Kolica , velika poput onih dječjih s početka dvadesetog stoljeća , koturaju se prazna ispred mojih nogu , prolazeći pored punih polica supermarketa .
Kuda krenuti prvo ?
Očima tražim , poput predatora , natpise Akcija , Sniženje , Super povoljno , Super cijena .
Nailazim na svakojaka pakiranja , čudnih gramaža , čudnog porijekla , upakiranih u sjajne ambalaže , drečave boje i velikih slova .
Zbrajam , oduzimam , konto je slab a trebam sve .Znoj me oblijeva , koljena mi klecaju , ruke mi vlažne , a usta suha .
Mislim da sam izgubljen , izgubljen u supermarketu .
Ostavih dušu i tijelo , lebdjeh iznad svih tih kupaca koji trpaše i trpaše u kolica , lebdjeh iznad blagajni koje neumoljivo pištahu , iznad nasmiješenih blagajnica koje peglaše kartice , lebdjeh i mišljah da nikad neću izići odavde .
A onda padoh , ravno u pakao .
Nasmiješeni vražičak ponudi mi probati keksiće , štapiće slane , omekšivaće i dezodoranse .
«Kupite jedan , dobit ćete još jedan potpuno besplatno . I ovu divnu kapu koja vam pristaje uz oči , i ovaj divan privjesak za ključeve , i sve to potpuno besplatno ! «
« A olovku ? « upitah je , pohlepno gledajući u olovku žutu zataknutu kraj njenih divnih grudi .
« I olovku , ako treba . « odgovori vražičak .
Uzimam . Trpam . I ono što treba , i ono što ne treba .
Popis na papiru , brižno planiran i sastavljan u miru doma moga , postade beznačajan komad papira , zaturen negdje duboko u džepu .
Znam da sam se izgubio ,
U supermarketu .
( inspirirano pjesmom grupe The Clash : LOST IN THE SUPERMARKET sa albuma LONDON CALLING .)
Post je objavljen 12.05.2005. u 15:05 sati.