30.11.2004., utorak
CVRČAK
Pun mi kufer posla . Radi , radi , radi , a niš se ne vidi . Sve nofce požderem , ostavim u pošti , dam za kredite i kurac mi ostane . Na kraju mjeseca sam ko crkveni miš , i krpam , muljam , preljevam iz šupljeg u prazno . Koji je smisao posla ? Da provedem veći dio života okružen kolegama koje više vidim od familije ? Da gledam u zidove kancelarije , umjesto u svjetla velegrada?Da lupam po kompiću umjesto da mazim ženi guzu?Da me djeca vide dva sata dnevno i da ih moram tjerat spat u ponoć,jer su me se zaželjela vidit? Da bar dobim tolko love kad već tolko radim da mogu za vikend otić negdje i dobro se provest , al ni to ! KO mrav . Bolje da sam Cvrčak . Cijelo vrijeme bi pjevao , zabavljao se , prcao , pio , jeo di stignem , proputovao bi svijetom , vidio svašta , doživio svašta . Po zimi bi se uvalio nekoj curici da me grije do proljeća . Za hranu i spavanje bi joj platio u naturi . Njoj dobro , meni dobro . U proljeće bi zbriso na more , i tamo bio do zime . Možeš spavat i ispod bora , kad je toplo . A komadi , možeš birat , ionak ih ima više nego muških . Legneš potrbuške i snimaš . Usamljeno čeljade na moru traži zabavu . A Cvrčak rođen za zabavljanje. Ni brige ni pameti .Ko muška kurva .S biranom klijentelom . Da se ponovo rodim , bio bi Cvrčak . Pa dokle ide , ide . Bar bi znao da sam gologuzić i niš koristi . Ovak radim , pa sam na istom . |




Pun mi kufer posla .