .
I oni koji rade i oni koji ne rade .
Blogovci su uvijek spremni .
Blogovci ne poznaju odmora , ni praznika .
Blogovci mogu biti samo spriječeni višom silom .
Blogovcima MUF a Blogericama KITA !
Živjeli .

24.05.2005., utorak

O NEOZAKONJENOM ZAKONU

Sva sreća da nam ministar Primorac nije pao na onaj protureni pampflet od zakona kako se ponašati na otvorenim plažama za svekoliko pučanstvo naše Rvacke i okolnih zemljica .
I sva sreća da je dotičnu personu šutnuo iz ministarstva .
Pa ona nije normalna !
Htjela je zabraniti ciceke na plaži !
Gole ciceke !
I tange .
I neukusno i oskudno odjevene žene , djevojke , Čekinje , Mađarice , Švabice , Talijanke !
Pa kaj bi nama jadnicima ostalo da se taj zakon progural u proceduru .
Samo čik u čubama i tužni pogled ala Jimmy Stanić na pučinu .
Slana srdela za zubima i bevanda u ruci .
I oko šanka sve cure u majcama dugih rukava , hlačama ili suknjama do ispod koljena i šeširima na glavi . I čarapama na nogama da im se ne vide nožni prsti u sandalama .
Muški bi skidali anjcuga i kravate na plaži , uredno slagali čarape u cipele i u trikojima išli u more . Ispod bi morali imati nafutranu vatu da im se kojim slučajem ne vide pimpek i jaja .
A žene bi morale imati haljine za kupanje od materijala koji ni slučajno ne propušta vodu i nije proziran , da im se ne bi vidjele nabrekle bradavice i usjek između nogu .
Ma , ko bi to zdržal , čovjeće ?
Nama muškima u najboljim godinama jedino je na plaži još ostalo milosti da vidimo mlado i jedro tijelo u punoj snazi i zanosu , i to su nam htjeli oduzeti ?!
Oduzeti nam toples bilo bi ravno zločinu bez presedana !
Zato , hvala ministru Primorcu . Dokazao je da je i on muško , i da i on voli gledati ženske na plaži .
A nama sad samo preostaje nabaviti nofce za more , pronaći pješčanu plažu , jer kamena žulja kad ležiš na trbuhu , i uživati u pogledu .
Lijepo naše plavo more jadransko .......

23.05.2005., ponedjeljak

Lijepe guze prolaze kroz grad

Sunce naše nam se vratilo . Lijepog li vikenda , za dušu i za oko .
Čim je vani zagrijalo odmah su curičke poskidale višak odjeće , navukle bratelice , kratke, uske hlačice , pokazale friško obrijane nogice , i raskošno poprsje . Kako koja , dakako , ali cice su cice i nemreš a da ih ne primjetiš .
No , ono kaj naviše plijeni pažnju su biciklističke nimfe , onako zamamno položene na kožne siceve , guza lagano podignutih u zrak , napetih mišića na nogicama i , kako one okreću pedale , tako cicke zamamno njišu lijevo desno , a kosa , duga ili kratka , vijori na vjetru .
I sad ti hodaj po cesti a da te ne pogazi auto .
Prođe jedna , odmjerim je onak u sekundi , guza ko bombonček , napeta , skladna , malo zaobljena , lagano isprčena , i skoro pogodim stup na kojem visi osamstoosamdeset i osam oglasa. Jebeš stup , guza je zakon.
Idem dalje , opet dvije guze prolaze .
Zapravo prvo duboki dekolte , a onda okret za devedeset pa guze .Izbjegnem jednu , pa drugu ,ali malog čelavca ne .
"Pazi kud ideš !"drekne on.
Gospodin sa novinama pred nosom pogodio me ravno u trbuh . On je bio prenizak a ja previsok .
"Ti, aerodrom za muhe, pazi! Kaj se novine čitaju na cesti ?!"odbrusim ozbiljno .
Stanem malo da se saberem jer ovo je postalo već opasno po život . Moglo bi mi nešto pasti na glavu ili me nešto ozbiljno pregaziti .
I kako sam stal sa strane pogodi me biciklo ravno u guzicu .
Okrenuo sam se da žustro protestiram i suoćio se sa nezamislivo lijepim okicama i usnama koje bi čovjek ljubio i ljubio dok ne presuši .
" JOj , striček , oprostite !"rekla je djevojka , " Nije bilo namjerno."
"Niš , niš , zlato.....gazile su stričeka i ružnije od tebe ...."
I ode zlato malo , lagano mješajući guzom ko da je najfiniji mikser na svijetu a ja sam samo mogao gledati...i gledati .....i gledati.....



20.05.2005., petak

SAGA O WRANGLERICAMA

Klinceza neki dan dobila traperice od ujne , malo nošene , nečakinja prerasla pa da se ne bace nek nosi moje dijete . Ajde , rekoh , nije stara furda pa može . Kad sam bacio oko na njih , učinile su mi se nekako poznati model , pa okrenem i spazim poznati znak .
Na maloj kožnoj pločici kitio se natpis Wrangler .
1977 . proljeće .
Stara mi kupila traperice Var Tex .
Jebote , ružnijih traperica u životu nisam vidio . Dečki iz razreda će me objesiti na stup srama . Pogotovo oni sa Levisicama i Super Riffle trapezicama , uskim oko jaja .
"Mama , nemrem ja to nositi ! "
"Pa kaj im fali , baš su lijepe ."
"Nije stvar u ljepoti . To nije to ."
" Pa tražil si traperice ?"
" Da , ali ne te ! Strane !"
" Traperice su traperice , kaj ima veze jesu domaće ili strane ?"
" Ali ove ne valjaju!"
" Ne kužim kaj tu ne valja ? "
" Sve ne valja ! "
Nikak je nisam mogel uvjeriti da nisu sve traperice iste . Ima traperica koje nose frajeri , a ima traperica koje nose papci i štreberi . A ove su spadale u drugu kategoriju .Nije mi preostalo ništa drugo nego razbiti kasicu prasicu , uzeti neke orginalne ploče SWEETovaca i SLADEovaca , i otići u Mesnićku prodati kak bi došel do cifre koja mi je bila potrebna za švercane trapke na Borongaju .
Renato , frend iz razreda , znal je jednu babu koja je pičila u Trst dva put na tjedan po traperice , i imala je najveći izbor trapki u svom stanu .Problem je bil taj kaj su trapke koštale sto marona ( sad više ne znam koliko je to bilo tada dinara , a kamoli sad kuna ) pa mi je trebalo još nekaj prodati da dođem do te cifre .
" Prodaj bicikl." predložio mi Renato .
" A jebi ga , ko će kupit stari Pony ?"
"Ima cigo Ramiz ! On prefarba , malo ispolira pa preproda."
I tako cigo kupio moj Pony , spustio mi cijenu do jaja , al se skupilo toliko koliko je nedostajalo .
Kod babe na Borongaju raj od traperica . Mali stan a pun do stropa .
" Dečko , pogledaj , isprobaj i nosi." veli baba i uzme mi lovu .
Sad sam u miru mogao pronaći svoje traperice .Probal sam ih valjda deset dok nisam naišao na one koje su mi stajale ko salivene .
Krasne ,tamnoplave Wranglerice , uskih nogavica .
Tada je trapez već polako izlazio iz mode i ove su bile najnoviji hit , uz kaubojske čizme , naravno .
Nisam ih više skidao . Var Tex je završio u vrečici .
Neka živi WRANGLER !
2005 , proljeće .
Moja klinceza neće nositi Wranglerice jer su preuske oko nogu . Ona više voli trapezice ispod pupka .
Kaj nisu malo veće , bi ih ja navukel na sebe .

19.05.2005., četvrtak

BRILJANTINSKA FAZA

Negdje u ovo doba , prije dvadesetak i kusur godina , škvadra iz Tesle uputila se sa zadnja dva sata nastave u kino Kozara , u Ilici 90 , na premijeru filma Briljantin ( Grease ) .
Ivica Trivolta i Oliva Njutnov zakon po Jonesu , on zalizan , u crnoj majci i trapkama , ona u pink haljinici , plave kose , i dobri , stari rock& roll .
Grease lightnin !!!!!
Izašli smo iz kina puni dojmova .
Drugi dan , u školi , ekipa se zalizala , obukli svi crne T shirts , navukli Levisice potfrknutih nogavica , bacili pljugu za uho , gitare oko vrata i raspalili po rock standardima .
Malo Jerry Leeja , malo Berrya, malo Elvisa , pa Perkinsa i Haleya , pa se pjesma širom orila po hodnicima dok nas profaći nisu izbacili van .
Navukli smo jakne sa natpisima , poput T Birdsa iz filma , a profaćica iz Engleskog odmah nas je prozvala Teddy boysima , kaj po njenom i nije bila baš neka vrlina , al smo zato curama iz Ekonomske bili supač(ili ti ga danas cool ) .
Na tulumima smo bili najveće gube , cure su padale na Everly Brotherse , treptale okicama i slale nam puse .Tko je znal svirat tri akorda na gitari , bil je kralj , a ko je znal dodat i onaj opaki rocknroll rif , taj je bil zakon .S dvije gitare to je već bio hepening , jer si mogel ubaciti solažu uz pratnju i odplesati Berryev pačji hod .
Tražili smo stare ploče ,skidali riječi i glazbu , gledali Američke grafite i Sladoled od limuna , i ludo se zabavljali .
Kak je to bilo dobro vrijeme .
YOU ARE THE ONE THAT I WANT !
U-HU-HU .
A na kaj ste se vi palili ?


Bakica i cvjetak

Jedan tip od onih što trče svako jutro od točke A do točke B i zatim nazad do točke A i redovno odlazi u teretanu (gde trče u mjestu), primjeti u ogledalu da mu je cijelo tijelo preplanulo osim penisa. Naravno da se to moralo ispraviti i sledeće jutro on odlazi na nudističku plažu i zatrpa cijelo tijelo u pjesak, osim onog dijela što nije preplanuo. Uskoro dve pogrbljene bakice sa štapovima naidjoše i jedna ugleda 'stvar'. Dotače ga nekoliko puta štapom i 'stvar' primjetno naraste. Nakon što se stvarno uvjeriše da je to stvarno 'ono', reče jedna:
"E, baš nema pravde na ovom svijetu."
Pita druga: "Zašto to misliš?"
Prva odgovara tužnim glasom: "Kada sam imala 20 godina to me je zanimalo. Sa 30 sam uživala u tome. Sa 40 sam morala to tražiti, sa 50 plaćati, sa 60 sam molila Boga za to, sa 70 sam zaboravila na to, a danas, kad imam 80 prokleta 'stvar' raste okolo, a ja sam toliko stara da ne mogu ni čučniti!

18.05.2005., srijeda

Ko o čemu nego kurva o poštenju....

formiranje nove gradske vlasti Osvrnul bi se malo na završene ljokaljnje izbore u našem dragom velegradu , metropoli licimjerja i lažnih obečanja .
Dakle , kako je moj cijenjeni kolega medo blog većeg zla već sve rekao u predizbornoj kompanji , kakav je tko i tko će s kime i kako , ja ću se osvrnuti na viđenje događaja poslije izbora .
Dakle , ovako , cijenjeni glasači , kao prvo Vas su opet zajebali .
Recimo , primjer moje tete Jage . Ona nikad , ali nikad ne bi glasala za SDP , pa je glasala za HSS . I kaj je dobila ? Prikrivenog SDPovca . Tam glasaš za jednog , a oni ti uvale nešto sasvim drugo . Ja glasam za Čačića , a oni mi uvale nekog anonimusa za kojeg nisam nikad čul .
Ti me izbori podsječaju na one lažne ploče gdje su neke neopoznate studijske grupe svirale hitove velikih bendova , a na naslovnici albuma se velikim slovima kočeperio , recimo , Deep Purple , a malim slovima ispod da svira studijski bend Alojza Deželnika iz Lublane .
Dečki i cure se dogovaraju kak će ko koga zajebat , pa se malo udružuju , a onda kad vide da više nisu potrebni jedni drugima onda se razdružuju i pljuju se međusobno samo radi publiciteta i besplatne promidžbe pa odmah stvaraju nestvarnu simbiozu s nekom drugom strankom .
Tako danas ima koalicija stranaka sa savim suprotnim stajalištima i programima , ili ti ga , ko da bi spario lava i zebru u istoj stranci .
Sve u svemu , potrošili oni naše pare ( opet ) , osigurali sebi i dalje dobro plačena i ugodna radna mjesta , obečali već puno puta prežvakana obečanja , i život ide dalje .
Šljakeri sad skidaju plakate , marketing broji pare , političari i dalje muljaju , a nama je kak je i bilo prije par dana.......isto......isto......isto
i svi su isti.....isti....isti.......( echo )
isti......( echo )
isti.........( fade away )


16.05.2005., ponedjeljak

Novi kolektivni ugovor

BOLOVANJA
Više se ne prihvaća "Potvrda o privremenoj nesposobnosti za rad" kao dokaz bolesti. Ako možete stići do doktora, možete stići i na posao.

OPERACIJE
Operacije su strogo zabranjene. Dok ste zaposleni u poduzeću, potrebujete sve svoje organe. Ne smijete si dopustiti, da vam nekoga od njih operativno odstrane. Zaposlili smo vas cijeloga, zato ce se svaki operativni zahvat na vašem tijelu tretirati kao gruba povreda radne discipline.

PRAZNICI
Svaki zaposleni dobiti će rješenje o korištenju 104 praznika godišnje. To su sve subote i nedjelje.


SMRT ČLANA BLIŽE OBITELJI
To nije izgovor da izostanete s posla. Mrtvom rodjaku ionako više ne možete pomoći, zato je sav vaš trud uzaludan. U rijetkim slućajevima kada je vaša prisutnost na pogrebu neizostavno potrebna, treba održavanje pogrebnih ceremonija dogovoriti kasno popodne kako to ne bi uticalo na vašu prisutnost na poslu.


SMRT DJELATNIKA
Smrt djelatnika je prihvatljiva kao opravdanje za izostanak s radnog mjesta, ali uz uvjet da je o tome prethodno izviješten poslodavac - najmanje 14 dana prije nastupa dogadjaja, kako biste u tom razdoblju mogli pripremiti svog nasljednika za preuzimanje poslova u tijeku.

UPORABA ZAHODA
Ustanovljeno je da se zaposleni previše vremena zadržavaju na zahodu. Ubuduće će Uprava prirediti raspored korištenja toaletnih prostora po abecednom redu. Na primjer:
Svi zaposleni s prezimenom na A obavljaju svoje potrebe na zahodu u vremenu od 8:00 do 8:20. Svi zaposleni kojima prezime počinje slovom B obavljaju svoje potrebe od 8:20 do 8:40 i tako redom...
Ako u odredjenom razdoblju ne obavite svoje potrebe na zahodu, morat čete pričekati slijedeći dan kad opet budete na redu. Osim toga je novom uredbom vrijeme korištenja ogranićeno na 3 minute. Po isteku tog vremena oglasit će se alarm, automatski će nestati toaletnog papira, a vrata kabine će se otvoriti.

ODMOR ZA RUČAK ILI MARENDU
Mršavim ljudima pripada sat vremena za ručak jer moraju više jesti da bi izgledali zdravi. Ljudima normalne težine pripada 30 min odmora, tako da uspiju odrzati težinu. Debeli imaju samo 5 minuta vremena, da pojedu pilulu za mršavljenje i popiju čašu dijetnog napitka.

PRAVILA OBLAČENJA NA RADNOM MJESTU
Preporučljivo je da se oblačite primjereno svojim prihodima. Postane li razvidno, da nosite skupu odjeću, poslodavac će iz toga zaključiti da vam je imovinsko stanje solidno te da za rad ne trebate plaću.


PRIJELAZNE ODREDBE
Svaki je djelatnik moralno obvezan svojem poduzeću. Poslodavčeva je dužnost da vam ugodi i da vam omogući da se dobro osječate na radnom mjestu, stoga sva pitanja, komentare, probleme, pritužbe, ljutnje, uznemirenost ili prijedloge u svezi ovog Kolektivnog ugovora trebate izvijestiti drugog poslodavca koji je vezan istim Ugovorom.

Ove uredbe stupaju na snagu čim ih pročitate.

Lijep dan vam želi
UPRAVA



12.05.2005., četvrtak

IZGUBLJEN U SUPERMARKETU

Kolica , velika poput onih dječjih s početka dvadesetog stoljeća , koturaju se prazna ispred mojih nogu , prolazeći pored punih polica supermarketa .
Kuda krenuti prvo ?
Očima tražim , poput predatora , natpise Akcija , Sniženje , Super povoljno , Super cijena .
Nailazim na svakojaka pakiranja , čudnih gramaža , čudnog porijekla , upakiranih u sjajne ambalaže , drečave boje i velikih slova .
Zbrajam , oduzimam , konto je slab a trebam sve .Znoj me oblijeva , koljena mi klecaju , ruke mi vlažne , a usta suha .
Mislim da sam izgubljen , izgubljen u supermarketu .
Ostavih dušu i tijelo , lebdjeh iznad svih tih kupaca koji trpaše i trpaše u kolica , lebdjeh iznad blagajni koje neumoljivo pištahu , iznad nasmiješenih blagajnica koje peglaše kartice , lebdjeh i mišljah da nikad neću izići odavde .
A onda padoh , ravno u pakao .
Nasmiješeni vražičak ponudi mi probati keksiće , štapiće slane , omekšivaće i dezodoranse .
«Kupite jedan , dobit ćete još jedan potpuno besplatno . I ovu divnu kapu koja vam pristaje uz oči , i ovaj divan privjesak za ključeve , i sve to potpuno besplatno ! «
« A olovku ? « upitah je , pohlepno gledajući u olovku žutu zataknutu kraj njenih divnih grudi .
« I olovku , ako treba . « odgovori vražičak .
Uzimam . Trpam . I ono što treba , i ono što ne treba .
Popis na papiru , brižno planiran i sastavljan u miru doma moga , postade beznačajan komad papira , zaturen negdje duboko u džepu .
Znam da sam se izgubio ,
U supermarketu .
( inspirirano pjesmom grupe The Clash : LOST IN THE SUPERMARKET sa albuma LONDON CALLING .)

11.05.2005., srijeda

Blogwill

Shvatio sam već odavno da je ovaj Blog predodređen za ženske osobe . Pogledajte samo te silne postove koje žene pišu . Tu su stihovi , priče , ljubavne maštarije , ogovaranja , kuharice , horoskopi , predskazanja , upute za korištenje međunožja i kojekakve stvari koje inaće nježniji spol nalazi u preskupim i precjenjenim časopisima za žene . I kaj da mi muški sad radimo ?
Malo nas je , malo .
Jel to znači da puno radimo pa nemamo vremena piskarati , ili jednostavno nemamo mašte ni hrabrosti ni strpljenja reći kaj treba
i kaj nam je na duši .
ja ovo napišem za pet minuta . Stresem kaj imam i zgasim komp . Toliko imam vremena .
No , gledajući koliko postova rade muški , jako smo u manjini pa smo stoga i zakinuti za jednu jaču podršku i guranje naprijed , tj . nema te ko gurati .
Stojimo na mjestu . A cure piče . I sve ih je više .
I totalno će feminizirati Blog .
Nastat će Blogwill , mjesto za desperate housewives i solerice , mjesto gdje ćeš moći čitati samo kak smo loši , glupi , nezainteresirani , smrdljivi , dosadni , grubi blesavci .
Marginalizirat će nas i na kraju potpuno istisnut sa Bloga , jer nitko neće biti zainteresiran pročitati kaj tam neki muški piše , recimo o nogometu , ili o autima , ili ne daj bože neko svoje mišljenje o ženama .
Uzet će nam i ovo malo kaj je ostalo .
Zbogom , muški rode .
Blog je ženski , definitivno .

Jel to znači da puno radimo pa nemamo vremena za piskarati

Kud ćeš , Kemo , kućo stara ?

Baš mi je drago da ovaj Blog postoji godinu dana . Ipak nešto u ovoj državi može izdržati , a da je dobro . Obično izdrže loše stvari jer ih vode loši ljudi , a loši ljudi po običaju imaju puno para jer ne mogu imati ljubavi . Sa puno para stvaraju loše radne uvjete i loše plače s dobrim radnicima koji se boje izgubiti posao kod lošeg poslodavca pa ga drže na vodi za male pare . Ali loše plačeni radnici imaju kuću punu ljubavi i nemaju para .
Zato , dobar je ovaj Blog , i nek još traje , dok nekome ne stane na žulj , pa ne izmisli neko sranje i ukine ga .
Recimo , eto , Kemo krenuo pješke na put od tisuća i tisuća kilometara . Jel se čovjek osigurao negdje , mislim , životno . Može ga srce izdat , noge junačke izgubit snagu , može čovjek dehidrirat nedge kod Hudi Biteka jer mu nitko vode neće dati , može umrijet od gladi kad potroši sve nofce kaj je uzel sa sobom , može ga pogaziti neki nabrijani mladac za mrcinom od auta jer ga nije vidio onako bijelog u mraku , može ga napasti luda krava kod Kravarskog i nabosti ga rogovima u guzicu , mogu ga opljačkati drumski razbojnici na autoputu , može se čovjek pokliznuti na govno i pasti u rijeku Savu pa ga ubije radioaktivnost iz Krškog , i još svašta se može dogoditi .
I onda naši javni djelatnici okrive Blog , koji je natjerao čovjeka u pusto hodanje po državi , i ukinu to leglo ludih ideja , opasnih tekstova i lascivnih prikaza raznoraznih divota života , s razlogom .
Nadam se da Kemo zna kud ide i da bar netko prati njegovo kretanje . Možda kakva sanitetska kola , ili bar biciklo sa demižonkom dobrog delanca i torbom punom špeka i luka ?
Možda su mu ugradili čip pod kožu da ga mogu pratiti na monitoru ? To ne bi bilo dobro jer bi onda znali kad Kemo prenoći kod neke snajke da se zadržao u kvaru više nego treba .
Kemo , pregledaj džepove , ko zna kaj su ti sve uvalili ! Možda su ti montirali minijaturnu kameru u cipele pa snimaju reality show : "S Kemom po šumami i gorami ! "
Ja bi išo pješke , al da mi plate . Nisam ja našao noge na placu .
I obljepio bi se reklamama , ko naši skijaši . Svaka reklama nešto kuna .
Nadam se da je i Kemo nešto ušičario . Nije vrag da čovjek špancira badava .
Sve u svemu , Blogu sretan rođendan a Kemi mirno more .
Ne daj se , kućo stara , svi smo uz tebe , u svojim udobnim foteljama , kraj televizora .

10.05.2005., utorak

SHEKRETH JACK

Taman sam sjeo na školjku kad sam začuo glas iz druge kabine:
- Hej, kako si?
Nisam baš tip koji započinje konverzaciju u muškom WC-u, ali ne znam što me snašlo, pa sam odgovorio, pomalo sramežljivo:
- Ide, dobro!
A drugi tip je upitao:
- I, čime se baviš?
Kakvo je to pitanje? U tom sam trenutku pomislio da je vrlo bizarno, pa sam odgovorio:
- Uhhh, putujem, baš kao i ti!
Tada sam pokušao izaći što je moguće prije, ali sam začuo sljedeće pitanje:
- Mogu li doći kod tebe?
OK, ovo je pitanje ipak previše nastrano za mene, ali sam skužio da mogu samo biti pristojan i završiti razgovor. Rekao sam mu:
- Ne... trenutno sam zauzet nečim!!!
Tada začuh tipa, nervoznog...
- Čuj, nazvat ću te kasnije. U susjednoj kabini je neki idiot koji odgovara na sva moja pitanja!!!

09.05.2005., ponedjeljak

Vratite nam pičke na plakate !

Moraš imat želudac ko slon kad se voziš ovim našim gradom . Prije sam guštal gledat plakate po zidovima , sve su bile neke zgodne pičice pa su reklamirale čarapice , kojekakve vodice , pa tablete Da bi stal i onda bi se skoro zabušil u auto ispred sebe kad bi videl one lijepe nogice kaj su reklamirale hulahopke .
A sad ?
Jebate , s jedne strane se keseri Bandić , s druge Pusička , pa onaj majmun imenjak gura prste u sir i vrhnje a oko glave mu kruže zvjezdice ko da ga je neko lupil pajserom , pa onda kojekakvi anonimusi čudnih imena i svi gledaju i gledaju i šalju nam kojekakve poruke , kak bu nam super , kak su oni za nas bogom dani i kak naš jadni, veliki i skupi grad treba baš njih .
A u kurac !
Vratite nam pičke na plakate !!!!!

04.05.2005., srijeda

Kako sam poceo rat u medijima

Koji se to medijski rat vodi oko jedne zabavne emisije , koju sam ja doslovced popluval prije par dana .
Dobro da mene nisu tuzili , i trazili da me se izbaci s posla , a o raskidu suradnje da i ne govorim .
Gdje ima dima , ima i vatre .
Opet sam dirnuo u osinje gnjezdo , samo je to ostalo neopazeno jer gospoda ne uzimaju Blog zaozbiljno .
To znaci da mi blogeri stvarno mozemo neke stvari napisati bez cenzure a da to nitko ne prokljuvi , osim onih par vjernih koji svrate svako malo pogledat kaj se radi i kaj ima novog .
U slucaju 24 sata , stojim iza njih . RTL nije kriv . Samo stite sebe .
Krivi su ljudi , koji u trci za novcem i malogradjanskim ponasanjem , ne prezaju ni od toga da ih se generacijama poslije moze vrijedjati , ponizavati , klevetati , ismijavati i ostalo .
Kad jednom podpises , gotovo je .
To ti je isto ko i potpis za kredit u banci .
Nitko ne cita ona sitna slova u dnu ugovora , ili ona oznacena zvjezdicom .
Tu je uvijek neka caka .
I onda si njihov , zauvijek .
Banci bar mozes vratit novce , pa si miran , ali s ovima , nema povrataka .
Mogu radit s tobom kaj hoce , pa do vijeka .
Stvarno nisko .

03.05.2005., utorak

mala p(r)ičica

Na filozofskom fakultetu su morali napisati pričicu sa što manje rijeći,ali je morala sadržavati slijedeće rijeći:


1. religija

2. sex


3. tajna

Samo jedna pričica je dobila 10-tku , a glasi:

"O Bože, trudna sam! Da barem znam ko je?"

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>