12.05.2005., četvrtak
IZGUBLJEN U SUPERMARKETU
|
Kolica , velika poput onih dječjih s početka dvadesetog stoljeća , koturaju se prazna ispred mojih nogu , prolazeći pored punih polica supermarketa . Kuda krenuti prvo ? Očima tražim , poput predatora , natpise Akcija , Sniženje , Super povoljno , Super cijena . Nailazim na svakojaka pakiranja , čudnih gramaža , čudnog porijekla , upakiranih u sjajne ambalaže , drečave boje i velikih slova . Zbrajam , oduzimam , konto je slab a trebam sve .Znoj me oblijeva , koljena mi klecaju , ruke mi vlažne , a usta suha . Mislim da sam izgubljen , izgubljen u supermarketu . Ostavih dušu i tijelo , lebdjeh iznad svih tih kupaca koji trpaše i trpaše u kolica , lebdjeh iznad blagajni koje neumoljivo pištahu , iznad nasmiješenih blagajnica koje peglaše kartice , lebdjeh i mišljah da nikad neću izići odavde . A onda padoh , ravno u pakao . Nasmiješeni vražičak ponudi mi probati keksiće , štapiće slane , omekšivaće i dezodoranse . «Kupite jedan , dobit ćete još jedan potpuno besplatno . I ovu divnu kapu koja vam pristaje uz oči , i ovaj divan privjesak za ključeve , i sve to potpuno besplatno ! « « A olovku ? « upitah je , pohlepno gledajući u olovku žutu zataknutu kraj njenih divnih grudi . « I olovku , ako treba . « odgovori vražičak . Uzimam . Trpam . I ono što treba , i ono što ne treba . Popis na papiru , brižno planiran i sastavljan u miru doma moga , postade beznačajan komad papira , zaturen negdje duboko u džepu . Znam da sam se izgubio , U supermarketu . ( inspirirano pjesmom grupe The Clash : LOST IN THE SUPERMARKET sa albuma LONDON CALLING .) |