15.11.2004., ponedjeljak
DJECA IZ NAZOROVE
 Veliki gazda je , osupnut osječajima predbožičnog raspoloženja , izdvojio neku lovu za donaciju djeci iz Nazorove . Svaki je od nas dao prilog kako bi se dječica mogla obuči i obuti za zimu koja lupa na vrata . Kako je i red , pozvali smo klince i klinceze do nas kako bi ih počastili slatkišima , sokovima i kako bi u našem velikom centru uzeli ono kaj im se sviđa . Tete su došle s njima , u crvenom kombiju sa oznakom Crvenog križa , i pinkleci su , širom otvorenih očiju , izgubljeno plahutali između ogromnih polica prepunih igračaka , željno dodiruvši svaku kutiju u kojoj se nalazilo nešto što ni u snu nisu mogli zamisliti . Tete , koje su inače jako zlatne i dobre osobe , nisu si mogle priuštiti taj luksuz da djeci uzmu igračke , jer vani zebe , i snijeg bi mogao pasti , pa su one ipak izabrale varijantu obuče i odjeće . Rekle su nam da ionako igračke dobiju iz vrtića i škola , kad ovi imaju čišćenje starudija i kad se oće riješit smeća . Dječica naučena na sve , poslušno su pratila tete kroz dučan , ni ne zaplakavši na odrešito NE , za razliku od razmažene dječurlije koja svakodnevno cmizdre ispred dučana kad im roditelji neće nešto kupit . Kad su obavljene sve radnje oko preuzimanja robice , dječica dođoše do nas , u kancelarije , gdje smo ih dočekali balonima , trubljicama , konfetama , i punim stolom slatkiša , grickalica i sokova . Malo po malo , dok su pikulice tamanile ponuđeno , tete su se raspričale i saznali smo da su dječica u večini slučajeva oteta roditeljima putem socijalnih službi i policije , jer navedeni roditelji nisu brinuli za njih koliko ima crnog ispod nokta . Majke su obično više u lokalima , očevi najčešće na "službenom putu " tj . u zatvoru , obitelj ne vrijedi ni spominjati , jer svi nalikuju jedan drugom , uglavnom netko tko nikako nije zavrijedio imati djecu , al , eto , bog je dao sposobnost razmnožavanja svima , pa tako i njima . Žalosno je to što znam toliko žena koje bi dale sve za dijete a ne mogu zanijeti , a ovakve neodgovorne osobe kad rode , djecu ostave praktički nezbrinutu , gladnu , golu i bosu , na milost i nemilost države , koja , kako znamo , uvijek ima pametnijeg posla , nego da se brine o tamop nekoj djeci . Tete kažu da se snalaze . Ima ljudi koji bi posvojili djecu , ali i oni biraju , pa se desi da neku dječicu jednostavno nitko neče , zbog njihova porijekla . Nazorova je na bivšem crkvenom posjedu i groblju , pa kažu da ih čuvaju dobre duše koje su davno ovdje pokopane . Dječica su potamanila sve , kaj je bilo i za očekivati , slikali se s nama , i onda , puni dojmova , potrpali se u isti onaj crveni kombi koji ih je dopeljal mašući nam rukicama , s osmjehom od uha do uha . Pomislih , kako je njima malo potrebno da budu sretni , a i to im jedva pružamo . Ostao mi je gorak okus u ustima . Nije pošteno , jednostavno , nije pošteno da djeca pate zbog nas odraslih . Puno puta smo mi sami sebi najvažniji , puno puta je u glavi JA , MENI , MOJE a ne zapitamo se kako oni vide naše postupke . Da li će i oni , kad mi budemo stari i nemočni , zaboraviti na nas kako smo mi zaboravili na njih ? |